NA RUŠEVINAMA GENOCIDA: Zašto je veliki američki novinar Chris Hedges uporedio Netanyahuovu “Riviera Gazu” sa fantomskim Karadžićevim “Srpskim Sarajevom”

„Ovo ovdje je Kongresni centar jedinstven u ovom dijelu svijeta, od kojeg će do zgrade Nacionalnog pozorišta voditi ova široka avenija okružena zelenilom“, pokazivao je štapom Karadžić na velikoj maketi koju je po njegovoj narudžbi projektovao izvjesni arhitektonski studio iz Beograda

 

 

 

Američki novinar Chris Hedges, dobitnik Pulitzerove nagrade (2002.) u jednom od tekstova koje je posljednjih mjeseci pisao o strahovitom genocidu kojeg vlasti Izraela, planski i nemilosrdno, provode nad Palestincima u Gazi osvrnuo se i na najavu vlasti Izraela da će nakon genocida i raseljavanja dva miliona Palestinaca u Gazi sagraditi luksuzni resort za domaće i strane bogate turiste.

 

 

GAZA I (ISTOČNO) SARAJEVO

 

 

„Ministar financija Bezalel Smotritch je pozvao na „sigurnosnu aneksiju“ sjevernog pojasa Gaze i obećao da će Gaza postati ‘neodvojivi dio države Izrael’. To je izjavio na Konferenciji Knesseta pod nazivom ‘Rivijera Gaza od vizije do stvarnosti’ na kojoj su predstavljeni prijedlozi za izgradnju židovskih kolonija u Gazi…“, napisao je Hedges.

 

 

 

 

„Genocidne ubice“, nastavio je Hedges, „prihvataju fantazije o iskorjenjavanju domaćeg stanovništva i širenju svoje etnonacionalističke države… Ove ubice ne računaju na tamu koju oslobađaju. Luksuzne nekretnine na plažama o kojima je Izrael sanjao, nikada se neće pojaviti, baš kao što moderna, isključivo srpska prijestolnica sa svojom katedralom sa zlatnom kupolom, impozantnom zgradom Predsjedništva, 15-spratnom kulom, najsavremenijim medicinskim centrom i nacionalnim pozorištem sa rotirajućom pozornicom visokom 21 metar nikada nije izgrađena na ruševinama Bosne“.

 

 

Javnosti u Bosni i Hercegovini trebalo bi biti poznato na šta je slavni američki novinar mislio poredeći fiktivnu „Riviera Gazu“ sa fantomskom „isključivo srpskom prijestolnicom“. Hedgesa je najava izraelskih zvaničnika podsjetila na nezaboravne psihološko-propagandne seanse koje je ratni zločinac Radovan Karadžić javno, pred kamerama, izvodio nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma, a na kojima je predstavljao spektakularni arhitektonsko-urbanistički projekat Srpskog Sarajeva kao budućeg centra Republike Srpske.

 

 

„Ovo ovdje je Kongresni centar jedinstven u ovom dijelu svijeta, od kojeg će do zgrade Nacionalnog pozorišta voditi ova široka avenija okružena zelenilom“, pokazivao je štapom Karadžić na velikoj maketi koju je po njegovoj narudžbi projektovao izvjesni arhitektonski studio iz Beograda. Grandiozna pravoslavna crkva, supermoderna bolnica, olimpijski bazen, sve je to blistalo na maketi Potemkinovog sela kojom je Karadžić unesrećenim, prethodno raseljenim građanima najavljivao svijetlu budućnost.

 

 

LUKSUZ NESTAO U PLJAČKI

 

 

Bili su to njegovi posljednji javni nastupi, jer je vrlo brzo za njim započela međunarodna potjera zbog ratnih zločina koje su počinile vojne i policijske snage kojima je bio vrhovni civilni komandant.

 

 

Slobodan Milošević je u Daytonu obećao srpskim liderima u Bosni i Hercegovini da će Srbija financirati izgradnju Srpskog Sarajeva i na taj način kompenzirati njegov pristanak da se okupirane sarajevske općine vrate u predratni ustavno-pravni status. Vlast u Beogradu je odobrila oko 200 miliona maraka za tu namjenu.

 

 

U ime Vlade Srbije tim je projektom rukovodio njen potpredsjednik Nikola Šainović, kasnije također haški osuđenik zbog ratnih zločina na Kosovu. On i Momčilo Krajišnik bili su zaduženi za raspodjelu novca i građevinskog materijala namijenjenog izgradnji (tada još uvijek) Srpskog Sarajeva.

 

 

Godinama kasnije su stizale su gomile dokaza o nezapamćenoj pljački, pronevjerama, nevraćanju kredita koji su dodjeljivani firmama i pojedincima. Ogromne količine građevinskog materijala koji je stizao iz Srbije, tvrdili su mediji i opozicija u RS, završavale su u Federaciji BiH.

 

 

Kako se govorilo tih godina, najveći broj kasnijih tajkuna prve milione zaradili su u mahinacijama sa novcem i materijalom namijenjenim izgradnji navodnog Karadžićevog „najnovijeg i najmodernijeg Sarajeva“.

 

 

Novinar Chris Hegdes je kao dopisnik „New York Timesa“ tokom rata i godinama neposredno nakon njega često boravio u Bosni i Hercegovini tako da mu je sve to bilo vrlo dobro poznato.

 

 

On je tih godina pisao i o kriminalu bošnjačkog političkog vrha zbog čega su Alija Izetbegović i njegov sin Bakir, koji su prozvani u tekstu kao nositelji kriminala, namjeravali tužiti ugledni američki list. No, na preporuku skupo (javnim novcem) plaćenih advokata oni su na koncu odustali od tužbe.

 

(SB)

(134)

NA RUŠEVINAMA GENOCIDA: Zašto je veliki američki novinar Chris Hedges uporedio Netanyahuovu “Riviera Gazu” sa fantomskim Karadžićevim “Srpskim Sarajevom”

About The Author
-