Hrvatski ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman govorio je za RTV Herceg Bosna i tom prilikom ponovo problematizirao i protestirao o stavu o ulozi Hrvatske u ratu u Bosni i Hercegovini, a posebno o događajima u Krajini i spašavanju Bihaća.
Kaže se da su bošnjački politički predstavnici počeli slaviti zasluge Hrvatske vojske kao svoje.
“Hrvatska je sačuvala čast, na neki način, lice Evrope jer se uključila jer u to vrijeme, zbog različitih i opravdanih situacija, Evropa nije mogla prepoznati puni opseg humanitarne krize i katastrofe koja je prijetila Bihaću i njegovoj okolini. Dakle, to je bila zaista velika stvar i niko nema pravo da osporava značaj te akcije”, komentirao je Grlić Radman za Radioteleviziju Herceg-Bosna.
Podsjetimo, da je operacija Oluja, iako tehnički operacija Hrvatske vojske i HVO-a, od samog početka imala bosanskohercegovačku dimenziju. Neposredno prije njenog početka, u julu 1995. godine, dogovoren je zajednički napad Armije Republike Bosne i Hercegovine i Hrvatske vojske na širem području Dinare, Livna i Glamoča – operacija “Ljeto '95”.
Ovaj prodor prema Drvaru i Bosanskom Grahovu imao je za cilj odvajanje Vojske Republike Srpske od Republike Srpske i stvaranje pritiska na srpske odbrambene linije.
U tom kontekstu, učešće Armije RBiH je bilo ključno. Ofanziva Petog korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine, kojom je komandovao general Atif Dudaković, u pravcu Velike Kladuše i Bužima bila je sinhronizovana sa napredovanjem Hrvatske vojske prema Kninu.
To je dovelo do dvostrukog efekta: kolapsa otpora krajinskih Srba, ali i definitivnog uništenja Abdićeve paradržave.
Gledajući unazad 30 godina, Radman vjeruje da su Hrvati u BiH prevareni. On je također rekao da su neki visoki predstavnici donosili odluke na štetu Hrvata.
“Da su Hrvati tada znali, kao supotpisnici Dejtonskog sporazuma, da hrvatski narod u Bosni i Hercegovini neće biti ravnopravan, da neće moći birati svoje legitimne političke predstavnike, Hrvati nikada ne bi potpisali taj sporazum”, rekao je Grlić Radman, ističući da je ideja o temeljima Dejtonskog sporazuma uvijek bila sporazum između tri konstitutivna naroda.
Ovakvi komentari postaju sve češći od strane hrvatskih političkih predstavnika i mogu predstavljati uvod ili pripremu za novi angažman u cilju izmjene izbornog zakona BiH, posebno načina izbora članova Predsjedništva BiH, što je suštinski cilj hrvatske vanjske politike.
(Klix)
(184)