Ubijena službenica Ambasade Srbije molila da je vrate kući: Molim vas, imam djecu… Molim vas, jer sam žena u Tripoliju

“Molim vas da mi nađete zamjenu… Molim vas, imam djecu… Molim vas, jer sam žena u Tripoliju… Molim vas, časno sam radila deset godina… Unaprijed se zahvaljujem, S. Stanković.“

Ovim riječima se iz Libije Ministarstvu vanjskih poslova Srbije godinama obraćala Slađana Stanković, službenica srbijanske ambasade u Tripoliju, koja je naposljetku ubijena 19. februara nakon što je provela više od 100 dana u rukama otmičara.

Pisala je posljednjih nekoliko godina. Prvi put je to učinila 2012. godine, a onda intenzivnije tokom 2014. i 2015. godine. Razlozi u molbama na koje nije dobijala odgovore niti rješenja, godinama su se umnožavali. Oteta je u novembru prošle godine, poginula je u februaru ove godine, sahranjena je prije tri dana.

Maja 2014. Slađana moli nadležne u Ministarstvu vanjskih poslova da što skorije, u julu ili augustu, pronađu zamjenu za nju kako bi mogla da se vrati kući. U svakoj molbi se ponavlja ista rečenica – moje razloge ne navodim prvi put.

Slađana je u svakom pismu prvo pominjala svoju porodicu.

“Od 2011. sam sama jer mi je porodica sa drugim građanima evakuisana. To mi stvara velike probleme jer mi djeca imaju 10 i 14 godina… Nisam u mogućnosti zbog škole i bezbjednosti da ih dovedem ovdje… Tri godine odvojenosti od maloljetne ženske djece je previše i u ovom trenutku njima je majka potrebna”, molila je Slađana.

Iste godine piše da se u Tripoliju vrlo često događaju bezbjednosni incidenti, a ona je žena.

“Svoje obaveze prema ambasadi i državi sam časno i pošteno ispunjavala, ali moja obaveza je i da ih ispunim prema porodici… Sve ovo su dovoljni argumenti za moju molbu da me neko zamijeni poslije skoro devet godina rada i preko tri godine odvojenosti od djece“, piše Slađana 2014. godine.

Tragično nastradala majka maloljetne djece pisala je kao argument da joj se izađe u susret i činjenicu da je dobijala za svoj rad najviše ocjene i pohvale iz Ministarstva vanjskihz poslova. O svojim kolegama mislila je pohvalno. Imala je “sreću da radi u kolektivu koji je jedinstven u suočavanju sa problemima i sa velikim bezbjednosnim iskušenjima, što je nešto najvrijednije što će mi ostati u pamćenju s ove službe u Tripoliju”.

Slađana je vjerovala da su maloljetna djeca i njen pošten dotadašnji rad dovoljni da joj se izađe u susret.

Slađana Stanković, vezista srbijanske Ambasade u Libiji, tri godine je slala pisma da joj se omogući zamjena. A primjera radi, po izbijanju sukoba u Ukrajini osoblje tamošnje ambasade koje je tražilo da napusti zemlju u sukobu, kako “Blic” saznaje, zamijenjeno je bukvalno u roku od nekoliko dana.

Ubijeni nakon 4 mjeseca zatočeništva

Slađana Stanković je oteta sa kolegom Jovicom Stepićem 8. novembra 2015. godine. Izgubili su živote poslije skoro četiri puna mjeseca u zatočeništvu. Srbijanska vlada tvrdi da su poginuli u američkom bombardovanju kampa ISIL-a u Sabrati, 60 kilometara zapadno od Tripolija.

Pentagon navodi da američki avioni nisu bombardovali lokaciju koju su srbijanske vlasti dostavile SAD kao mjesto na kojem otmičari drže službenike Ambasade.

(57)

Ubijena službenica Ambasade Srbije molila da je vrate kući: Molim vas, imam djecu… Molim vas, jer sam žena u Tripoliju

| Crna hronika, Slider, Vijesti |
About The Author
-