Otvaranje sportske dvorane na Grbavici bio je događaj protekle sedmice u glavnom gradu BiH, pa ni načelnik novosarajevske općine Nedžad Koldžo ne krije radost.
Uostalom, 80 posto realizovanog upravo je ono što je i sam zamislio.
Opsežna anketa
U toku je formiranje preduzeća koje će se brinuti ne samo o dvorani nego o ukupnoj općinskoj imovini: “Dvoumili smo se da li da to bude ustanova ili preduzeće, ali dvorana ima sve preduslove da postane generator razvoja opštine”, objašnjava načelnik, dodajući:
“I moja je želja bila da dvorana nosi ime rukometaša Gorana Čengića, kojeg je, jer je pokušao odbraniti svoga komšiju prof. Husniju Ćerimagića, zajedno sa profesorom, ubio osuđeni ratni zločinac Veselin Vlahović Batko.”
Puno prije nego što je Vlahović osuđen na 42 godine zatvora, počelo se govoriti o sportskoj dvorani i mnogi su javno podržali ideju da se ona nazove po Čengiću. Idealan način da se ljudskost uzdigne iznad svega. U vrijeme kada su na Grbavici, u Kovačićima i na Vracama jedinice VRS-a bile apsolutni gospodari života i smrti, suprotstaviti se nekom njihovom pripadniku, pogotovo Vlahoviću, bilo je – čudu nalik.
Prema nepotpunim podacima, od 1992. do 1995. ubijeno je oko 170 nesrpskih stanovnika Kovačića, Vraca i Grbavice.
– Odluka još nije donijeta, ali zbog mira u kući, Općinsko vijeće smatra da se ime dvorane ne treba vezati ni za koju osobu, kaže Koldžo, a dr. Igor Gavrić, predsjedavajući OV-a Novog Sarajeva, podsjeća na, tvrdi, opsežnu anketu po svim mjesnim zajednicama o nazivu dvorane.
– Predložena su i imena Gorana Čengića i zlatnog ljiljana Zame Dučića, poznatog po nadimku Gorski lav, govori dr. Gavrić, napominjući da su boračka udruženja stala iza Dučića, komandanta manevarskog bataljona, čije ime nosi jedna kasarna kod Olova, a NVO su bile za – Čengića.
– I kako bi se izbjeglo svako politiziranje, biće – Grbavica. S obzirom na to da je riječ o sportskom objektu i o tome da će u njemu najviše boraviti mladi, možda je tako i najispravnije. A, i teško je procijeniti šta je najveća hrabrost, čiji je najveći doprinos, objašnjava dr. Gavrić, ističući da će dvorana sadržavati i memorijalni dio, posvećen herojima Grbavice, za koju je raznim svojim životnim stazama vezan i sportista Bulend Biščević.
– Ne znamo još samo u kakvoj će to formi biti, ali velikane nećemo zaboraviti, tvrdi Biščević.
Gorke riječi
Lice Nataše Zimonjić – Čengić učinilo nam se posebno tužnim:
– Moj ponos na sina je veći i od te dvorane, ali jesam sanjala da će ova nositi Goranovo ime, kao simbol svih nevinih žrtava – civila Grbavice, odvođenih iz svojih domova, u papučama. Sada je i taj san umro, gorko su zazvučale majčine riječi.
(173)