“Vidim, na pločniku, kontenjer za smeće. Iznad njega, mlada žena u pocjepanoj odjeći, koja se sjeća boljih vremena. Nešto gleda. Razgovara s nekim.
Vidim crnokosku djevojku s dugom kovrčavom kosom koja izlazi iz posude. Izgleda kao Boticellijev anđeo. Iz smeća je izašla kao mala Venera iz ljuske.
Djevojka kaže svojoj majci: “Ne …”
Postoje li kraće i užasnije riječi na našem jeziku nego vječni “ne”? Ta riječ prolazi predugo. Majka kaže: “Pogledaj još …” i dijete ponovno nestaje u smeću.
Stojim zapanjen tim prizorom. Moj prijatelj, i sam siromašan, nikada ne baca ostatke kruha u smeće. On ih stavlja u plastičnu vrećicu i polaže pokraj kontejnera. Kruh volšebno iščezava, čim ovaj uđe u kuću. Glad ima četvore oči.
Gladni stoljećima, kupujemo više kruha nego što nam je potrebno. A, onda ga bacamo. Kruh u smeću nije dobar prizor. On sluti na zlo. I zlo dolazi.
Naši stari su nas učili da podignemo komad kruha koji je pao na zemlju, da dunem u njega, poljubimo ga i prekrstimo se. Jedanput sam video princezu Jelisavetu kako podiže komad kruha koji joj je pao, kako ga ljubi i krsti se. Dobar, zaboravljeni običaj, pun poštovanja prema kruhu. Zaboravljen, kao i stara riječ – zadužbina.
Stari beogradski trgovci, proglašeni posle rata okorjelim kapitalistima, ostavili su iza sebe zadužbine.Danas ima mnogo bogatijih od njih, pa opet, nitko ništa ne ostavlja. Stisli se i šute.
Naši, koji su uspjeli u bijelom svijetu: naftaši, bankari, industrijalci … niko da pokloni gradu česmu, javnu zgradu, skulpturu, stipendiju, topli obrok za sirotinju … Kome će sve to da ostave? Svojoj djeci? Ali, zna se: uvijek postoji generacija koja stiče, i ona druga, koja rasipa. Nitko neće ništa ponijeti na onaj svijet, kada jedanput bude odlazio.
Izgubljene su sve vjere, sem religije sticanja.
I ako su otimali, krali, eksploatirali, cicijašili, stari trgovci, tadašnji kontroverzni biznismeni, opet su sve to ostavljali otačestvu, da nekako iskupe grešnu dušu. Što mi da ostavimo? Što su naše zadužbine? Možda treba početi od nečeg malog, gotovo nevažnog? Svijet se ne popravlja velikim gestama, već sitnicama. Možda, za početak, treba ostavljati stari kruh u plastičnu vrećicu pokraj kontejnera? Dvije uvele hrenovke, dopola popijen jogurt? Dotrajale cipele? Kakvo vrijeme, takve zadužbine! Mogu sasvim lijepo da stanu u plastičnu vrećicu.
Ostavljam je pokraj kontejnera i okrećem se poslije par koraka. Nestala je! Ta naša mala zadužbina nekada se zvala sevap.
Što je sevap? To je kad činiš dobro djelo, a ostaješ nepoznat. Nečija zahvalnost hranila bi tvoju sujetu. Stara gospoda, u prevrnutim grombi-kaputima, obilaze pijace i skupljaju lišće kupusa, poneki otkotrljani krumpir, zaboravljenu mrkvu, dva lista zelene salate … Prevrću po kontejnerima i izvlače novine i nedopušene cigarete. Zovu ih – đubroselektori!
Izvor: Kurir.rs
(438)
Related posts:
DRUGA STRANA ŽIVOTA U NJEMAČKOJ …Bolna ispovijest Hrvatice: “Gladna sam, spavam na ulici, na izmaku sam snaga…”
ISPOVIJEST: Srce mi puca od tuge…
U podne smo se vjenčali, poslije 6 sati sam tražio razvod i uzeo sam sve koverte s parama iz osvete!
Mladi posramili ženu na plaži do suza, ali ovo je njezin predivni odgovor njima
On je prvi muški PLUS size model: Ima 185 kg, poprilične ‘obline’ i ne stidi se svog tijela – naprotiv!
Hana Hadžiavdagić objavila fotografije sa plaže, pa pobarala komplimete na račun svog izgleda
Danju putuje, noću luduje: Ovako izgleda prva kćerka Željka Mitrovića koja živi u luksuzu daleko od ovih prostora…
SEVERINA SE RAZVODI? Igor bijesan zbog p**no uradio neočekivano!
Pamela Anderson objavila fotku koja je ZAPALILA INTERNET: Muškarci pali na koljena! Komentari pljušte!
FOTKA KOJU NIKO NIJE ŽELEO DA VIDI DANAS! Milijana objavila sliku G*LOG Milojka sa MEDENOG MJESECA!
