Mlada žena koju su militanti tzv. Islamske države držali zarobljenu devet mjeseci, nakon oslobođenja je detaljno opisala silovanja muškarca s „močvarno zelenim očima“, koja je trpjela sve vrijeme nakon što ju je kupio u skladištu robova.
Shirin je pripadnica jezida, te je imala samo 17 godina kad su nju i prijateljicu militanti oteli u augustu 2014. godine iz sela Hardana na jugu Iraka.
S još 3000 jezidskih žena, prevezena je u školu u kojoj su bile i njena majka, sestre i brat. Ondje su ih detaljno pregledali, kao da su „stoka“. A djevojka koja je dotad sanjala o karijeri advokatice odjednom se našla u potpunom haosu.
Žene i djeca nisu imali gdje spavati pa se ležali jedni na drugima na podu, a djevojka koja je konačno pobjegla i danas živi u Njemačkoj, svoje je ondašnje doživljaje opisala u knjzi “I remain a daughter of the light”.
Kad je stigla u školu, prisjeća se kako je s porodicom jedva našla mjesta u jednoj učinionici u kojoj su se stisli jedni uz druge, prenosi Express.hr
„Čuvari su bili posvuda. To su bili dječaci stari između 15 i 18 godina, a bilo ko imalo stariji je automatski bio superiorniji. Oni koji su upravljali svime bi se pojavili samo kad bi željeli pogledati žene. Tokom prva tri dana, pojavili su se dva puta. Prvi put kako bi procijenili vrijednost mladih, neudanih djevojaka poput mene.”
ISIL-ove vođe su detaljno proučavali djevojke, usput komentarišući koji želi koju od njih.
„Ako bi im se svidjela neka djevojka, jednostavno bi na njoj napisali svoje ime.“
Drugi dan je stigao maskirani muškarac i počeo prozivati imena koja su zapisali prethodnog dana.
„Prvo su prozvali moju komšinicu i prijateljicu Malik. Bila je sitna, ali stvarno draga i prelijepa djevojčica. I djelovala je starije za svoju dob. Imala je samo 12 godina. Nakon toga su prozvali 19-godišnjakinju koja je bila poznata u selu po svojoj ljepoti. Izgledala je kao Snjeguljica, imala je kožu poput mlijeka i predivnu, dugu crnu kosu.”
Prozvali su ukupno devet djevojaka, čije su majke plakale i preklinjale da ih ne odvode, iako su nestale i više ih nikad nisu vidjeli.
„Plač je bio užasan. Jedan je muškarac rekao majci da ne brine, kako će učiti Kur'an i da će ih vratiti. A kad bi žene priupitale za sinove i supruge, rekli bi im da i njih preobraćuju na islam, te kako će ih na kraju sve ujediniti, kad svi budu muslimani, jer je Allah velik i oprostiv.”
Naravno da su sve lagali, jer im nisu rekli da će ih strpati u kaveze, zatvoriti, izgladnjivati, mučiti i prodavati na tržnici. Shirin se prisjeća kako ju je jedan muškarac pretukao prije nego ju je odveo na tržnicu.
„Cilj mučenja je bio da u nama zatuku sav otpor. Namjerno su to radili, a ja sam se osjećala slabo. Nisam imala šta jesti, vodu, deke s kojima bih se pokrila po noći. Mrzila sam pogled njegovih močvarno zelenih očiju, nakon čega bi se popeo na mene. Pokušala bih se izvući, ali bila sam slaba i bilo mi je hladno, pa ne bih uspjela. Ovaj je bio gori od drugih. Smrdio je na znoj, na prljavštinu. Nijedan parfem na svijetu ne bi mogao prikriti taj smrad. A imao je okus po prljavoj vodi.”
U dnevnoj sobi bi joj dopuštao da nosi odjeću, ali u spavaćoj je morala biti gola. Strpao bi joj šaku u usta ili bi približio svoja usta njenim kako ne bi mogla vrištati. Povremeno bi joj zavezao usta kako je ne bi čuo ni dok priča. Tukao bi je, a kad bi se sklupčala, još jače bi je udarao.
Morala je piti tablete za koje nije znala šta su, ali vjeruje kako je bila riječ o sedativima jer bi se samo onesvijestila. Danima ju je silovao, da bi je jedne noć probudio i rekao joj da odlaze. Nije mogla ni stajati, te se ubrzo onesvijestila i probudila u skladištu u kojem je prodata devetom suprugu, sve dok joj posljednji nije pomogao da pobjegne.
Prehodala je stotine kilometara bosa, ali sve je vrijedilo kad je u izbjegličkom kampu ugledala oca, piše Daily Mail.
Čak ni danas ocu nije priznala šta joj se dogodilo i nije mu rekla kako više nije djevica.
„Sigurna sam da zna istinu, ali možda je i ne želi znati.“
(28)