SVE ZA VLAST: "Smiju li međuentitetske koalicije zanemariti NATO, genocid i — Sarajevograd.org

‘srpski svet’?”

“Genocid i njegovo priznavanje je pitanje ključno za unutrašnji smiraj ratnih truba i prilika za okretanje prema napretku”.

Piše: Rasim Belko

Je li došlo vrijeme za unitarizaciju političke situacije u Bosni i Hercegovini i stvaranju višestranačkih blokova koji prelaze međuentitetsku liniju. Pitanje je to koje se javlja nakon najava posljednjih sedmica o mogućem ujedinjenju opozicija iz oba bh. entiteta.

Sedam dana poslije čini se da će dupla trojka, kako je u javnosti nazvan pokušaj spajanja sarajevske (SDP, NiP, NS) i trojke iz RS (SDS, PDP i DNS) ostati samo u najavama, a tek ćemo u vremenu pred nama vidjeti šta će biti od bloka o kojem je jučer Patria pisala. Taj novi blok bi prema prvim informacijama činili i Nezavisni blok, Platforma za progres, NES, te PDP.

Dugo smo čekali da uopće počnemo pričati o zajedničkom izbornom nastupu stranaka iz entiteta nastalih ratom. I dobro je što smo ih dočekali. No, glavno pitanje koje se postavlja je hoće li nam ti, neki novi blokovi za naše prilike donijeti bolju Bosnu i Hercegovinu, usmjeriti je na pravi put i vratiti nadu u bolji život?

Nerijetko čujem da je primarno unaprijediti ekonomiju i standard života da bismo mogli pričati o napretku Bosne i Hercegovine. No, treba li nam bolji primjer od Crne Gore da bi demantovali takve tvrdnje. Jer, Crna Gora je u trenutku kada je uhvatila dobar zamah doživjela povratak u prošlost zahvaljujući hegemonističkim velikosrpskim snagama iz Beograda, potpomognutih Banja Lukom. Takve snage i danas sanjaju i najavljuju ostvarenje “srskog sveta”. A dio tog zamišljenog jednonacionalnog sveta “podrazumjeva” i 49 posto teritorije Bosne i Hercegovine.

Nesumnjivo je da će se svi oni koji budu učestvovali u pokušajima stvaranja međuentitetskih koalicija imati identičan stav i pogled oko integrisanja u Evropsku uniju, oko unaprjeđenja standarda i slično.

No, bez mnogo pameti i analiza jasno je koja su to pitanja na kojima će te buduće koalicije zapinjati, dolaziti u krizu i u jednom trenutku se raspasti.

Pitanje prije svih pitanja u Bosni i Hercegovini je ono što se u svijetu razvijene svijesti i zakona podrazumjeva. Jer, malo gdje u svijetu se političari usuđuju minimizirati i nepoštivaiti presude međunarodnih sudova. U srpskom političkom biću unutar Bosne i Hercegvovine svi su ujedinjeni u negiranju postojanja genocida i spremni na priznavanje masakra, zločina, ali nikako na poštivanje presuda koje kažu GENOCID. A to je primarni uslov za stvarnanje povjerenja i pomirenja među narodima, jer politčke koalicije bez naroda su samo trasiranje puta do vlasti, gdje ćemo gledati iste slike kao i do sada.

Genocid i njegovo priznavanje je pitanje ključno za unutrašnji smiraj ratnih truba i prilika za okretanje prema napretku.

Drugo, možda i ključnije pitanje je NATO. Pitanje ulaska u NATO bit će kamen na kojem će da se potaknu i uruše sve eventualne opozicione koalicije, naročito ako nakon izbora dođu na vlast. A to de facto znači i nove krize državnog nivo vlasti i tapkanje u mjestu naredne četiri godine. A šta o NATO misle SDS, PDP i DNS. Isto što i SNSD. Njima je NATO neprijatelj, potvrdili su to više puta u NSRS, a čak su njihovi narodni delegati bacali zastavice NATO-a u lice SNSD zvaničnicima. I nedavno je Mirko Šarović optužio Dodika i SNSD da su približili BiH NATO-u. Istovremeno, stranke koje dolaze iz Federacije BiH i nazivaju se probosanskim uglavnom su svojim biračima kroz dosadašnje izbore nudi i NATO integracije. I pogubno bi bilo odustati od njih kada znamo da Programi reformi idu u Brisel i da smo sve bliže atlantskoj integraciji.

Još jedna važna stepenica u kreiranju međuentitetskih koalicija je retrogradna prošlos koju svako malo izvlače kadrovi stranaka iz RS. Mnogi od njih ponose se čiča Dražama, Mladićem, Karadžićem i sličnim zlotvorima. Je li realno očekivati da će takvi preko noći, zarad neke koalicije, odustati od svojih stavova.

Zanimljivo će biti vidjeti kako će odgovoriti partije iz RS na pitanje o stavovima njihovih mogućih federalnih partnera o jedinstvenoj i nezavisnoj Bosni i Hercegovini. Isto tako prije bilo kakvih priča o tim koalicijama treba pitati srpsku opoziciju u Bosni i Hercegovini zašto se odaziva na svaki sastanak Dodika o referendumu i pravu na samoopredjeljenju.

Zanimljvio bi bilo čuti i odgovor patriotskih i probosanskih snaga na tvit Branislava Borenovića u kojem Dodika poziva da pređe s obećanja na djela po pitanju referenduma o otcjepljenju RS. U istom tvitu Borenović podsjeća da je PDP 28. decembra 2009. godine predložio NSRS da u roku od 90 dana pokrene referendum o otcjepljenju.

Istovremeno, volio bih čuti kako mogući partneri iz FBiH i RS vide neophodne izmjene Ustava, reforme izbornog zakona, provođenje odluka Ustavnog suda, otimačini bh. rijeka i šuma, teritorije od strane Srbije…

Okolnosti su te koje diktiraju procese, a trenutno, 26 godina poslije rata živimo vrijeme otvorene političke agresije Srbije na BiH, koja je zamijenila ratnu. Ta agresija ima jedini cilj, a to je cijepanje BiH. A cijepanje BiH priželjkuju i pozicioni SNSD i opozicione stranke u RS. I to je fakta, njihova djlela to potvrđuju.

A osim nabrojanog postoji cijeli spisak mimoilažnja u stavovima i političkom djelovanju stranaka u FBiH i RS. Stoga, radije bih svaku priču o međuentitetskom savezu i koaliciji gledao kao trasiranje staze za dolazak na vlast.

A takvo što može biti opasnije od zla koje živimo u vremenu SDA, SNSD i HDZ.

(NAP)

(22)