ŠTA REĆI, A NE ZAPLAKATI: „Ne daj Bože da postane predsjednik Republike Srpske…“!

Piše: NEBOJŠA VUKANOVIĆ

 

„Imamo mi još mnogo ambicioznih planova. Ono što me posebno raduje je činjenica da se organizuje naučni skup koji treba da da ili bar ponudi neki od odgovora kuda se to kreće pozorišna djelatnost. Danas u modernim vremenima, sa mnogo drugačijih izazova i nekim drugim stvarima na koje nismo baš bili naviknuti u prethodnom periodu ili nekim našim ranijim životima, mnogo je važno da svaka važna oblast pronađe odgovore za sve izazove pred kojima se nalazi. Tako smatram da će i pozorišna djelatnost svakako se i prilagođavati i mijenjati vjerovatno u budućnosti, ali je važno da se i u Banjaluci i u okviru našeg Festa ovdje zapravo vodi jedna takva rasprava“!

 

Ovaj skup nepovezanih riječi, misli i rečenica, nije vic niti je djelo neke osobe pod uticajem alkohola, i nije  diktat nekog profesora koji učenicima diktira komplikovan sadržaj za prevođenje. Ovo je nažalost izjava i doslovan citat naše vesele premijerke na sinošnjem otvaranju Teatar festa u Banjaluci!?

 

Šta reći a ne zaplakati? Koju poruku poslati?

 

Premijerkino praznoslovlje i lupetanje sve više postaje tragikomično, i često se zapitam kako je moguće da neko ovakav zaluta na funkciju predsjednika Vlade, donosi važne odluke, raspolaže sa 3,3 milijarde maraka budžeta i kroji sudbinu milion i kusur preostalih stanovnika Srpske! O kakvim to reinkarnacijama i „ranijim životima“ govori vesela premijerka?

 

O tempora, o mores! Čudnih li vremena, čudnih ljudi i čudnih događaja!

 

Ako već premijerka nije u stanju da smisli i kaže nekoliko suvislih i povezanim misli i rečenica, bar u pozorištu su dozvoljeni sufleri i mogao je neko od savjetnika da tiho i neprimjetno  šapuće na uvo Željki nekoliko prostih rečenica o pozorištu i banjalučkom Teatar festu koje će ona glasno da ponovi, a ne je pustiti da nekontrolisano mlati i sramoti funkciju premijera! Izbezumljeni zamišljen pogled nesrećnog ministra prosvjete i kulture Dane Maleševića, koji se maksimalno napreže da održi koncentraciju i par minuta sluša premijerkino praznoslovlje, samo sklapa mozaik sveopšteg ludila šizogenih struktura.

 

Ukoliko nastavi ovakvim tempom, Željka bi uskoro mogla da zasjeni šarmantnu misicu karanfila grada Vranja, umornog crnogorskog biciklistu i druge velike zvijezde YouTuba.

 

U nedostatku bilo kakvih vidljivih rezultata petogodišnjeg mandata, premijerka Željka počela je predsjedničku kampanju tumaranjem po Republici Srpskoj, otvaranjem manifestacija i prihvatanjem besmislenih nagrada i plaketa. Na otvaranju Teatar festa pojavio se i gradonačelnik Igor Radojičić, sa ciljem da se prikrije njihov međusobni animozitet i rivalitet, te pokazalo lažno stranačko jedinstvo.  Uprkos velikom trudu i nastojanjima cijelog tima ljudi i medija, brojnim namještenim intervjuima i izrežiranim predstavama, njeni saradnici ipak ne uspijevaju da prikriju njene slabosti, neznanje, nesposobnosti i brojne mane zbog kojih nije dostojna da bude predsjednica neke mjesne zajednice u rodnom Tesliću, a ne premijer, ili ne daj Bože predsjednik Republike Srpske.

 

Gotovo da nema dana da premijerka ne izvali neku glupost i ne napravi gaf! Na kraju se samo pitam kako je neko ovakav uopšte može biti kandidat za predsjednika Republike Srpske, i kako je moguće da ljudi daju povjerenje osobi koja ne može samostalno sklopiti i reći nekoliko prostih rečenica. Ma koliko društvo bilo sistemski razarano, ubjeđen sam da ipak ubjedljiva većina građana ne može nasjesti na jeftine podvale i trikove, i uprkos pritiscima i silnim novcima Željka nema nikakve šanse, jer bi njen izbor stvarno označio potpuni krah i naš konačan kraj!

 

(2008)

ŠTA REĆI, A NE ZAPLAKATI: „Ne daj Bože da postane predsjednik Republike Srpske…“!

About The Author
-