Stanari su se u svojoj muci više puta obraćali upravi Vakufske banke, u pokušaju da nekako pronađu zajedničko rješenje, ali je od direktora uvijek stizao isti odgovor – nema vremena!
– Od novopostavljenog industrijskog dizel agregata na krovu Vakufske banke više nemamo mira ni danju ni noću! Njegovom nesnosnom bukom i vibracijama dotični terorišu nas koji živimo u neposrednoj blizini!, ovim riječima svoje muke opisuju stanari u uluci Maršala Tita br. 11, u centru Sarajeva, koji uzaludno pokušavaju pronaći rješenje za novonastali problem koji im remeti svakodnevni život.
Jedan od stanara, uz fotografije koje je načinio, pojašnjava:
– Ove fotografije su napravljene sa mog balkona, agregat se nalazi tik ispod dječije sobe i balkona.
Buka je nesnošljiva… A da stvar bude gora, riječ je o industrijskom dizel agregatu FG Wilson sa povećim rezervoarom goriva, što osim užasne buke stvara i strah… Stanare nikad niko nije pitao za bilo kakvu saglasnost niti informisao o postavljanju istog ispod naših prozora. U kratkom razgovoru sa Amerom Kajtazom, nadležnim za logistiku, ispostavilo se da banka nije ni dobila bilo čiju saglasnost za ovu “protivzakonitu demonstraciju sile”.
Stanari kažu i da su se u svojoj muci više puta obraćali upravi Vakufske banke, u pokušaju da nekako pronađu zajedničko rješenje, ali da je od direktora uvijek stizao isti odgvor – nema vremena!
Obratili su se potom i Službi za inspekcijske poslove pri Općini Centar, nakon čega je na lice mjesta izašla inspektorica Alma Gušo, koja je zaključila da ne postoji nikakav razlog za intervencijom inspekcijskih organa. I tu se priča završila, no ne i za stanare koji su odlučni da novonastali problem riješe.
– Nismo mi nikakvi luđaci koji traže nemoguće. Pozivamo ponovo inspekcijske ili druge nadležne organe da dođu i sami se uvjere u naše tvrdnje. U ovom gradu stalno se dešava isto, nemate kome da se obratite, niko ni za šta nije nadležan i tako svaka bahatost prođe bez sankcija… A od težine agregata i stalnog vibriranja počela je da se urušava i fasada u unutrašnjosti dvorišta, o čemu svjedoči i (priložena) fotografija. Ako se desi tragedija, bit će kasno za bilo kakvu reakciju, poručuju na kraju ogorčeni stanari, u nadi da će njihove molbe ipak neko čuti.
(196)