SPAŠAVANJE VOJNIKA MILORADA: Mogu li u posljednji čas dva evropska lidera spasiti Dodika!?

“Stvara se utisak da Evropska unija nije jedinstvena oko opstanka Bosne i Hercegovine – što mislim da ne stoji”, kazao je Nikola Burazer.

 

 

U najnovijem “Mostu” Radija Slobodna Evropa razgovaralo se o tome koliki je utjecaj evropske nacionalističke desnice na Zapadnom Balkanu. Sagovornici su bili Jelica Minić, predsjednica Evropskog pokreta u Srbiji, i Nikola Burazer, izvršni urednik portala Euroepan Western Balkans.

 

 

Nedavno je Milorad Dodik krenuo u osamostaljenje Republike Srpske – i to vrlo ozbiljno, najozbiljnije do sada. Može li se to na neki način smatrati početkom realizovanja Janšinog “non papera“?

 

Nikola Burazer: Milorad Dodik već godinama, da ne kažem decenijama, ide korak po korak u tom pravcu, ali mislim da njegova najnovija pretnja nije realna. Ona, istina, destabilizuju Bosnu i Hercegovinu i izaziva još dublju krizu, ali Dodikovi potezi neće dovesti do raspada Bosne i Hercegovine.

 

To nije moguće imajući u vidu međunarodne okolnosti i protivljenje ključnih međunarodnih aktera. Mislim da ni sama Srbija nije naklonjena toj ideji s obzirom da je zvanični Beograd u neku ruku viđen kao faktor stabilnosti u regionu i da za to dobija odgovarajuću podršku iz nekih ključnih prestonica Evropske unije.

 

Jelica Minić: Gospodin Dodik ima plan, ali on stalno pravi korak napred, pa korak nazad. Videćemo šta će doneti svi ti razgovori koje je imao sa Orbanom i Janšom, ali i sa Erdoganom i Escobarom. Iz onoga što je objavljivano u medijima ne možemo da složimo kompletnu sliku o tome kakve je poruke Dodik dobio i kako će svoje ponašanje tome prilagođavati, svakako uz konsultacije sa predsednikom Vučićem.

 

 

Orban u Republici Srpskoj

 

Zanimljivo je da je ovih dana usred krize u Bosni i Hercegovini Viktor Orban sa cijelom svitom došao u posjetu Republici Srpskoj da bi se sastao sa Miloradom Dodikom i dao mu podršku. On je to okarakterisao kao prijateljsku i nezvaničnu posjetu da bi mogao da ignoriše Sarajevo jer nije normalno da lider jedne zemlje ide u posjetu drugoj, a da ne ode u glavni grad te zemlje.

 

Nikola Burazer: Mislim da je to deo paketa dobrih odnosa između Beograda i Budimpešte gde su ne samo Srbija nego i Srbi u regionu viđeni kao partner Viktora Orbana. To pomaže Dodiku u legitimizaciji njegove politike s obzirom da lider jedne države, članice Evropske unije, dolazi njemu u posetu u trenutku kada on povlači poteze u pravcu osamostaljenja Republike Srpske.

 

Ne vidim, međutim, da će to imati značajnije posledice osim što može doneti određene poene Dodiku. a Orbana legitimisati kao prijatelja Srba u regionu gde god oni živeli. To je svakako čudan postupak lidera države, članice Evropske unije, ali to dosta govori o tome koliko su Mađarskoj veze sa Beogradom u ovom trenutku važan prioritet.

 

Jelica Minić: Mislim da je to bila vrlo manifestaciona poseta i sigurno nije dobro odjeknula u Sarajevu. Ako bismo pratili rađanje “non papera” i njegovu dalju sudbinu, to bi se dosta poklapalo sa njegovom putanjom. Međutim, ja bih skrenula pažnju još na nešto. Pomenuli smo da je ovogodišnji izveštaj o napretku Srbije na putu u Evropsku uniju bio mnogo povoljniji nego što pokazuje realna situacija.

 

U utjecajnom evropskom magazinu “Politico” objavljena je veoma oštra kritiku gospodina Varheljija i načina kako on vodi instituciju kojoj je na čelu, a 12 poslanika Evropskog parlamenta izrazilo je sumnju da Varhelji u svojim izveštajima ignoriše pitanje vladavine prava.

 

Predsednica Evropske komisije Ursula fon der Leyen potpuno se oglušila o te kritike. Znači da postoje neki dogovori koji su mnogo širi. Kad je Varhelji izabran na mesto komesara za proširenje, znalo se da on dolazi iz kruga ljudi bliskih premijeru Orbanu, pa se moglo naslutiti u kome pravcu će on delovati.

 

Tako da se bojim da priča kojom se bavimo u ovom razgovoru, nažalost, nije vezana samo za evropsku ekstremnu desnicu. U pitanju je i malo šira mreža u okviru Evropske unije. To treba ozbiljno uzeti u svim analizama.

 

 

Dodik u Sloveniji

 

Nakon susreta sa Orbanom Dodik se sastao sa još jednim predstavnikom nacionalisticke desnice, premijerom Slovenije Janezom Janšom, čija zemlja trenutno predsjedava Evropskom unijom. Prije toga je Željka Cvijanović. predsjednica Republike Srpske, bila u dvodnevnoj posjeti Poljskoj. Očigledno je da rukovodstvo Republike Srpske traži podršku evropske nacionalističke desnice. Da li je dobija?

 

Nikola Burazer: Svakako da Milorad Dodik i Vlada Republike Srpske pokušavaju da pronađu saveznike i u Evropskoj uniji i gde god je to moguće. Ne vidim, međutim, jasan pokazatelj da sve države, o kojima govorimo, podržavaju Dodika i secesiju Republike Srpske. Ali može se govoriti o tome da u Evropskoj uniji postoji jaka struja koja je otvorena prema saradnji sa onim akterima na Zapadnom Balkanu koje veći broj članica Evropske unije smatra problematičnim.

 

Jelica Minić: Teško je reći gde oni na svojim nacionalnim agendama smeštaju gospodina Dodika. Da budem iskrena, ne verujem da gospodin Dodik bilo gde nailazi na simpatije. Ni simpatije, ni neku veliku podršku. Izuzev u Beogradu, naravno. Jer, sva podrška koja je njemu usmerena, u stvari je indirektna podrška Beogradu. I ja mislim da je sve ono što se dešava sa gospodinom Dodikom vezano za Beograd.

 

Nikola Burazer: To je u velikoj meri tačno. Beograd ima jako dobre odnose sa Budimpeštom i solidne odnose sa Ljubljanom, pa i sa Varšavom. Tako da se odnos tih zemalja prema Dodiku može posmatrati i kao njihov odnos sa Beogradom.

 

Ali ne mislim da je to što primaju Dodika i njegove saradnike ili što odlaze u posetu Republici Srpskoj dokaz da te države podržavaju pokušaje secesije.

 

Nema osnova da tvrdimo da ne podržavaju celovitost Bosne i Hercegovine. Ali svojim odnosom prema Dodiku oni jačaju njegovu poziciju.

 

Dodik traži saveznike gde god je to moguće – bilo u Beogradu, bilo u Rusiji, bilo u državama Evropske unije što mu na određeni način pruža legitimitet i osnažuje njegovu poziciju. Stvara se utisak da Evropska unija nije jedinstvena oko opstanka Bosne i Hercegovine – što mislim da ne stoji. Ali samo postojanje takvog utiska otvara prostor za nestabilnost.

 

 

Razjedinjena EU

 

Evropska unija nema baš jasan stav prema onome što radi Dodik. Međutim, ako bi se Brisel odlučio na neku jaču akciju, recimo na neke sankcije, može li evropska nacionalistička desnica da to onemogući? Da li Mađarska, Poljska i Slovenija mogu da to onemoguće svojim vetom?

 

Jelica Minić: Mislim da Mađarska i Poljska imaju i previše svojih problema sa Evropskom unijom da bi onemogućavale konsenzus o tome. Ne verujem da bi te zemlje rizikovale jer prvo moraju da reše sopstvene probleme sa Evropskom unijom.

 

Nikola Burazer: Te države same ne mogu previše da utiču na zvaničnu politiku Evropske unije. Naravno da je za veći broj važnijih odluka potreban konsenzus, ali za eventualne sankcije prema Dodiku mnogo je važniji stav ključnih država Evropske unije. Ne samo kad je u pitanju Dodik nego i kad je reč je o proširenju i o svakoj državi na Zapadnom Balkanu.

 

Vidimo da u tom pogledu postoji niz različitih stavova. Postoje države koje se protive proširenju i koriste svaku priliku da to pokažu, a postoje i države koje su tolerantne prema negativnim pojavama u nekim državama Zapadnog Balkana pravdajući to stavom da je stabilnost važnija od demokratije, tako da mislim da su Mađarska i Poljska najmanji problem.

 

Svakako da one mogu biti faktor koji će sprečiti jedinstveni stav Evropske unije prema Miloradu Dodiku, ali Evropska unija je do te mere razjedinjena oko odnosa prema Zapadnom Balkanu da takozvani iliberalni režimi ne mogu tu mnogo da pokvare.

 

Integralni razgovor novog Mosta RSE možete pročitati OVDJE.

(24)

SPAŠAVANJE VOJNIKA MILORADA: Mogu li u posljednji čas dva evropska lidera spasiti Dodika!?

| Bosna i Hercegovina, Slider, Vijesti |
About The Author
-