Zoran Čegar, načelnik Sektora uniformanisane policije Federalne uprave policije (FUP), je u izjavi za Klix.ba ispričao šta se dešavalo 3. maja 1992. godine u sarajevskoj bivšoj ulici Dobrovoljačka, sadašnjoj ulici Hamdije Kreševljakovića.
Čegar je bio među bosanskohercegovačkim braniteljima koji su svjedočili događajima u Dobrovoljačkoj ulici koja se nalazi u centru grada. U ovoj ulici desila se pucnjava prilikom razmjene prvog predsjednika Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine Alije Izetbegovića za vojnike Jugoslavenske narodne armije (JNA). Čegar je napomenuo da je bio dogovoren način razmjene.
“Bilo je dogovoreno da predsjednik Izetbegović zajedno sa svojom delegacijom, zarobljenom po dolasku sa mirovnih pregovora u Lisabonu, izađe sa Milutinom Kukanjcem (op. a. komandantom Druge vojne oblasti JNA) na mostu kod Predsjedništva Bosne i Hercegovine, a da Kukanjac ide u Lukavicu. Poslije će se dogovarati o daljnjoj sudbini komande ljudi koji su ostali”, rekao je.
Nedugo poslije počeli su problemi.
“Kada je postignut takav dogovor, ovi koji su bili u komandi, nisu dozvolili Kukanjcu da ide. Rečeno mu je da idu svi ili da u suprotnom neće ni on ići. Onda su oni bez dogovara s nama, krenuli svi. Bilo je dogovoreno da ostane svo oružje, municija i oprema, da se ne iznose, već da ostanu nama. No, u 17:30 sati na čuđenje svih nas pojavila se cijela kolona”, istakao je.
Čegar je potom naveo ko se sve nalazio u toj koloni.
“Prvo je išao terenac u kojem su bili general snaga Ujedinjenih nacija (UN) Lewis MacKenzie i Zlatko Lagumdžija (op. a. koji je bio u Izetbegovićevoj delegaciji). Iza njega je bio transporter u kojem su bili predsjednik Izetbegović, njegova saradnica i kćerka Sabina Berberović, te Kukanjac”, ukazao je.
Onda je kolona zaustavljena, a to, kako je naveo, se nije trebalo desiti jer to nije dogovoreno.
“Između brojeva ulice 55 i 57, na mjestu gdje je sada napravljena nova zgrada, prepriječen je konvoj. Dok smo mi pričali, ja sam dan ranije bio ranjen u obje ruke kod kina Đuro Đaković u borbi protiv specijalaca Milana Šuputa (op. a. pukovnik JNA) i Marka Labudovića (op. a. major JNA). Borili smo se u dvorani kina i onda smo ih zarobili. Bili smo na transporteru i pregovarali smo kako da riješimo novonastalu situaciju. Bio sam na zadnjim vratima transportera i tada sam imao ružan verbalni sukob sa Kukanjcem”, prisjetio se.
Pucnjava i broj ubijenih
Čegar je naglasio da je zajedno s generalnom Armije Republike Bosne i Hercegovine (ARBiH) Jovanom Divjakom pokušavao smiriti situaciju. Prema njegovim riječima, situacija je bila vrlo napeta i onda je počela pucnjava. Osvrnuo se i na broj ubijenih kojim se špekuliše.
“Pucnjava je počela 200 metara od nas. Otišli smo dalje, ja i tri moja saradnika, i tu smo zatekli ubijene. Slovom i brojem ubijeni su tri pukovnika, jedan potpukovnik, jedna žena – građansko lice u službi JNA i jedan vojnik. Sve ostalo što se priča nije istina, a istina je ovo što sam rekao jer sam živi svjedok”, potcrtao je.
“Počinjen je ratni zločin i za njega neko mora odgovarati”
Kao dodatno otežavajuću okolnost je istakao to što su pukovnik JNA Slavoljub Belošević, te drugi pukovnici i visoki oficiri primorani da se skinu.
“Poredali su ih gole u Dobrovoljačkoj ulici, da ih gaze TAM-om 150. Mi smo pripucali i ovi su pobjegli. Bez obzira na sve, nismo smjeli dozvoliti bilo šta protuzakonito. Oni su pobjegli, a onda sam skinuo bluzu i dao pukovniku Beloševiću jer je bio star čovjek. Ranjene smo ubacili u sanitetsko vozilo Mercedes i odvezeni su u Vojnu bolnicu (op. a. sadašnja Opća bolnica ‘Prim. dr. Abdulah Nakaš’)”, ukazao je Čegar.
Prisjetio se i Divjakove naredbe da se ne puca.
“On je jadnik odro grlo, ali niti ga je ko čuo, a niko ga nije ni poslušao. Počinjen je ratni zločin i treba da odgovara onaj ko ga je počinio. Ti ljudi nisu trebali biti ubijeni zato što su napuštali onako kako smo dogovorili. To je bilo jako ružno i to me boli. Maločas sam obišao Dobrovoljačku i to uradim svake godine”, istakao je.
Ponovio je da vojnici nisu trebali biti ubijeni.
“Bez obzira na sve što su oni radili. Pogotovo to nisu smjeli uraditi oni koji nisu smjeli imati pristup. Ne znam odakle je sve to došlo. Napisali smo ono što smo trebali napisati i predali smo”, rekao je.
Čegar ja naglasio da su zbog događaja u Dobrovoljačkoj ulici optuživani oni koji nisu odgovorni, a kao takve je naveo generala Divjaka, članove Predsjedništva RBiH Ejupa Ganića i Stjepana Kljujića, komandanta sarajevskih specijalaca Dragan Vikić i sebe.
“Pričaju oni koji nemaju veze o ratu”
Zatim se ponovo osvrnuo na broj ubijenih.
“Slušam tužilaštvo prema kojem je sedam mrtvih – nije istina. Bilo je šest mrtvih, ne znam odakle njima taj podatak. Srbija govori da je bilo 135 mrtvih, ali ni to nije istina. U konvoju je ukupno bilo 265 ljudi. Onda bismo morali ubiti pola kolone da bi bilo ono što oni govore. Ne interesuje me ko to politizira, ali samo govorim istinu. Ovako je bilo kao što ja kažem. Jedini sam od živih koji su bili na tom mjestu događaja. Ali je jako ružno to što se desilo”, poručio je.
Komentarisao je i obilježavanje godišnjice stradanja vojnika i ukazao je da su neprihvatljive provokacije i uvrede na njihov račun.
“I srpske majke plaču. Ona jadnica dođe da zapali svijeću zbog toga što je neki k*eten ubio njenog sina, a htio je samo da ide kući. Onda neko dođe psuje joj, vrijeđa je, a veze nema o ratu. Nije bio tu, niti je imao godine da bude u ratu”, rekao je i ponovio da takva reakcija nije prihvatljiva.
Kako je kazao, ne treba biti poput onih drugih.
Čegar je istakao da Predsjedništvo Bosne i Hercegovine nije napadnuto samo 2. maja 1992., već da se to dešava i danas na drugačiji način. Podsjetio je da su se tih dana sukobi dešavali u drugim dijelovima Sarajeva.
Poručio je da mora biti istina, kakva god da je – da se zna šta se dešavalo.
(Klix)
(42)
Related posts:
IN MEMORIAM: Suada Dilberović – Olga Sučić (1992-2016)
ŠESTOAPRILSKI NEKROLOGIJ: Sarajevska knjiga mrtvih 1941. – 1945. i 1992. – 1995.
Bijeljinom su tekli potoci krvi, Bošnjaci 26 godina čekaju na odgovor od koga je oslobođen grad?!
SRPSKI ZLOČINCI OD OVOGA NE MOGU POBJEĆI; Činjenice o genocidu u Srebrenici utvrđene u Haškom tribunalu: DEVET DANA PAKLA
TO SE ZOVE PAKAO: Sarajlije nikada neće zaboraviti 22. juli 1993., dan u kojem je na grad palo 3.777 granata
HDZ SLAVI 28. ROĐENDAN: Znate li da je hrvatsku stožernu stranku u BiH osnovao Srbin?
CACINE ŽRTVE: Godišnjica zločina na Kazanima u Sarajevu; samo dan kasnije Mušan Topalović je ubijen pri pokušaju bijega
Dan kada je osnovana SDA: Alija je obećao da neće biti komadanja Bosne, uz njega je bio i mladi Bakir…
Advokat Feraget za “Avaz”: Ustavni sud u “predmetu Dragičević” može spriječiti pravosudnu havariju
Genijalan tekst genijalnog Dežulovića o 2. maju: Nikad taj dan neću zaboraviti, taj dan sam shvatio…
