LAZOVIĆ DODIKU: MILOŠEVIĆ JE REKAO SILAJDŽIĆU ‘VI STE ZASLUŽILI SARAJEVO, A ONI SU GA…

Član Predsjedništva BiH Milorad Dodik kazao je jučer u Beogradu da srpski narod u BiH nije zadovoljan situacijom u kojoj su “izgubili Sarajevo”.

 

 

Ogromno materijalno bogatstvo koje smo tamo imali. Izgubili smo čiste srpske općine na prostoru Federacije BiH – poručio je Dodik.

 

 

Kada je riječ o “gubitku” Sarajeva, onda bi se lider SNSD-a trebao obratiti ratnim zločincima Momčilu Krajišniku i Radovanu Karadžiću, a odgovor može naći i u brojnim knjigama koje na autentičan način govore o dejtonskim pregovorima i ponašanju Slobodana Miloševića.

 

 

Predsjednik ratne Skupštine Republike Bosne i Hercegovine i član bh. delegacije u mirovnim pregovorima u Dejtonu, Miro Lazović poručuje da Dodik kada govori o Sarajevu morao bi znati da krivca ne treba tražiti niti u Sarajevu, niti bošnjačkim strukturama vlasti, niti među onima koji su branili ovaj grad.

 

 

 

 

Sarajevo, prije agresije, jeste bio grad u kojem je živjelo oko 157.000 građana srpske nacionalnosti i to jeste bio poslije Beograda grad u kojem su građani srpske nacionalnosti živjeli u najvećem broju. Zašto ih danas nema, krivca neka traži u velikosrpskoj politici i režimu Slobodana Miloševića koji je pokrenuo ratove na prostoru bivše Jugoslavije. Neka Dodik pita Momčila Krajišnika, koji danas živi na Palama, gdje su sarajevski Srbi koje je on nakon okončanja rata svojom politikom i zastrašivanjem iz grada istjerao – pojašnjava Lazović za Faktor.

 

 

Ističe da Dodik konačno mora shvatiti da krivci nisu ni Bošnjaci ni svi oni koji su branili ovaj grad, koji je bio u opsadi 1.425 dana.

 

 

Kada se u Dejtonu 1995. godine razgovaralo o Sarajevu, tada je Milošević rekao Harisu Silajdžiću: “Vi zaslužujete Sarajevo jer ste ga branili i odbranili”, a o svojim pristalicama sa Pala (Krajišnik, Karadžić), govorio je pogrdnim riječima. Rekao je Silajdžiću “oni su ga držali u opsadi, oni su ga uništavali i oni ga upravo zbog toga ne zaslužuju” – navodi naš sagovornik.
U vojnoj bazi Wright Petterson 1. novembra 1995. godine počeli su iscrpljujući pregovori. Osnova je bio plan Kontakt grupe, teritorijalna podjela Bosne i Hercegovine na omjer 51:49 u korist Federacije, te labava zajednička vlada, čije je nadležnosti tek trebalo utvrditi.

 

 

Ovako je predsjednik RBiH Alija Izetbegović opisao dio atmosfere prvog dana:

 

 

Zvanični ručkovi su pozornica usiljenih osmjeha, taštine, izvještačenosti i glume, i sve je to začinjeno hranom koju ne volite. Takvi ručkovi bili su sastavni dio protokola pregovora u Daytonu i ja sam ih, koliko sam god mogao, izbjegavao. Upravo sa službenim ručkom u hotelu “Hope” (nada), zvanično su počeli pregovori. Bilo je to prvog novembra 1995. U delegaciji su pored mene još bili i Haris Silajdžić, Krešimir Zubak, Jadranko Prlić, Miro Lazović, Ivo Komšić i Muhamed Šaćirbegović. Kao pravni eksperti: Kasim Trnka, Kasim Begić i Džemil Sabrihafizović, piše Faktor.ba.
Osamnaesti dan pregovora bio je ključni za cijeli tok pregovora: Milošević je odlučio “predati” Sarajevo! Ovaj događaj Holbrooke opisuje ovako:

 

 

U subotu poslijepodne pozvao sam Miloševića da malo prošetamo unutrašnjim dijelom kompleksa. Ogorčeno sam se požalio da će njegovo ponašanje dovesti do prekida razgovora i onda sam se skoncentrisao na Sarajevo. “Neka se pitanja mogu ostaviti po strani” – rekao sam, “ali Sarajevo se mora riješiti u Daytonu.”

 

 

“Uredu”, odgovorio je smijući se. “Danas neću jesti, sve dok ne riješimo Sarajevo”. Nešto kasnije dok sam razgovarao sa Hillom i Clarkom, vrata mog apartmana otvorila su se bez upozorenja i Milošević je upao. “Bio sam u vašem susjedstvu i nisam želio proći pored vaših vrata, a da ne pokucam”. Bilo je jasno da ima nešto važno da nam kaže. “Uredu, uredu”, rekao je i sjeo.

 

 

Do vraga sa vašim DC modelom: to je prekomplikovano, neće uspjeti. Ja ću riješiti Sarajevo. Ali još ne smijete razgovarati o mom prijedlogu ni sa kim iz srpske delegacije. Moram razraditi tehnologiju kasnije, kad sve bude riješeno. Kažem vam, Izetbegović je zaradio Sarajevo ne napuštajući ga. On je tvrd tip. To je njegovo”.

 

 

Dok je govorio, Milošević je na mapi iscrtao dio Sarajeva koji je bio spreman dati Bošnjacima. Chris Hill se odmah usprotivio: bio je to krupan ustupak, ali to nije cijeli Grad. Milošević je za Srbe zadržao Grbavicu, ključni dio sa druge strane rijeke. Iako je to bio dramatičan korak naprijed, Miloševićev prijedlog nije u potpunost ujedinjavao Sarajevo. Kada je Hill ukazao na to, Milošević je planuo. “Dajem Vam Sarajevo” gotovo je vikao na Chrisa, “a vi govorite takve gluposti”.

 

 

Rekli smo Miloševiću da će Izetbegović vjerovatno odbaciti njegov prijedlog, iako predstavlja veliki korak u pravom smjeru. Hill i ja smo odmah otišli kod bosanskog predsjednika, Izetbegović nije priznaovažnost ponude, nego se usmjerio samo na njene nedostatke.

 

 

Sarajevo ne može postojati bez Grbavice”, rekao je sa žarom. Dio koji je Milošević želio zadržati za Srbe zadirao je direktno u centar grada, a zapadnim novinarima bio je poznat kao snajperska aleja. Ipak smo svi zaključili da su pregovori o Sarajevu ušli u novu fazu. Uzevši mapu sa detaljno upisanim ulicama Sarajeva, Hill, Clark i ja otišli smo u Miloševićev apartman. Počeli smo proučavati svaki put i svaku crtu terena.

 

 

Milošević je izgledao popustljiv. Hill je predskazao da ćemo sljedećeg dana dobiti cijelo Sarajevo ako se budemo držali našeg stava. Odjednom nas je preplavio osjećaj nade i otišli smo kao na krilima. Tako je dobijeno Sarajevo. Jedan Izetbegovićev veliki cilj bio je postignut. Nakon ovog, Milošević je prihvatio i arbitražu za pitanje Brčkog, te je uz neke detalje sporazum gotovo pripremljen.

 

 

Gostujući jedne prilike na televiziji N1, osuđeni ratni zločinac Momčilo Krajišnik jednom prilikom izjavio je, bez imalo ustezanja, kako je najveću zaslugu što je Sarajevo ostalo “čitavo” imao Haris Silajdžić i kako mu Sarajlije još za života trebaju podići spomenik. Prema riječima Krajišnika, presudnu ulogu je oko Sarajeva u Daytonu imao upravo Silajdžić i da bi u BiH danas sve drugačije bilo, u negativnom smislu, da je Silajdžić dopustio da se po glavnom gradu BiH iscrtavaju bilo kakve entitetske linije.

(1959)

LAZOVIĆ DODIKU: MILOŠEVIĆ JE REKAO SILAJDŽIĆU ‘VI STE ZASLUŽILI SARAJEVO, A ONI SU GA…

About The Author
-