Smaknuća onih koji su u Bjelorusiji osuđeni na smrt odvijaju se strijeljanjem, odnosno metkom u čelo. Odvedu ih u jednu sobu, pokleknu, a potom pucaju u njih. Nikada niko osim tužitelja nije svjedočio tim smaknućima. O njihovoj smrti, najbliži su izviješteni sedmicama kasnije, a njihova tijela nikada nisu vraćena porodicama. Mjesta gdje su pokopani ostaju tajnom.
Kad straža dođe, zatvorenici nikad ne znaju dolazi li im to posljednji put. Onima osuđenima na smrtnu kaznu u Bjelorusiji, jedinoj zemlji u Evropi koja se koristi takvom kaznom, nikada ne kažu kada će biti pogubljeni. A kada se to dogodi, događaj se čuva kao državna tajna.
“U deset mjeseci koliko je čekao na smrt Gennady Yakovitsky jedino što je mogao razlučiti kroz mali otvor poklopca na zatvorskom prozoru jest je li dan ili je noć, jer su svjetiljke u njegovoj ćeliji bile upaljene i dok je spavao. Bilo je lako izgubiti smisao za vrijeme. Držali su ga u izolaciji, a izlazak van bio mu je zabranjen. Posjete su mu bile strogo kontrolirane i niko osim advokata i uže porodice, koja ga je viđala jednom mjesečno, nije ga smio posjetiti.
Kada bi se posjete odvijale, izvukli bi ga iz ćelije i prepratili spuštene glave i s lisicama na rukama. Nisu mu govorili gdje ide i mogao je samo nagađati je li mu došao advokat, rođak ili ide na strijeljanje”, priča za BBC 27-godišnja Alexsandra, kćer Gennadyja Yakovitskyog.
Opisuje da su tokom susreta, kada su se gledali kroz stakleni zid mogli razgovarati tek o porodičnim temama te da su stražari sve pomno nadzirali i slušali.
Smaknuća onih koji su u Bjelorusiji osuđeni na smrt odvijaju se strijeljanjem, odnosno metkom u čelo. Pretpostavlja se da je na taj način od 1991. ubijeno 300 ljudi, no konkretnih podataka o tome nema. Žene ne mogu biti osuđene na smrtnu kaznu.
Ona se mahom presuđuje zbog ubistava, a osuđenici se nalaze u dobro čuvanim podrumskim ćelijama smještenim u dvorcu iz 19. stoljeća u centru Minska. Aktivisti za ljudska prava i novinari tek rijetko mogu ući u njega.
Prema izvještajima grupa za ljudska prava, u zatvoru se koriste psihološki pritisci, mučenja na vrlo okrutan način te druga neljudska ponašanja. Zatvorenici ne smiju sjediti ili ležati na krevetima ako nije vrijeme spavanja pa većinu vremena provode hodajući.
“Uvjeti su zapanjujući, tretiraju ih kao da su već mrtvi”, izjavila je Aisha Jung, aktivistica Amnesty Internationala za BBC.
(2363)
Related posts:
NAGLO SE PROBUDILA IZ KOME: “Mama, tata, moram vam nešto reći…“
JEZIVA PRIJETNJA ISLAMSKE DRŽAVE BOSNI I HERCEGOVINI: ‘Zaklat ćemo vašeg vjerskog vođu. Trovat ćemo vas i dizati u zrak i u BiH i na Sandžaku’
POSLJEDNJA PORUKA MIROSLAVA KOJI SE SMRZAO: Riječi od kojih se ledi krv u žilama!
DIJECU TUKAO METALNOM ŠIPKOM Maltretiranom dvogodišnjaku slomljena rebra!
Detalji UBISTVA U SARAJEVU: Hodović dugovao novac,uboden NOŽEM U SRCE
ALARMANTNO! ZMIJE ĆE NAS POBITI: Invazija gmizavaca prestravila građane
Otac sinu uništio video igre, njegova reakcija je krajnje psihotična!
UČIO OD NAJBOLJEG: Dodikov visoki funkcioner nazvao okupljanje za Davida u Banjoj Luci “SANATORIJUMOM”!
NEZAPAMĆEN SLUČAJ U SELU: MLADA ŽENA SE ZALJUBILA U SVEKRA: POGLEDAJTE GDJE JE MUŽ OTIŠAO DA…
Ovo je mladoženja iz Novog Pazara koji je sebi o*uzeo život na medenom mjesecu: Skočio sa 6. sprata hotela, grad tuguje!
