Životna priča Beograđanke koja je rođena kao neželjeno dijete

Moja baba, očeva majka, bila je “gazda u kući”, pa su tako i njezine odluke poštovane. Upravo ona mi je dala ime.

Stadija je jako rijetko žensko ime, koje se davalo kćerima iz posebnog razloga. Ono se davalo u obiteljima gdje se rodilo već nekoliko kćeri, a priželjkivalo se muško dijete. Kako u korijenu ima glagol “stati”, logično je i značenje ovog imena – da stanu ženska djeca.

Vremenom, ime je gotovo zaboravljeno i slično kao i Dostana, danas se jako rijetko može čuti.

Ipak, jedna Stadija koja živi u Zemunu ga čuva od zaborava. Ona nam je ispričala kako izgleda živjeti s imenom koje mnogi teško i izgovaraju, a kamoli znaju što znači.

– Rodila sam se kao četvrta kćer u tradicionalnoj obitelji na Kosovu. Moja baba, očeva majka, bila je “gazda u kući”, pa su tako i njezine odluke poštovane. Upravo ona mi je dala ime Stadija, vjerujući da će time “prizvati” bar jednog sina u našu obitelj – priča za Dnevno.rs ova 61- godišnjakinja.

Stadija dodaje da se narodno vjerovanje u ovom slučaju obistinilo i nakon gotovo dvije godine, rodio se sin. Sreća ove obitelji je ipak bila kratkotrajna, zato što je Stadijin brat nažalost kao beba preminuo, uslijed bolesti koja se u to vrijeme teško liječila.

Kako je rasla, Stadija je postajala svjesna da njeno ime izaziva pažnju gdjegod da se pojavi, da ljudima obično mora bar dva puta da se predstavi i da je čak i onda gledaju prilično “bijelo”.

– Mnogo puta mi se dešavalo da me na nekom šalteru nazovu Tadijom, iako je to muško ime. U početku me je sve to malo nerviralo, ali sam vremenom “oguglala” i sada mi je čak zabavno ljudima objašnjavam kako se stvarno zovem i šta moje ime znači – objašnjava ova gospođa.

Stadija je danas baka dva unučeta, kojima nije problem da izgovore njeno ime, iako jedno od njih – unuka – živi u Johannesburgu. Njeni najbliži je često zovu i nadimkom Caja, a ona se na to samo s osmjehne.

Ne smeta joj, naučila je da voli svoje ime i danas s ljubavlju ističe da je, bar što se imena tiče, ona ponosni čuvar srpskog tradicije. U Srbiji je u posljednje vrijeme uobičajeno da se djeci daju rijetka i neobična imena. Tako razmišlja i jedan Stadijin susjed, koji joj je nedavno rekao da će kćeri, ako je bude imao, dati njeno ime.

– Najprije sam mislila da se šali, ali mi je on vrlo ozbiljno odgovorio da je moje ime staro srpsko, a pritom jako rijetko pa bi zbog toga bilo njegov izbor za žensko dijete – kaže Stadija.