Miodrag Vlahović je bio jedan od vođa mirovnog pokreta u Crnoj Gori početkom devedesetih godina prošlog stoljeća i poslanik Liberalnog saveza, zatim ministar vanjskih poslova Crne Gore u vrijeme obnove njene nezavisnosti, a kasnije i ambasador u SAD, Kanadi i na Islandu, kao i pri Svetoj Stolici i Malteškom redu. Autor je knjige “Nevjernik pri Svetoj Stolici”.

 

 

 

Od kada je početkom 2020. godine Crkva Srbije zajedno sa prosrpskim političkim snagama pokrenula tzv. litije, vjersko-političko protestno okupljanje protiv tadašnje vlasti predvođene DPS-om Mila Đukanovića, do danas u nama susjednoj Crnoj Gori nije uspostavljena stabilna i progresivna vlast iako su od tada u dva navrata održani parlamentarni izbori.

 

 

 

Posljednji politički potres koji se dogodio je napuštanje Pokreta “Evropa sad” (PES) od strane Jakova Milatovića koji se upravo kao kandidat ovog pokreta domogao pozicije predsjednika države. O ovom događaju ali i drugim aktuelnim temama u Crnoj Gori i regiji razgovarali smo sa Miodragom Vlahovićom, diplomatom, političarem, kolumnistom, vanjskopolitičkim komentatorom podgoričke Pobjede te aktuelnim predsjednik Crnogorskog helsinškog odbora za ljudska prava.

 

 

 

Gospodin Vlahović je bio jedan od vođa mirovnog pokreta u Crnoj Gori početkom devedesetih godina prošlog stoljeća i poslanik Liberalnog saveza, zatim ministar vanjskih poslova Crne Gore u vrijeme obnove njene nezavisnosti, a kasnije i ambasador u SAD, Kanadi i na Islandu, kao i pri Svetoj Stolici i Malteškom redu. Autor je knjige “Nevjernik pri Svetoj Stolici”.

 

 

Razgovarao: Samir BEGOVIĆ

 

 

Nedavno je u posjeti Crnoj Gori boravio pomoćnik američkog državnog sekretara James O'Brien. Prije toga boravio je u Sarajevu i svojim porukama izazvao pravi politički potres. Kako ocjenjujete poruke koje je O'Brien uputio u Vašoj zemlji?

 

 

Više mi se svidjelo, da budem iskren, ono što je g. O’Brien govorio u Sarajevu – što sam i komentarisao u “Diplomatskoj pošti” – kolumni koju pišem za naš vodeći dnevni list “Pobjeda”. Američka vanjska politika je – što je meni vrlo žao – već godinama zaglibljena u politici popuštanja i povlađivanja vlastima u Beogradu. Odnosno režimu Aleksandra Vučića. To nije pomoglo ni Srbiji, ni našem regionu u cjelini.

 

 

 

Naši američki prijatelji su, svakako, svjesni posljedica takvog nastupa – činjenice su neporecive – tako da su oštre i direktne poruke Zamjenika državnog sekretara SAD prema gospodi Dodiku i Čoviću bile neka vrsta kontrole teške štete koju izazivaju takve politike u BiH, koje su, kako vidimo, veoma bliske.

 

 

 

U našoj zemlji g. O'Brien je nastupio na drugi način – uputio je poruke koje, po svojoj sadržini i intonaciji, nisu odudarale od uobičajenog diplomatskog vokabulara koji nam godinama stiže iz State Departmenta: nizovi fraza, koje smo puno puta čuli. Iskazao je on, naravno, podršku zvaničnoj proevropskoj i prozapadnoj politici, što, na retoričkoj ravni, predstavlja opšte mjesto u nastupima zvaničnika iz Crne Gore.

 

 

 

Dakle, iz javnih komunikacija tokom te posjete se teško može izdvojiti neka rečenica koja bi ličila na direktne i fokusirane poruke u Sarajevu.

 

 

 

Zanimljivo je da se O'Brien susreo sa vrhovnim državnim tužiocem. Zašto baš sa njim?

 

 

Pa g. Milorad Marković je upravo izabran na tu odgovornu funkciju. Pretpostavljam da je g. O’Brien potencirao važnost neselektivnog i nearbitrarnog pristupa cjelokupne tužilačke organizacije u našoj zemlji. Ti principi bi trebalo da važe za sve nivoe Tužilaštva, a posebno za Specijalno državnog tužilaštvo, odnosno Glavnog specijalnog tužioca.

 

 

 

Možda je g. O'Brien rekao da treba obustaviti montirane procese protiv novinara i intelektualaca, a da bi valjalo obratiti pažnju na mnogobrojne primjere naci-šoviniatičkih pamfleta i govora mržnje na srpsko-ruskim medijskim postajama u Crnoj Gori.

 

 

 

Volio bih da sam u pravu kada se o tom dijelu posjete radi.

 

 

 

Vlahović sa generalnim sekretarom NATO-a nakon pristupanja Crne Gore NATO-u (Foto: X / Miodrag Vlahović)

 

 

Ubrzo po odlasku O'Briena iz Crne Gore dogodila su se velika previranja unutar vladajućeg PES-a. Napustio ih je predsjednik države Jakov Milatović. Ali, nije on jedini. Šta se događa u PES-u, da li je taj pokret pred raspadom?

 

 

Ta koincidencija je, najvjerovatnije, puka slučajnost. Razlike i trvenja između Milatovića i Spajića su već dugo bila javna tajna. Ne mislim da se tu radi o nekom drastičnom ideološkom ili političkom razmimoilaženju.

 

 

 

Milatović je, u svakom slučaju, mnogo više “ideologizovan” – po sopstvenom priznanju poštovalac lika i djela Momira Bulatovića, sa izraženom nakanom da se bavi poslovima izvršne vlasti, prilično krut u nastupu, opterećen očigledno površnim poznavanjem i plitkim razumijevanjem mnogih oblasti, samouvjeren u “poznavanje jezika”, mada muku muči sa lokativom i akuzativom na jednom od naših jezika – što je predmet mnogih šala.

 

 

 

Spajić, s druge strane, čak i ne pokušava da sakrije svoje neznanje o političkim pitanjima, svjesno od njih bježi, tj. marginalizuje ih i banalizuje. Naravno, nećemo mu zaboraviti da je lobirao po SAD po nalogu i za račun Crkve Srbije, niti da je cjelivao posmrtne ostatke srpskih popova – listom teških nacionalista i šovinista. Njegov je interes primarno finansijske prirode, što je pokazao krajnje problematičnim, tj. nezakonitim zaduživanjem od 750 miliona dolara, u vrijeme kada je bio ministar u vladi Zdravka Krivokapića.

 

 

 

Zajedničko im je da su kontrolisani od političkih, bezbjednosnih i crkvenih krugova u Beogradu.

 

 

 

Raspad Pokreta “Evropa sad!” (PES) nije slučajan. Srbija ne može dozvoliti da, prvo, Crna Gora napreduje na putu evropskih integracija i, drugo, da izgubi uticaj u crnogorskoj vlasti. Zato se borba u PES dominantno tiče borbe za prevlast.

 

 

 

O'Brien je prilikom posjete na određeni način izrazio zadovoljstvo trenutnom vladom Crne Gore kazavši da sa njom “postoji šansa da se krene u dublju evropsku i transatlantsku integraciju”. Šta će previranja u PES-u značiti za Vladu Crne Gore i parlamentarnu većinu?

 

 

 

Očigledno se ne objašnjava. Zvanične optimistične projekcije i nadanja g. O'Briena preživjeli su tri dana. Nije to jedina “omaška” naših američkih prijatelja. Nažalost i g. Escobar se ponovo javio i iskazao nadu i očekivanje da će u Srbiji biti formirana reformska vlada, okrenuta evropskim integracijama! Što meni zvuči kao loša šala.

 

 

 

Evropska agenda Spajićeve vlade je bila jedna inscenacija. Sada je ta fatamorgana isparila. Slijedi bjesomučna borba za vlast, u kojoj će se razne frakcije/partije boriti za naklonost zvaničnog Beograda i Crkve Srbije – dok se obje te adrese čvrsto drže Moskve..

 

 

.

“POLITIKA BOŠNJAČKE STRANKE JE KRATKOVIDNA I PLITKOUMNA”

 

 

 

Kako ocjenjujete politiku Bošnjačke stranke u posljednje vrijeme? Govori se i o njihovom približavanju vladajućoj koaliciji. Da li je taj scenarij izvjestan?

 

 

Kao, pardon, kratkovidu i plitkoumnu. Ne mogu da se otmem sjećanju na združeni nastup “nacionalnih” partija u Bosni i Hercegovini prije tog tragičnog i zločinačkog rata.

 

 

 

Pucanje Crne Gore po bosansko-hercegovačkim šavovima – da se, uz Vaše razumijevanje, tako izrazim – se sasvim ciljano i namjerno prenosi na Crnu Goru. U Beogradu i Moskvi zadovoljno trljaju ruke, dok se naši euro-atlantski prijatelji – uz časne izuzetke – dave u frazama podrške evropskim impulsima u partijama i kod političara koji sve to koriste za sasvim druge ciljeve.

 

 

 

Svi idemo unazad, dok – uz moje veliko izvinjenje na slobodnom iskazu – g. Oliver Várhelyi, g. Gabriel Escobar i mnogi drugi izražavaju ovu ili onu vrstu zadovoljstva “zbog napretka”.

 

 

 

Bošnjačka stranka treba da samostalno donese odluku i da bude svjesna posljedica. Ne valja protraćiti neke istorijske vrijednosti i dostignuća kojima su naši Bošnjaci i Muslimani dali veliki i iskreni doprinos.

 

 

 

Vlahović u Potočarima u svojstvu ministra vanjskih poslova Crne Gore, novembar 2004. godine (Foto: Arhiva)

 

 

 

“DODIK NIJE DOBRODOŠAO U CRNU GORU”

 

 

Uskoro u posjetu Crnoj Gori dolazi predsjednik RS-a Milorad Dodik. To je njegova sljedeća stanica nakon posjete Moskvi. Kakvu poruku Crnoj Gori i BiH šalje Mandić svojim gostoprimstvom Dodiku?

 

 

Dodik nije dobrodošao u Crnu Goru. To je stav građanske, demokratske i evropske Crne Gore. Njega u Crnu Goru zove jedan četnički vojvoda koji sada predsjedava našom Skupštinom, a tog najvjernijeg prijatelja, pratioca i saveznika A. Vučića i V. Putina su na to mjesto doveli gorepomenuti “evropejci”. Ni naš “evropski” ministar vanjskih poslova ne smije riječ da izusti protiv te teške provokacije – jer je posjeta osobe sa američke Crne liste upravo to – provokacija.

 

 

 

Mandić poručuje: ja zovem koga hoću, kao što u kabinetu držim zastavu koju hoću – a vi mi, gospodo iz izvršne vlasti, ne možete i ne smijete ništa. I u pravu je taj četnički vojvoda, koji je i dalje pod optužnicom za pokušaj državnog udara 2016. godine. Zato je priča o evropskim integracijama Crne Gore, na našu veliku žalost i tugu, obična tlapnja.

 

 

 

Mnogo se u posljednje vrijeme u BiH govori o zaokretu u američkoj politici prema regionu, posebno u našoj zemlji. Kao iskusan diplomata koji je svojevremeno predstavljao svoju zemlju u Washingtonu, osjećate li vi tu promjenu i taj zaokret u regionu?

 

 

Ne osjećam. A postoji istorijska potreba i interes da se to dogodi.

 

 

 

Ukoliko na predstojećim predsjedničkom izborima pobijedi Donald Tramp, neće samo biti nebitan odgovor na Vaše pitanje – već će i samo pitanje biti tragično nepotrebno i besmisleno.

 

(SB)

(102)

MIODRAG VLAHOVIĆ, DIPLOMATA, POLITIČAR, KOLUMNISTA: “Raspad PES-a nije slučajan. Srbija ne može dozvoliti da Crna Gora napreduje na putu evropskih integracija i izgubi…”