smrti”

 

 

 

Osoba koja ima metastatski karcinom po zakonu ne smije biti na listi čekanja. Za to što nadležni kontinuirano krše taj zakon nikoga nije briga i još niko u Federaciji nije odgovarao

 

 

 

Ako uopšte postoji dobar ili loš trenutak da vam neko saopšti da imate rak, novinarka Eldina Zolj-Balenović je svoju dijagnozu saznala u najgorem mogućem trenutku. Godina je 2020. i svijetom je zavladala panika zbog pojave do tada nepoznatog virusa. Bolnice su počele zatvarati svoje kapije za sve pacijente osim onih najhitnijih slučajeva, obustavljali su se svi redovni pregledi i operativni programi. Nakon jednog rutinskog pregleda koji je ljekarima bio „sumnjiv“, Eldina je uradila biopsiju i već poslije nekoliko dana saznala šokantnu dijagnozu – rak dojke.

 

 

 

Tog dana, je priča, otišla u sarajevski Klinički centar da podigne svoj nalaz. Hodala je dugim, činilo joj se beskrajnim, hodnikom obilježenim zelenim strelicama da bi došla do šaltera na kojem se pacijentima izdaju nalazi. Nezainteresirani čovjek za šalterom joj je predao njen nalaz, pročitala je slabo razumljive riječi na latinskom i pitala: „Znači li ovo da ja imam rak?“

 

 

 

„Sve će vam objasniti vaš onkolog“, odgovorio je čovjek, kratko i bez traga empatije. I tako je počela Eldinina borba koja traje do danas. Operacija, pa kemoterapije, lijekovi, nalazi, pa nova operacija, pa opet liječenje… To je bitka na dva fronta, kaže Eldina. Jedan je protiv raka, a drugi protiv onoga što nazivamo „zdravstveni sistem“. Sistem koji u našoj državi, proračunato i sistemski, već godinama ubija onkološke pacijente.

 

 

 

„PREČESTO SE OPRAŠTAMO…“

 

 

Na KCUS-u ovih dana ponovo vlada nestašica citostatika. Iz ove zdravstvene ustanove kažu da nisu krivi oni već Federalni fond zdravstvenog osiguranja i reosiguranja koji nabavlja i plaća ove, najčešće izuzetno skupe i rijetke lijekove. S druge strane, iz Zavoda odgovornost prebacuju na dobavljače koji navodno kasne s isporukom. I tako već godinama. Iz godine u godinu, ista saopćenja i ista objašnjenja i liste čekanja.

 

 

 

Eldina i njene prijateljice, okupljene u sjajno Udruženje Renesansa koje za mnoge onkološke pacijente u BiH predstavlja neizmjeran izvor podrške, nade, života, imaju drugi naziv za listu čekanja. Zovu je “lista smrti”.

 

 

 

– Uvijek smo jednom nogom na tom putu, a znamo šta se desi ako dođemo na listu čekanja. Prečesto se opraštamo. Prošli mjesec smo izgubili Jasminu, par mjeseci prije Amilu, Nikolinu, Mirsadu… Sedmično dijelimo u našoj grupi smrtovnice naših kolegica – kroz suze priča Eldina.

 

 

 

Slušam nevjerovatnu priču o majci Besimi Kašibović i njene dvije kćerke, Amili i Imeli – sve tri oboljele su od karcinoma dojke.

 

 

 

– Jedna kćerka je umrla prošle godine, bila je na listi čekanja mjesecima… Pred kraj života je dobila taj lijek, ali tada je bilo kasno. Većina ovih žena koje su umrle posljednjih mjeseci su bile na listi čekanja. Dobile su na kraju tu jednu ili dvije terapije, i to je to. Dok to dočekaš, tebi je tijelo već toliko slabo, bolest te je pojela i ta terapija ništa ne znači ako je ne dobiješ onog momenta kad ti je propisana – kaže Eldina.

 

 

 

Na listama čekanja za lijekove i razne medicinske usluge u Federaciji BiH trenutno je oko 2000 osoba. Broj se stalno mijenja, ali stanje je alarmantno. Osoba koja ima metastatski karcinom po zakonu ne smije biti na listi čekanja. Za to što nadležni kontinuirano krše taj zakon nikoga nije briga i još niko u Federaciji nije odgovarao.

 

 

 

– Ta lista smrti je nešto za što bi morali krivično odgovarati apsolutno svi koji dižu ruke u parlamentima za bilo koje zakone. Ukoliko se ne kažnjavaju oni koji su dozvolili da pacijenti sa metastazama budu na listi čekanja, mi imamo anarhiju. Neshvatljivo je da apsolutno niko nema hrabrosti i volje da se uhvati ukoštac sa izmjenama zakona o PDV-u i javnim nabavkama, koji nama prave ogromne probleme. Farmaceutske kuće su voljne donirati dio količine pametnih lijekova ili imunoterapije, a da drugi dio nabavi država. Ali problem je što niko neće da donira lijek koji je toliko skup I da na njega još plati ogroman PDV. Država treba pokazati volju i želju da pomogne svojim građanima. Zašto bi se neko drugi brinuo o nama kad se naša država ne brine? – govori Eldina.

 

 

 

O takozvanim pametnim, inovativnim lijekovima koji za razliku od kemoterapije ne ostavljaju toliko štetne posljedice, onkološki pacijenti u Federaciji mogu samo maštati.

 

 

 

– U Srbiji i Crnoj Gori oboljeli su se izborili da imaju pristup inovativnim lijekovima, a mi smo sada u situaciji da se borimo za citostatike koji su već prevaziđeni svugdje u svijetu. Oni jesu još u upotrebi ali vrlo rijetko, jer imaju drugi lijekovi na raspolaganju koji su mnogo bolji za pacijenta. U ovih posljednjih par mjeseci, vratili smo se deset godina unazad. Dok cijeli svijet priča o pametnim lijekovima koji koliko-toliko sačuvaju ženu, kod nas je još uvijek kemoterapija koja te uništi od glave do pete – priča naša sagovornica.

 

 

 

Dodaje da je borba sa karcinomom jedan začarani krug u kojem si stalno u nekim nalazima, pregledima…

 

 

 

– Naši životi su u čekaonicama. Stalno moraš raditi nove nalaze, strahuješ šta će nalaz pokazati, koja terapija će ti trebati i da li te terapije ima. Koliko god da smo bolesne, mi moramo ići na posao, raditi, privređivati za svoju porodicu. S druge strane, veliki je broj žena koje su radile u privatnim firmama i odmah nakon što su dobile dijagnozu, njihovi poslodavci su im dali otkaze. Kažu, kupite sebi lijek pa će vam Zavod refundirati. Sada zamislite tu situaciju da ne radite ili ste u penziji, a svakog mjeseca sebi morate kupovati lijekove koji koštaju od nekoliko stotina pa do nekoliko hiljada maraka… – govori Eldina.

 

 

 

ZAVOD NEMA LIJEKOVE, ALI PRIVATNA APOTEKA IH IMA

 

 

I dok se iz Zavoda pravdaju kako ne mogu nabaviti lijekove zbog dobavljača, nestašica na tržištu ili komplikovane procedure uvoza, javna je tajna da onkološki pacijenti u Sarajevu sve te lijekove kojih navodno „nema“ kupuju u jednoj privatnoj apoteci.

 

 

 

– To je vrlo zanimljivo – kako ih ta apoteka nabavlja i uvozi, a Zavod ne može nabaviti?! – pita se Eldina. – Da se taj novac u Fondu solidarnosti troši namjenski za ono što bi trebalo, mi ne bismo imali ovaj problem. Čak bi imali i više novca od onoga koliko treba da se pokrije liječenje svih pacijenata koji su na listi čekanja. Ali taj novac, naš novac, troši se za pokrivanje milionskih dugova nesposobnih menadžera u bolnicama koji su napravili ogromne gubitke.

 

 

 

Najveći saveznici ženama iz „Renesanse“, ali i svim drugim oboljelima od karcinoma u Federaciji su njihovi onkolozi. Ljudi koji, kako kaže naša sagovornica, i u nemogućim uslovima svakodnevno prave mala čuda kako bi pomogli svojim pacijentima.

 

 

 

– Meni je ljekar znao reći da mu se ruka trese kad piše pacijentu terapiju, a zna da ta terapija košta i do nekoliko hiljada maraka… Naši onkolozi ulažu ogroman trud u praćenju i liječenju pacijenata, ali i za njih je sve to izuzetno frustrirajuće. Oni toliko daju od sebe, znaju s čime raspolažu njihove kolege u svijetu, a šta je ono što oni nama mogu dati. To su za mene čarobnjaci, ljudi koji toliko postižu sa tako ograničenim resursima i ja im skidam kapu – govori Eldina Zolj-Balenović.

 

 

 

U Bosni i Hercegovini je u posljednjih deset godina zabilježen porast broja pacijenata sa malignim oboljenjima od sedam posto. Dnevno se na Klinici za onkologiju KCUS-a liječi između 500 i 550 pacijenata.

 

 

 

(Maja Radević)

 

(SB)

(114)

KAKO “SISTEM” UBIJA ONKOLOŠKE PACIJENTE U FBiH: “Otišle su Jasmina, Amila, Nikolina, Mirsada…; lista čekanja je lista…”