ZLATKO LAGUMDŽIJA O ARANŽMANU S MMF-OM: “Uozbiljimo se, propast MMF aranžmana bi zatvorio put za sve donacije koje…

Prof. dr. Zlatko Lagumdžija jedan je od 200 potpisnika pisma koje je upućeno predstojećem G20 Samitu najrazvijenijih zemalja svijeta, sa prijedlozima i pozivom za djelovanje u globalnoj krizi izazvanoj pandemijom koronavirusom. Lagumdžija je o ovoj inicijativi govorio za magazin StartBiH.

 

 

 

Svjetska javnost se pita (i očekuje) da li će nakon akcija pojedinih država u globalnoj borbi protiv koronavirusa i nastupajuće ekonomske krize doći do globalnih i koordiniranih odgovora na izazove koji su pred nama. Koji su to ključni strateški pravci koje ste predložili u borbi protiv dvije paralelne krize – zdravstvene i ekonomske?

 

 

– Polazimo od činjenice da se ovakve dvije globalne krize nikada ranije nisu „spojile“ ovako snažno i da se one moraju globalno i rješavati a ne zemljama prepustiti da se same bore kako znaju i umiju. To bi bilo pogubno za sve zajedno a posebno za slabije razvijene zemlje.

 

 

Prvi globalni odgovor na samu pandemiju treba ići preko Svjetske zdravstvene organizacije i on zahtjeva mnogo više sredstava nego što je sada na raspolaganju. Prvo je potrebno odvojiti dodatne tri milijarde dolara za istraživanje vakcine a potom 7, 2 milijarde dolara za hitnu i globalnu distribuciju kada se vakcina razvije kao i dodatne 2,25 milijarde dolara za terapiju oko 100 milona ljudi do kraja ove godine. Tu je i potreba za dodatnih 35 milijardi dolara za urgentnu pomoć zdravstvenom sistemu zemalja u razvoju.

 

 

Drugi globalni odgovor mora ići preko međunarodnih finansijskih institucija jer je pred nama ekonomska kriza kakvu do sada nismo sreli. U finansijskoj krizi 2009. godine samo je Međunarodna banka za obnovu i razvoj morala svoje kreditne linije „preko noći“ povećati sa 19 na 46 milijardi dolara. Prijedlog koji smo poslali prema G20, šefovima 20 najbogatijih zemalja, podrazumijeva alociranje dodatnih kredita preko međunarodnih finansijskih institucija u iznosu od oko 600 milijardi dolara. Ilustracije radi samo taj dodatni iznos koji smo tražili je oko 200 puta veći od onog koji je danas pred vlastima naše zemlje. Pored toga za zemlje u razvoju treba za zdravstvo odvojiti novih 150 milijardi dolara a najsiromašnijim omogućiti hitni otpis 44 milijarde dolara.

 

 

MMF aranžman je pomoć u ekonomskom preživljavanju svih ljudi, očuvanju njihovih radnih mjesta i spriječavanju raspada privrednih subjekata i ekonomskog kraha države. I to nema veze sa tim koliko danas gdje ima zaraženih

 

 

Ono što bi za nas mogla biti šansa je zahtjev za moratorijem na otplatu postojećih dugova radi zaustavljanja prvog vala ekonomske krize i dugovne održivosti.

 

 

Dakle ovaj poziv G20 usmjeren je na spriječavanje pogubnih posljedica korone- krizu likvidnosti koja se pretvara u krizu solventnosti i onda globalna recesija prelazi u globalnu depresiju. Na ovim osnovama smatramo da hitno treba sazvati svjetsku konferenciju koja bi pokrenula zajednički globalni obračun sa koronom i ekonomskom krizom kao posljedicom pandemije.

 

 

Ovo vam sve govorim samo da bi jasnije vidjeli kolike probleme svijet očekuje i sprema se da ih zajednički rješava koristeći svu raspoloživu pamet.

 

 

Možete li nam prokomentirati ova dešavanja oko aranžmana sa MMF-om. Šta se krije iza ove priče oko procedura, novih pravila podjele…?

 

 

– Nažalost, ključni ljudi koji vode ovu zemlju, bez namjere da ih sve izjednačavam, borbu protiv korone su ostavili „u amanet“ narodu i ljudima na „prvoj liniji odbrane“ – ljekarima, policajcima, apotekarima, trgovcima i svim onima koji u svom poslu moraju biti u bliskom kontaktu sa drugim ljudima – da bi se posvetili „lovu u mutnom“ i pripremili za rasturanje ove zemlje kada pandemija prođe.

 

 

MMF aranžman je tako, umjesto da se odgovorno i ujedinjeno nastupi u traženju bolje pozicije za sve zajedno, postao poligon za dalje rušenje ugleda države i pokušaj uvođenja novih pravila na mala vrata kojim bi se dalje oslabile institucije.

 

 

Primjeri pokušaja uspostavljanja novih pravila sa ciljem urušavanja države su zahtjev Dodika da se poveća davno uspostavljeni procenat iznosa za Republiku Srpsku(RS) i Čovićev nalog za „kantonizaciju međunarodnih pregovora“ sa MMF-om.

 

 

Ovi zahtjevi se pravdaju time što nisu svi isto „napadnuti“ koronom i što je zdravstvo u Federaciji podjeljeno na nadležnost sa kantonima. Idu dotle da ih porede sa pomoći koju smo dobijali za poplave 2014. godine što nema nikave veze sa ovom vrstom problema koji je sada pred nama. Ovo nije pomoć za kupovinu zaštitne opreme doktorima, nabavku respiratora ili testova za koronu. MMF aranžman je pomoć u ekonomskom preživljavanju svih ljudi, očuvanju njihovih radnih mjesta i spriječavanju raspada privrednih subjekata i ekonomskog kraha države. I to nema veze sa tim koliko danas gdje ima zaraženih ili mrtvih pri čemu je svakako nepoznato koliko ljudi će na kraju biti direktna žrtva korone. Da Dodikova i Čovićeva logika ima ikakve logike onda bi MMF, po današnjim podacima o broju zaraženih, polovinu od 330 miliona dolara usmjerio u Banju Luku, Čitluk, Tuzlu, Mostar i Široki Brijeg jer je u tih pet sredina registrovana polovina zaraženih. Pri tome nisam siguran da bi tih pet gradova prihvatilo sve te novce jer bi onda morali sami da vraćaju dug od 165 miliona dolara.

 

 

Javnost je sada važnija nego u „mirna“ vremena. Strah od javnosti da će ih stići „politička i pravosudna korona“ je naš jedini način borbe kako bi na odgovornije ponašanje natjerali one koji danas institucionalno i politički vode zemlju

 

 

I ekonomski parametri vezani samo za današnju direktnu štetu od korone nas ne bi daleko odveli. Po tome bi Sarajevo trebalo dobiti ubjedljivo najviše jer je sada ovde najveći broj ljudi ostao bez posla zbog strukture zaposlenih u djelatnostima čiji je rad zabranjen odlukama štabova civilne zaštite. Istina, sarajevska kantonalna Vlada se „potrudila“ da ispravi nepravdu pa su, prepisujući od drugih, odlučili da u martu pomognu one kojima je zabranjen rad tako što pomažu zatvorene kockarnice a ne pomažu npr. zatvorene hotele, turističke agencije, edukativne centre ili stare zanate.

 

 

Dakle, sada je važno ne dozvoliti nove nepravde, otvaranje procesa koji bi rušili ionako oslabljene državne institucije kao i koliko- toliko sačuvati se od nove međunarodne blamaže. Ako im nije bitno dalje gubljenje međunarodnog kredibiliteta, „ kolišni“ god da je, onda bi svi zajedno morali znati da je ovaj aranžman od 330 miliona dolara samo prvi u nizu paketa pomoći i reformskih finansijskih injekcija koje uskoro slijede i bitno ovise o tome kakvim će se ovih dana pokazati naši narodni pregovarači i lideri.

 

 

Izvor: StartBiH.ba

(829)

ZLATKO LAGUMDŽIJA O ARANŽMANU S MMF-OM: “Uozbiljimo se, propast MMF aranžmana bi zatvorio put za sve donacije koje…

| Bosna i Hercegovina, Skandal, Slider, Vijesti |
About The Author
-