Bešlin je podsjetio na opasnost koju predstavljaju sve otvoreniji incidenti a iza kojih nedvojbeno stoje vladajuće etnonacionalističke strukture u regiji.

Povjesničar Milivoj Bešlin, profesor s beogradskog univerziteta, komentirao je za „Slobodnu Bosnu“ najnovije bujanje nacionalizma i fašizma, te slavljenje presuđenih ratnih zločinaca u Bosni i Hercegovini i regiji. Bešlin je podsjetio na opasnost koju predstavljaju sve otvoreniji incidenti a iza kojih nedvojbeno stoje vladajuće etnonacionalističke strukture u regiji.

Ponovno u regiji, ali i u Bosni i Hercegovini, svjedočimo izljevima nacionalizma, fašizma i slavljenju ratnih zločinaca. Tako smo u Banjoj Luci nedavno zabilježili nove grafite posvećene ratnim zločincima Ratku Mladiću, Draži Mihailoviću i Momčilu Đujiću. S obzirom da ste stručnjak u toj oblasti, možete li našim čitateljima detaljno objasniti ulogu i lik i djelo Mihailovića i Đujića u Drugom svjetskom ratu i poraću?

Iako su nastali u proleće 1941. kao antiokupacioni pokret, strategija koju je Draža Mihailović u leto i jesen iste godine trasirao za četnički pokret, odrediće ne samo njegovu ličnu sudbinu, već i čitavog pokreta, ali i mnogo šire, masovnih žrtava koje će oni izazvati, pre svega, među civilnim stanovništvom. Prateći istorijske izvore, nesporno ostaju dve temeljne konstante u istoriji četničkog pokreta. Neprijateljstvo prema partizanima i strah od ideja socijalne revolucije i stvarne nacionalne ravopravnosti vodio ih je u kolaboraciju sa okupatorima, dok je njihova ideologija nacionalističkog ekskluzivizma bila ključni motivišući faktor za zločinačke ciljeve pokreta.

GRAFITI ZLOČINCIMA DRAŽI MIHAILOVIĆU I MOMČILU ĐUJIĆU U BANJOJ LUCI

Programski akti iz druge polovine 1941. o neophodnosti konačnog rešenja Muslimana kao “naročito teškog problema” na zamišljenoj teritoriji tzv. velike Srbije, kao i strateška odluka iz oktobra 1941. o početku rata protiv partizanskog pokreta, nepovratno su usmerili pokret putem kolaboracije u kojoj će dočekati kraj rata u Jugoslaviji. Radikalni antikomunizam vodio je u direktnu kolaboraciju kao strateški cilj, dok je ekstremni srpski nacionalizam odveo četnike u politiku i praksu genocida, usmerenog na nestanak muslimanskog stanovništva.

Navedeni ciljevi biće sprovođeni u praksi najviše tokom ratne 1942. i 1943. godine i to su poznate i u istoriografiji nesporne činjenice. Smrtna presuda nad komandantom četničkog pokreta zbog ratnih zločina i kolaboracije iz jula 1946. bila je i pravna i politička presuda ne samo pokretu, nego i ideologiji nacionalizma u najširem smislu. Upravo će ta činjenica usloviti postokomunističku rehabilitaciju četnika i Mihailovića nekoliko decenija kasnije i to je proces koji traje do danas i najčešće ga određujemo kao istorijski revizionizam. Ali on je imao i svoje pravne, političke i pravosudne aspekte.

GRAFITI U BANJOJ LUCI

Simptomatično je da gradske vlasti u Banjoj Luci ali i na razini bh. entiteta Republika Srpska nisu reagirale nakon novih grafita koji veličaju lik i djelo ratnih zločinaca iscrtanih na fasadama zgrada u tom gradu. Snose li vlasti u RS-u i Srbiji odgovornost zbog ovakvih događaja kojima se širi strah među ionako malim brojem povratnika i može li se s ovim događajima povezati i rehabilitacija četnika i pokušaj izjednačavanja s partizanskim pokretom koja traje već punih 30 godina?

A kako bi entitetske vlasti mogle reagovati na grafičku manifestaciju ideologije koju same podstiču i šire? Ne samo aktuelni režim, nego i čitava politička i ideološka struktura u manjem bh. entitetu zasnovana je na nacionalističkoj ideologiji i vrednostima poraženog kvislinštva iz Drugog svetskog rata, pa ne vidim odakle čuđenje što se crtaju ovi grafiti i što vlasti ne reaguju. Ako bih očekivao neku reakciju tih vlasti, to bi bila ona koja je viđena u Srbiji poslednjih godina. Ne samo da Vučićev režim plaća kriminalne grupe da crtaju te ružne i skaredne grafite mržnje i slike ratnih zlikovaca, nego još i plaća iste kriminalne grupe da čuvaju te grafite i slike mržnje. Tako se suštinski uprostorava jedna nakazna ideologija, a naši gradovi pretvaraju u svojevrsno ruglo. Istovremeno naše društvo dobija jedno novo zanimanje – dnevni i noćni čuvar(i) grafita mržnje.

SPOMENIK PRESUĐENOM RATNOM ZLOČINCU SLOBODANU PRALJKU U ČAPLJINI

U Čapljini je podignut spomenik ratnom zločincu Slobodanu Praljku, u sklopu mjesnog groblja, pod patronatom Katoličke crkve. Kakva je zapravo uloga Crkve Srbije i „Crkve u Hrvata“ u raspirivanju mržnje i slavljenju zločinaca?

Obe crkve o kojima govorite su daleko više političke i ideološke ogranizacije koje služe srpskim i hrvatskim velikodržavnim interesima i ciljevima, nego promociji hrišćanskih vrednosti.

Njihov pravi bog je nacija. I one, pre svega, služe diseminaciji vladajuće nacionalističke ideologije, ali i šire čitavog seta kulturoloških vrednosti koje su duboko antipluralne, antidemokratske. Obe crkve su utemeljene na antikomunizmu i na anti-antifašizmu; obe su slavile i rehabilitovale fašiste i kvislinge iz redove svoje nacije; obe su davale ideološku podlogu tokom ratova 90-ih; obe su glofirikovale osuđene i neosuđene počinioce masovnih zločina tokom ratova 90-ih; obe su sebe videle kao važan potporni stub režima u Beogradu i Zagrebu. Zbog toga me ne čudi da je hrvatska katolička crkva učestvovala u podizanju spomenika zločincu Praljku, kao ni to da je nedavno srpska crkva učestvovala u podizanju i čuvanju spomenika zločincu Pavlu Đurišiću u Crnoj Gori. Tako oni vide svoju „hrišćansku“ i „pastirsku“ misiju.

SPOMENIK ČETNIČKOM VOJVODI PAVLU ĐURIŠIĆU U CRNOJ GORI

U Srbiji i Hrvatskoj novi incidenti. Vučićevi sljedbenici u Ćacilendu pjevaju četničke pjesme, dok maskirani napadači u Zagrebu i Splitu rastjeruju goste iz Novog Sada koji su stigli na kulturne manifestacije. Smatrate li da su ovi incidenti slučajnost ili svjedočimo najavama nekih novih sukoba u regiji?

Naravno da nisu slučajnost, a čak i da nije sve od toga direktno dirigovano iz vladajućih centara moći, jasno je da se stvara takva atmosfera u kojoj je moguće da se ove užasne stvari događaju. Svi ovi „incidenti“, a rekao bih i više od toga, reč je o svojevrsnom nacionalističkom i šovinističkom teroru, deo su višedecenijske prakse borbe protiv društvene i kulturne pluralnosti, podsticanja ekstremizma, nacionalnog ekskluzivizma i nacionalističke homogenizacije u cilju porobljavanja društva i lakše vladavine nad masama.

(SB)

(48)

Related posts:

CRNADAK PRIZEMLJIO STEVANDIĆA: “Nakon što se na zvaničnim sastancima naspavao, Crveni Kombi kaže da ću dobiti…” Kazaz upao u zamku urednika emisije na Čovićevoj televiziji, zbunio se i otkrio da Nikšić svjesno obmanjuje javnost po pitanju izbornog zakona! VUKANOVIĆ OTPUSTIO KOČNICE: Da su ovo što je uradio Čović učinili Bošnjaci, rigala bi se vatra s režimskih medija… IVICA PULJIĆ, IZ DAYTONA: Loše vijesti za Milorada Dodika, nije se promijenila američka politika… KO ĆE HAPSITI ŽELJKU CVIJANOVIĆ: Audio snimak kao dokaz korupcije, politički montirani procesi vežu se za istog tužioca… PORTAL “ISTRAGA” OBJAVIO ŠOKANTNE DOKAZE: Dok je bio ministar sigurnosti BiH Nenad Nešić se družio sa Ljubanom Ećimom i vođom Zemunskog klana Lukom Bojovićem! Zukorlić odgovorio Helezu: U Srebrenici je počinjen genocid, a ta istina se ne smije politizirati DODIK NAPOKON OTKRIO “PAKLENI PLAN”: “Kada mi je ambasador SAD Bond rekao da u budućnosti neće biti Srba u RS, htio sam ga baciti u jezero na mom imanju!” VUKANOVIĆ NA TRAGU NOVOG SKANDALA: O čemu je savjetnica Milorada Dodika tajno pregovarala s visokim dužnosnikom EU… MURAL PRESUĐENOM RATNOM ZLOČINCU NA ZGRADI NARODNE KUHINJE U BANJOJ LUCI: Institucije BiH šute, a iz OHR-a… (VIDEO)

PROFESOR BEŠLIN, OTVORENO: Čitava politička i ideološka struktura u RS-u zasnovana je na nacionalističkoj ideologiji i vrijednostima poraženog kvislinštva…