Akademik Ferid Muhić, rođeni Bosanac koji već godinama živi i radi u Makedoniji govorio je za “Slobodnu Bosnu” o aktuelnim političkim pitanjima u Bosni i Hercegovini i regiji.

U Bosni i Hercegovini napeta je politička situacija, a tome pridonosi i Milorad Dodik koji je nedavno nadmašio samog sebe istupom na RTRS-u. Vi ste žestoko reagovali na društvenim mrežama, Vaš komentar je čak i izbrisan sa mreža. Šta mislite kome ste zasmetali?

– Ljudi griješe kada podcjenjuju Dodika ili bilo kog političkog lidera. Pogledajte političke lidere svijeta, uključujući i one iz vodećih država svijeta. Ni jedan od njih po svom znanju i obrazovanju ne bi mogao biti profesor univerziteta. Pa ipak, u svakoj državi, njihov pojedinačni uticaj na aktuelna zbivanja daleko je veći od uticaja svih profesora univerziteta zajedno. Treba imati u vidu da političar uvijek ima nešto na umu, šta god govorio. Zato se moramo pitati šta je htjeo postići Dodik sa ovim istupom na TV RTRS? Konkretno, zašto je onako beskrupulozno dezavuisao koncept Bosne i Hercegovine kao suverene države, kada je nazvao “iluzijom koja ne može da funkcioniše”? Jednako važno bilo je i pitati se zašto je Dodik oštricu svoje opake harange usmjerio na brutalno izrugivanje sa Bošnjacima, autohtonim i najbrojnijim narodom u BiH? S kojim ciljem je onako odlučno tvrdio da “Bošnjaka nema dovoljan broj”, znajući da čine apsolutni većinu u BiH? Zbog čega je sebi dopustio da otvoreno vrijeđa Bošnjake, tvrdeći da “nemaju kapaciteta, da nemaju karaktera, da su podanički narod i patološki konvertiti bez etničkog identiteta i bez državnosti, proglasivši ih za debile koji skaču na glavu u plićak Miljacke i tako glupo ginu, da bi tako iskazali svoju radost što je došao neko ko će njima upravljati”?

Odgovor je jednostavan. Krajnji cilj njegovog naizgled nekontrolisanog lupetanja bio je da strateški politički program aneksije RS od strane Srbije, kao krajnji cilj velikosrpske hegemonističke politike, učinji uvjerljivim i plauzibilnim. Scenarij odcjepljenja RS od Bosne i Hercegovine ponuđen gledaocima dobio je time dva ključna argumenta: 1. Država Bosna i Hercegovina je nemoguća iluzija (“…to svi smatraju, smatraju to i Hrvati ali nemaju hrabrosti da to kažu” iako to potajno govore njemu, diveći se njegovoj hrabrosti), što znači da se ne može ni govoriti o raspadu države koja je iluzija i koja je nemoguća kao država; 2. Tvrdnjom da “Bošnjaka nema dovoljan broj” i poricanjem kapaciteta da konstituišu svoju državu, sa dnevno reda je sklonio i pitanje prava Bošnjaka na Bosnu i Hercegovinu kao državu. Inspirisan svojom zlobom, nije se mogao uzdržati da u tome ne pretjera istresavši. Sasvim nepotrebno je, kroz nesuvislo vrijeđanje Bošnjaka, javno otkrio svoje frustracije zavidljivog izmećara, Ipak osnovni cilj ove skandalozne Dodikove TV seanse, bio je koncizno skiciran u nekoliko poteza. Ako je Bosna i Hercegovina iluzija, nemoguća kao država i ako su Bošnjaci podanički narod, patološki servilan i mentalno retardiran, postaje sasvim uvjerljiv i opravdan zahtjev da se 49 posto teritorije BiH koliko na kojoj se nalazi RS, kao realna politička činjenica, nastanjena realno postojećim narodom – Srbima, sa svojom istorijom, religijom i državom – aneksira, odnosno pripoji Srbiji kao svojoj matičnoj državi!?

ŽARGON KAFANSKOG KABADAGIJE

Izrečena uličarskim žargonom kafanskog kabadahije, ova Dodikova tirade našla je put do svoje publike i mogla se efikasno suzbiti samo jednako uličarskim tonom. Žestoko ali, za razliku od njegovih neragumentiranih bulaženjenja i izmišljotina – uz neoborive argumente! Da sam iste argumente izložio Dodiku uglađenim akademskim jezikom, on to ne bi ni pročitao, a njegovi sljedbenici bi to potpuno ignorisali. Činjenica da je moja reakcija poslije izvjesnog vremena izbrisana sa mreža, za mene je najveći kompliment jer je najbolji dokaz da je taj moj odgovor pogodio u centar i da je ujeo Dodika i njegove fanatizirane sljedbenike za srce. Zato su brže-bolje i poslali par hiljada zahtjeva da se moja reakcija izbriše sa mreža jer im njena istinitost nije davala mira ni danju ni noću. Istovremeno, činjenica da Dodikovo obraćanje na RTRS-u još nije skinuto sa mreža, potvrđuje da je za svo ovo vrijeme, malo ko povjerovao u njegovu dijareju laži i konstipaciju argumenata demonstriranu pred TV kamerama.

Proteklu sedmicu obilježio je dolazak predsjednika Turske Erdogana u Sarajevo, kako gledate na ovu posjetu? Mogu li Bošnjaci imati velike koristi od Turske ili je u pitanju nešto drugo?

-Strateški, Erdoganova posjeta je višestruko značajna, kako za Bosnu i Hercegovinu u cjelini, tako i za sve njene građane. Turska je jedan od najznačajnijih političkih i ekonomskih igrača na Balkanu – bez daljeg najznačajaniji igrač u regionu. Međutim, pozadina dovođenja u vezu Turske sa Bošnjacima, na čemu insistiraju nacionalistički krugovi sabrani oko Dodika i Čovića, krajnje je perfidna, podmukla i opasna. Koliko god nastojali da je prikriju, ta pozadina ostaje naivna i prozirna. Njen cilj je definitivno negiranje postojanja Bošnjaka – najbrojnijeg i jedinog autohtonog naroda u Bosni i Hercegovini – ovaj put pod okriljem i uz autoritet međunarodne političke javnosti. Naime, njihov prijedlog da o budućem uređenju Bosne i Hercegovine “pregovaraju” Vučić, Plenković i Erdogan, smišljen je kao naizgled fer šansa za sva tri naroda u Bosni i Hercegovini da se njihovi odnosi riješe uz učešće i pomoć predstavnika sva tri naroda u njihovim matičnim državama. Prema tom prijedlogu, Srbe bi zastupao Vučić, predsjednik Srbije, Hrvate bi predstavljao Plenković, premijer Hrvatske, dok bi Bošnjake zastupao Erdogan, predsjednik Turske. Zašto? Zato što bi značilo da su Srbi u BiH prihvatili da su – Srbi; da su Hrvati u BiH prihvatili da su – Hrvati: ali, po istoj logici to bi značilo i da su se Bošnjaci u BiH – Turci! Eto još jednog dokaza da su upravo Bošnjaci glavna prepreka ostvarenju velikodržavnih nacionalističkih programa Srbije i Hrvatske, evo još jednog primjera dokle seže njihova podmuklost. Izjava gospodina Šefika Džaferovića da se o Bosni i Hercegovini neće pregovarati, nego samo razgovarati, sasvim je na mjestu, pogotovo ako se potencijalnim “pregovaračima” stavi do znanja da su njihove podle namjere raskrinkane, a da su Bošnjaci svuda i uvijek – Bošnjaci i da će to i ostati.

Jednom ste rekli da Bošnjaci imaju ozbiljan problem s obimom svojeg identiteta i veoma često se pribjegava potpuno praznoj floskuli priče o Bosancima i Hercegovcima kao nekakvoj naciji. Općenito kako gledate na položaj Bošnjaka u BiH i na Balkanu? Imaju li Bošnjaci prave lidere? Može li politika SDA voditi Bošnjake u pravom smjeru?

– Da sam samo jednom to rekao, kamo puste sreće! Mnogo puta sam to rekao i nažalost, još dugo ćemo morati svi ponavljati da su Bošnjaci narod sa svojim jezikom, sa sopstvenim etničkim, duhovnim, kulturnim i državotvornim identitetom, a da su “Bosanci i Hercegovci” groteskni etimološki abortus, političko-pravna floskula, nezgrapna zamjena, nepotrebni surogat i šta još sve ne, za označavanje svih državljana Bosne i Hercegovine! Kažem “nezgrapna i nepotrebna” jer se ista sadržina jasno i elegantno izražava u formulaciji “Građani Bosne i Hercegovine”! Neke dobronamjerne može zbuniti činjenica da po svom nazivu Bosna i Hercegovina spada u one multietničke države čije se ime jednostavno ne može transponirati na etnički identitet njenih državljana, niti upotrijebiti kao njegov surogat.

Sličan primjer je država Cote d’Ivoire/Ivory Coast, dakle: “Obala Slonovače” odnosno, “Obala Slonove Kosti”. Zamislite kako bi bilo da se njeni državljani, iz bilo kojih razloga, umjesto “Građani (Les Citoyens-The Citizens) Obale Slonovače”, nazivaju “Obaloslonovačanci”, odnosno “Obaloslonovokoskanci”?

Od sudbonosne važnosti za opstanak Bosne Hercegovine kao države i Bošnjaka kao naroda je da svi Bošnjaci gdje god živjeli i što prije, odmah! – iz sveg srca i sa ponosom sebe vide i prihvate kao autentične pripadnike svog naroda, a da njegovo ime – “Bošnjaci”! – omili, onako kao što je omililo pripadnicima svih naroda u svijetu! Upravo u tom smislu, položaj Bošnjaka, najprije u BiH i na Balkanu, kao i u cijelom svijetu, presudno zavisi naprije od toga koliko će sebe prihvatiti kao narod a svoje ime usvojiti kao jedinu oznaku svog etničkog i nacionalnog identiteta. Ovo utoliko prije ako se zna: U Bosni i Hercegovini domaćini su Bošnjaci a svi su ostali – došljaci! Svejedno dali su, kao Slaveni (Srbi i Hrvati) došli na Balkan u VII-om i VIII-om vijeku ili poslije toga – koji god oni bili i kad god stigli – na prostorima Bosne i centralnog Balkana zatekli su – Bošnjake!

Inače, kao što svaki lider ima svoja viziju i program, tako i svaka političke partija, pa i SDA, ima svoju politiku. Sposobnost lidera Bošnjaka i politike SDA da vode Bošnjake u pravom smjeru (dakle, u smjeru koji je najbolji za njihove interese kao naroda i za Bosnu i Hercegovinu kao državu svih njenih građana) direktno je proporcionalan njihovoj sposobnosti da stvore sve društvene uslove za afirmaciju Bošnjaka kao autohtonog naroda sa najdužom državotvornom tradicijom na ovim prostorima – dakle, da svom narodu obezbijede status koji ima pripada i kakav realno zaslužuju!

O VUČIĆU, MILANOVIĆU I CRNOJ GORI

Koliko predsjednici Srbije, Aleksandar Vučić i Hrvatske, Zoran Milanović otežavaju situaciju u BiH?

-Otežavaju je koliko god mogu više! Vidi se da bi im bilo drago kad bi mogli i mnogo više da je otežaju – ako ne kao Slobodan Milošević i Franjo Tuđman, a ono maker približno. Kao i oni, i ovi furaju istu otrcanu i banalnu islamofobičnu priču o odbrani navodne “monokulturne kršćanske Evrope” od islamske opasnosti, iako je nepobitna činjenica 1. da ni kršćanstvo, ni islam ne potiču iz Evrope; 2. da je Evropa par excellence multikulturni continent i to više nego bilo koji drugi, a da je ono najbolje u njenoj humanističkoj tradiciji u Evropu stiglo upravo iz islamskog svijeta!

Koliko pratite dešavanja u Crnoj Gori? Kako komentarišete napetosti koje rastu iz dana u dan, a naročito povodom ustoličenja mitropolita Joanikija u Cetinju?

-Budući da je stvar sa hirotonisanjem, rukopoloženjem, ustoličenjem intronisanjem mitropolita Crnogorsko-primorskog Joanikija II (nema mnogo dostupnih podataka o Joanikiju I, osim što se navodi da je bio kolaboracionist u vrijeme Drugog svjetskog rata), locus classicus – klasičnan primjer onoga što Francuzi nazivaju “fait accompli” – dakle “gotova stvar, završena bez znanja i odobrenja onih na koje se odnosi”, ostaje mi samo da ponudim svoje viđenje cijelog događaja. Ne ulazeći u arbitriranje oko istorijskih razmirica crnogorske i srpske pravoslavne crkve, riječ je o očiglednom zadatku koji je srpska pravoslavna crkva dobila kao nezvanična filijala ruske pravoslavne crkve. Obadvije crkve djeluju u neposrednoj saradnji sa političkim vrhom Srbije, odnosno Rusije. U ovom slučaju, djelovanje sva četiri ključna aktera ove drame bilo je harmonizirano, usaglašeno a ostvaranje zadatka ustoličenja mitropolita Joanikija II upravo na Cetinju i samo na Cetinju, bilo je bezuslovni imperativ. Ostaje pitanje zašto je srpsko-ruska (ili rusko- srpska) strana toliko zavrla da se ceremonija ustoličenja po svaku cijenu obavi na Cetinju a ne u bilo kom drugom manastiru Crne Gore, kao što je to uostalom bilo ponuđeno!? Ovo utoliko prije što je većina tih manstira u vlasništvu Srpske pravoslavne crkve, dok upravo samo ovaj na Cetinju nije, nego je u vlasništvu države Crne Gore!? U traženju pravog odgovora, od velike pomoći biće nam sekvenca dijaloga između nadmoćnih Atinjana i stanovnika ostrva Delija, koji navodi Tukidid u svojoj Istoriji peloponeskih ratova. Atinjani su zahtjevali od žitelja ostrva Delija da im se bezuslovno predaju, prijeteći da će ih u suprotnom sve pobiti a njihov grad razoriti. Sa tradicijom slobode dugom 700 godina, ponositi građani Delija, predložili su da ih Atina prihvati kao saveznike i prijatelje, umjesto što traže da im se oni dobrovoljno predaju na milost i nemilost ili da izginu boreći se. Slijedeći fragment tog besmrtnog pregovaranja moćnijeg nasilnika sa slabijim ali ponositim i slobodoljubivim protivnikom, najbolje će osvijetliti logiku kojom se rukovodi moć vođena interesom i lišena morala:

Delijci:“Zar i za vas Atinjane i za nas Delijce, nije bolje ako postanemo saveznici i prijatelji, umjesto što nam dajete ultimatum da se bezuslovno predamo i što nam prijetite da ćete nas, ako odbijemo, pobiti a naš grad razoriti?”

Atinjani:“Nije. Jer vaše neprijateljstvo neće nam mnogo nauditi (pošto smo mnogo jači), dok bi prihvatanje vašeg prijateljstva moglo biti protumačeno kao dokaz naše slabosti od strane onih kojima već vladamo.”

Ukratko, od prijateljstva sa slabijim onaj moćniji nema velike koristi, dok se od njegovog neprijateljstva nema razloga mnogo plašiti. Odreći se prilike da demonstrira svoju silu nad slabijim, moglo bi se tumačiti kao slabost od strane onih koje je već zastrašio i u kojima će taj strah dodatno ojačati svakim novim nemilosrdnim dokazom svoje moći.

To je sva pozadina i nedavnih dešavanja oko ustoličenja Joanikija II na Cetinju.

Razgovarala: Elvira KOKOR

(19)

Related posts:

Internacionalnu osnovnu školu baš briga za Mahira Rakovca PLJUŠTE OSTAVKE Osipaju se članovi bh. košarkaške vlade! ADVOKATSKA MAŠTA MOŽE SVAŠTA: Radončićev advokat lansirao nevjerovatnu teoriju zavjere! Edvin Omerović, sin zlatnog ljiljana dobio otkaz sa posla zbog klevetničkog priloga u emisiji “Mreža” Federalne televizije Pakleni plan ide dalje: Nakon Mostara počinje podjela Travnika, Tuzle, Bihaća… Kurić obrazložio: Drmać svojim kolegama želi dati otkaze, a nije u redu da njegova zaručnica igra više uloga nego ostali Drmać osuo po kolegi: Ja bih trebao biti ministar, a ne Kurić koji je… Dodik: Žao mi je Karadžića, gdje je sada 60.000 navodno silovanih žena i 300.000 ubijenih Još jedna uvreda za logoraše i žrtve zločina: Pogledajte šta su uradili članovi Boračke organizacije Vojske Republike Srpske “KRVAVI” FUTSAL: NOKAUTIRAN MOSTARAC U SARAJEVU!

AKADEMIK FERID MUHIĆ ZA “SB”: “Najveći kompliment je da je moj odgovor UJEO ZA SRCE DODIKA, koji NEGIRA Bošnjake i proglašava ih debilima koji skaču na glavu u plićak Miljacke i tako glupo ginu…”