VUKANOVIĆ OCJENJUJE: "Vučićev orden Željki Cvijanović potvrđuje njenu kandidaturu" — Sarajevograd.org

Dodik je orden dobio lani, na Vidovdan, a ove godine izbor je pao na Željku.

“Orden koji će predsjednik Srbije Aleksandar Vučić sutra dati Željki Cvijanović na svečanosti u Orašcu, povodom obilježavanja godišnjice Prvog srpskog ustanka pod vođstvom Karađorđa, sigurna je potvrda njene kandidature na Opštim izborima u oktobru ove godine”, piše političar Nebojša Vukanović na svom blogu.

Siguran sam da ništa nije slučajno i da Vučić i na ovaj način pokušava da donekle povrati rejting Željki, koja je ipak slabija karika u tandemu sa Dodikom pa joj je potrebna veća podrška, i razlozi za dodjelu ordena su politički, jer ona nema nikakvih zasluga niti bilo šta zajedničko sa Karađorđem i ustanicima.

Dodik je orden dobio lani, na Vidovdan, a ove godine izbor je pao na Željku. Da su sve unaprijed dogovorili Vučić i Dodik potvrđuje i Dodikova izjava da je Vučić pitao kome još da se dodijeli orden, i da je on predložio da se posthumno odlikuje bivši logoraš u sarajevskim kazamatima i poslanik SNSD-a u Parlamentarnoj skupštini BiH Slavko Jovičić.

Moji izvori iz SNSD-a i određenih krugova tvrde da se Dodik ponovo odlučio za tandem sa Željkom, samo će zamijeniti mjesta u odnosu na izbore 2018. godine – Dodik će se kandidovati za predsjednika Republike Srpske a Željka Cvijanović za srpskog člana Predsedništva BiH, kao što je to bilo 2014. kada je poražena od Mladena Ivanića. Dodik ovo čuva od javnosti, jer mnogi u SNSD-u ne vole Željku, i tek pred ljeto će otvoriti karte.

Još jednom se pokazalo da sam bio u pravu kad sam u više navrata govorio da je opozicija u velikoj zabludi ako očekuje neku podršku Vučića, jer on i Dodik očigledno imaju neraskidive veze, da se treba uzdati „u se’ i u svoje kljuse“ jer podrške iz Beograda za opoziciji neće biti.

Da je stav Srbije neutralan poziv za neki sastanak i razgovor bio bi upućen i Jeleni Trivić, čija kandidatura je potvrđena, i drugim ljudima iz opozicije da dođu u Beograd i iznesu svoje viđenje situacije.

Velika je šteta što Vučić i SNS podržavaju onog koji se borio da ne dođu na vlast i nazivao ih političkim pobačajima, jer je za nacionalnu stvar važno da se u Srpskoj oslobodimo velikog zla koje nas vuče u ambis, ali teško je očekivati da se nešto promijeni do oktobra.

Priča o Britancima koji se tobože miješaju u izborni proces i žele da sklone Dodika, plasirana u finišu izborne kampanje 2018. godine, bila je možda i presudna, a ubjeđeni sam da će se nešto slično ponoviti i okrobra ove godine.

Zbog toga ne treba gajiti lažne nade i iluzije, koje bi razočarale pristalice opozicije ako u kampanji ponovo bude još snažnije podrške Dodiku i kritika beogradske štampe na račun opozicije, koji na mene nikada i ne prestaju, jer će se tako lakše doći do cilja – pobjede.

Narod je nezadovoljan i vapi za istinskim promjenama, a snishodljiv i podanički odnos prema bilo kome, pa i vlastima u Beogradu, samo će demoralisati dio ljudi i ostaviti ih kod kuće.

(SB)

(24)