SARAJEVSKI KUHAR JE NEUMOLJIV “Nisam hteo da zatvorim restoran da bi Anđelina Džoli jela sama”

Sarajlija Jovan Savić jedan je od najpoznatijih kuhara u Češkoj. Njegovi restorani su nezaobilazna destinacija poznatih osoba iz celog sveta, čeških političara, sportista, pevača, ali i turista.

 

 

 

Ljubav prema kuhanju nastala je u Sarajevu, nastavljena je u Pragu, a putevi su ga ponovo vratili u rodni grad.

Sa nama je podelio tajnu uspjeha i otkrio kako je odbio Angelinu Jolie.

-Kao konobar sam počeo raditi 1981. godine, a posle nekoliko godina sam otvorio svoj prvi lokal. Zvao se ‘Lipov hlad’ i nalazio se u Pionirskoj dolini. Imao sam lokal i kod Druge gimanzije, a u ulici Kralja Tomislava sam imao ugostiteljski objekat koji se zvao ‘Ćao’ zbog Svetskog prvenstva u fudbalu u Italiji- kazao je Savić.

 

 

Kada je počeo rat s porodicom je otišao u Grčku, mislio je da će sve biti gotovo za nekoliko meseci, da će on, supruga i dete uživati na plažama i da će se na kraju vratiti u Sarajevo. Međutim, kada je shvatio da rat neće brzo završiti počeo je tražiti drugi dom.

-Nigde mi se nije išlo, niti sam sanjao da ću negde da idem. U Pragu je bilo dosta naših ljudi i bilo mi je draže da idem tamo nego u London.

Nisam hteo da u Londonu celi život radim za nekog Engleza jer sam naučio sam za sebe raditi. U početku smo se bavili prodajom stvari na ulici, učili smo jezik, to je trajalo 2-3 godine. Nakon toga sam radio kao advokat, otvarao sam firme ljudima s naših područja koji su bežali po inostranstvu da bi dobili vize. Od toga sam uspio zaraditi nešto novca i s drugom sam uzeo mali lokal koji smo nazvali ‘Kogo’ jer je bio sličan ‘Kogu’ u Dalmatinskoj ulici. Bio je to mali italijanski bistro u kojem smo nudili pizze i testenine, ali i dobru kafu-navodi Savić.

 

 

Nakon toga je usledio drugi restoran, pa treći i Savić je sada ponosni vlasnik četiri restorana u Pragu.

Njegovi svakodnevni gosti su češki političari, sportisti, pevači i ljudi iz javnog života, poznate osobe iz celog sveta, turisti, ali i obični građani koji ne mogu odoleti njegovim specijalitetima.

Iako nerado otkriva imena svojih gostiju jer smatra da se nikoga ne treba ticati gde ko jede, otkrio nam je zanimljivu situaciju sa Anđelinom Džoli.

-Kad je Angelina snimala film u Pragu zvali su restoran i rekli su da bi hteli večerati sami, da zatvorim restoran i da će to platiti. Rekao sam da ne trebaju kod nas večerati jer mi imamo svoje goste i prijatelje koji dolaze svaki dan. Ne bih restoran od 150 mesta zatvorio da bi Anđelina sama jela. I za tu ženu nije normalno da sama jede. Možda oni to tako vole. Zaradio bih više novca, ali bih morao vratiti svoje goste koji dolaze svaki dan. I šta bi s njima pričao, mi se zezamo, pijemo vino i nama je to uživanje, a s njom bi samo sedili okruženi kamerama koje bi ispred čekale-ističe naš sagovornik.

 

 

U svojim restoranima uglavnom nudi italijanske specijalitete, ali ponekad se za odabrane na meniju nađe i hrana koja je karakteristična na naše prostore.

-Pripremamo ribe, sireve, testenine, rižota, meso, steakove, pizze, pečemo svoj hljeb, focaccije i razne stvari. Nije ništa komplikovano ni ekstra skupo, ali ljudi nas vole i dolaze. Nemamo nešto specijalno iz naše kuhinje, imamo grah sa suhim mesom i testeninom, imamo pečene paprike s belim lukom. Za sebe napravimo pljeskavice. Česima koji dolaze na Jadran po povratku nedostaju, recimo, pljeskavice i kobasice, onda kad se vrate nedostaje im pljeskavica, kobasica. Onda ih ja napravim, nisu kao s čaršije, ali naučio sam se-rekao nam je Savić.

Iako ovaj posao radi iz ljubavi, ističe da je on jako težak i naporan, a da se ključ uspeha krije u volji i izdržljivosti.

-Ugostiteljstvo je težak posao ako čovek učestvuje u njemu. Nije teško ako imaš odelo, kravatu i pet menadžera, ali ako radiš kao ja onda je to druga priča. Imamo restoran na nalepšem golf igralištu u Pragu, gde velike svetske kompanije igraju turnire nakon kojih traže da im šef pred njima reže tunu od 30 kilograma i pravi carpaccio i steakove. Ja to radim. Potrebno je voleti posao, imati volju, snagu i biti spreman na velika odricanja-ističe Savić.

Ljubav ga je vratila i u Sarajevo, a prijatelji su ga nagovorili da i ovde otvori restoran. “Bistrott Duett” je, kaže, sličan restoranima koje ima u Pragu, malo manji, ali u njemu se jednako dobro jede.

-Ljudi lepo reaguju, možemo imati više posla, ali još smo novi, možda trebamo bolje raditi i prezentovati se. Pokušavamao plasirati stvari iz Praga, ali najveći problem je roba, slaba ponuda, a i to što ima je jako skupo. Tamo imamo mesta gde kupujemo sve je organizovano stvari i. Ovdje je slaba ponuda i veliki je monopol kompanija koje drže visoke cijene. Recimo, cene ribe ovde i u Italiju su strašno različite-navodi naš sagovornik.

Iako je navikao na način života u Pragu, nada se da će sada, nakon što je otvorio restoran, češće dolaziti u rodni grad jer mu nedostaje merak.

-Tamo kad nešto slavimo ne možemo ni zapevati zajedno jer u restoranima rade ljudi iz šest zemalja, a ovdje sednemo, zapevamo ‘Miljacku’, veselimo se. Naši ljudi su veseliji, zezaju se, imamo drugačiji stil šale i humora-zaključuje Jovo Savić.

(172)

SARAJEVSKI KUHAR JE NEUMOLJIV “Nisam hteo da zatvorim restoran da bi Anđelina Džoli jela sama”

| Slider, Zanimljivosti |
About The Author
-