Neće rat, ali će RS otići. Nekud. Kuda, očigledno ni Dodik ne zna. Kada, ni to nije baš najjasnije… A pravosudni sistem čini se nedjelotvornim, pa i nemoćnim.

 

 

Predsjedniku Republike Srpske i lideru SNSD-a Miloradu Dodiku najava secesije dijela Bosne i Hercegovine, tačnije entiteta RS, postala je svakodnevnica. Više puta je najavio secesiju nego što je novinarima rekao dobar dan. U jednom od posljednjih medijskih istupa objasnio je da nije u pitanju secesija, već “razduživanje sa Federacijom BiH”.

 

 

Spreman sam da vam dam dvije milijarde obeštećenja, da za 10 godina sanirate neke svoje stvari, rekao je Dodik i dodao “da se raziđemo, jer nema načina da se živi dalje”.

 

 

OZBILJNE SANKCIJE

 

 

Neće rat, ali će RS otići. Nekud. Kuda, očigledno ni Dodik ne zna. Kada, ni to nije baš najjasnije.

 

 

Nekoliko dana ranije, u ispovijesti na društvenim mrežama, naveo je da su se “već odvojili, u svemu”. Krajem prošle godine za srbijanski medij Dodik je objasnio da je “kada je u Sjedinjenim Državama pobijedio Donald Trump, imao namjeru da proglasi nezavisnost RS-a, a onda su se neki oko njega uplašili i to nije uradio”.

 

 

Danas mi je žao što nisam. Ali, ako bi Trump ponovo pobijedio, mislim da ne bih oklijevao, dodao je.

 

 

Akademik, odvjetnik i književnik Josip Muselimović kaže da je “svaki poziv za promjenu ustavnopravnog poretka u najbližem dodiru sa kaznenim zakonodavstvom, a za ta kaznena djela predviđene su vrlo ozbiljne kaznene sankcije”.

 

 

Kada se takva retorika ponavlja, onda je to tzv. produženo kazneno djelo, koje do svoje ukupnosti povlači vrlo ozbiljne kaznene sankcije. Ako se počinitelji ovakvih kaznenih djela pojave na javnoj, društvenoj sceni i opredjeljenje iskazuju u formi otcjepljenja ili razgraničenja, svejedno je, to je prvi i posljednji poziv nadležnim organima da u okviru ovlasti poduzmu potrebno, ističe Muselimović.

 

 

Naglašava da se, nažalost, u ovom ili sličnim slučajevima naš pravosudni poredak pokazao nedjelotvornim, a po svemu sudeći i nemoćnim.

 

 

Radi se o društvenim djelima posebno naglašenih opasnosti i sve do sada pravosudni poredak pokazuje se nedjelotvornim i nemoćnim. Kao odvjetnik najdužeg praktičnog iskustva, ne mogu ni sam sebi naći objašnjenje za sve ono što se događa u našoj društvenoj stvarnosti.

 

 

Reakcija društvene zajednice, a još više grešne međunarodne zajednice, meni je nejasna. Dopustili su da država prokliže u ozbiljne nesporazume, koji u svakom času mogu dovesti do nemira. Obavljajući ovaj posao, u kontaktu sam sa svim društvenim slojevima, pa mogu iznijeti dojam da su građani ozbiljno zabrinuti i uznemireni. Zavladao je osjećaj nesigurnosti i neizvjesnosti, naglašava naš sagovornik.

 

 

Podsjeća da su “dolaskom Austro-Ugarske u Mostaru podignuta tri velebna mosta”.

 

 

Bili su ponos grada. Jedan most bio je u naselju Carina, drugi u središtu grada, a treći na Luci. U Prvom i Drugom svjetskom ratu ovi mostovi su bili neoštećeni. U posljednjem, ova tri velebna mosta bila su srušena i u Neretvi pokopana. Samo dragi Bog zna kako bi sve završilo u jednom drugom sukobu, koji se na sve strane navješćuje, upozorava akademik.

 

 

Advokat Vlado Adamović kaže da je “pravno utemeljenje poštovanje ustavnog poretka i zakonita izmjena ustavnog poretka ukoliko neko ima političke ambicije da mijenja unutrašnje uređenje”.

 

 

Da bi Dodika pravosuđe zaustavilo, mora se prvo utvrditi je li počinio kakvo djelo, a procedura je poznata. Ko misli da je on počinio kakvo djelo, ima zakonska procedura, pa će o tome riječ dati Tužilaštvo i Sud. Svi mi koji pričamo okolo da je počinio ovo ili ono, to je naše mišljenje, ali postoji zakonska procedura, ističe Adamović.

 

 

Bojim se da nas retorika neodgovornih ljudi može dovesti u ozbiljne nesporazume, čije posljedice je teško predvidjeti, kaže akademik Muselimović

 

 

Profesor političke i kulturološke sociologije u Školi za slavenske i istočnoevropske studije na UCL-u dr. Eric Gordy smatra da se zapravo teško uzbuditi kada Dodik diže buku oko secesije.

 

 

Posljednjih 20-ak godina manje-više neprestano diže buku o secesiji. Ali, nikada nije uspio da pokuša otcjepljenje. Dodik neće ništa učiniti ako nije uvjeren da ima međunarodnu podršku, objašnjava prof. dr. Gordy.

 

 

Kaže da Rusija, po pitanju otcjepljenja, nije nikada bila ozbiljna. Ono što Rusija čini je pružanje podrške u obliku gestova, inicijativama koje izgledaju kao da imaju potencijal da izazovu probleme. Ruski političari to vrlo rado rade, kaže prof. dr. Gordy, jer to ne predstavlja nikakav rizik i nikakvu cijenu za Rusiju.

 

 

Postoje rasprave o mogućnosti da bi Kina mogla preuzeti ulogu Rusije koja je izgubila utjecaj u svijetu. Ali, Kina nema interesa da otuđuje države koje vidi kao buduće partnere, ističe profesor.

 

 

Dodaje da to zapravo ostavlja dva realnija izgleda za međunarodnu podršku Dodiku: Srbiju i, u slučaju pobjede Trumpa na predstojećim izborima, eventualno Sjedinjene Države.

 

 

Srbija ne podržava pokrete za secesiju od 1995. i neće ni sada. Ako ostavimo provokativnu retoriku na stranu, diplomatske obaveze Srbije su prema državi BiH, koju priznaje u svojim međunarodno priznatim granicama. Što se tiče mogućnosti da Trump, ako bude izabran, bude kum Dodikovom pokretu za secesiju, tu postoje dvije poteškoće. Prva je da Trump neće biti izabran. Umjesto toga će biti u zatvoru. Druga je da čak i zlonamjerni lik kao što je Trump vjerovatno neće trošiti politički kapital na nekog nevažnog poput Dodika, objašnjava naš sagovornik.

 

 

Smatra da veliki dio rasprave o secesiji i mogućnosti novog nadolazećeg rata za cilj ima širenje straha, panike i povećanje nivoa međusobnog nepovjerenja.

 

 

Općenito, ono što su međunarodni akteri uradili da pokušaju marginalizirati Dodika imalo je vrlo mali učinak. Pokušaji da mu se ograniči putovanje su besmisleni. I pokušaji zamrzavanja imovine veoma malo znače, jer se njegova imovina uglavnom drži u Srbiji ili u offshore poreskim rajevima, kaže prof. dr. Gordy i dodaje da je Dodik problem kojim se moraju baviti građani BiH.

 

 

Smatra da međunarodni nadzornici nemaju sposobnost da održe interes i angažman.

 

 

Zbog toga su vrijeme i strpljenje često najmoćnije oružje koje drže, naizgled slabi, domaći akteri, koji žele vratiti državnu vlast, poručuje naš sagovornik.

 

 

Rješenje svakog problema demokratije, poručuje prof. dr. Gordy, jeste veća i dublja demokratija. Rješenje je da demokratska snaga ponudi biračima sveobuhvatnu alternativu izolaciji, paranoji i strahu i da pobijedi.

 

 

Dr. Soeren Keil sa Instituta za federalizam Univerziteta u Fribourgu u Švicarskoj kaže da je Dodikova prijetnja njegovo najmoćnije oruđe.

 

 

NAJMOĆNIJE ORUŽJE

 

 

Čim provede secesionističku politiku, suočit će se s otporom iako nisam siguran koliko i da li bi NATO i susjedi BiH, na primjer, rasporedili trupe. Trenutno, i oni znaju da on koristi prijetnju secesijom kao svoje najmoćnije oružje i pritom uvijek dobije neko umirenje sa Zapada. Ali, ako bi on zaista krenuo na to, mogu zamisliti da bi ga Schmidt uklonio i uhapsio, ako bi NATO i npr. Hrvatska, bili spremni da rasporede trupe u RS-u kako bi izbjegli izbijanje nasilja, ističe naš sagovornik.

 

 

Naglašava da Dodik želi da BiH propadne kao država, tako da se ne mora jednostrano otcijepiti, već može tvrditi da BiH, kao država, ne funkcioniše. Napredak u evropskim integracijama za Dodika je problem, jer to potvrđuje državnost BiH. A glavno rješenje, kaže, treba se naći upravo u našoj zemlji.

 

 

Potreban je snažan napor unutar Bosne, ali i uz međunarodnu podršku, da se Dodik zaustavi i spriječi raspad Bosne, zaključuje dr. Keil.

 

(Oslobođenje)

(148)

Ko će zaustaviti Dodika?! – Građani su uznemireni, Rusija voli probleme, a Srbija…