Navršila se 31 godina od zločina srpskih vojnih snaga nad Hrvatima prijedorskog kraja. U selu Briševu u samo jednom danu ubijeno je 68 Hrvata. Bilo je to 25. jula 1992. godine.

 

 

Prati javnost ovih dana kako “najveći legitimni Hrvat u BiH” Dragan Čović sa svojim ljudima obilazi “stratišta hrvatskog naroda”, ali nikada, baš nikada do danas nije otišao u Briševo i tamo se pomolio za duše nevino pobijenih Hrvata, te poručio kako tri decenije se čeka na pravdu. Zločinci koji su ih pobili, ali i njih 40 preživjelih odveli u logor Krings u Sanskom Mostu, nisu uhapšeni niti su odgovarali za ovaj zločin.

 

 

Možda baš ovaj odnos prema žrtvama Briševa, ali i generalno prema Hrvatima koji su se vratili da žive u bh. entitetu Republika Srpska najslikovitije prikazuje ustvari cilj Čovićeve politike, koju je započeo Franjo Tuđman u dogovoru sa Slobodanom Miloševićem.

 

 

Hrvati pobijeni zvjerski u Briševu, protjerani iz Prijedora, Banje Luke, Dervente, Kotor-Varoši i drugih brojnih općina u RS-u, nisu Hrvati koji se uklapaju u koncept UZP-ovske Herceg-Bosne. Za Čovića i HDZ kamarilu posve su nebitni. Iako su Radovan Karadžić, Radoslav Brđanin, Stojan Župljanin, Milomir Stakić…, osuđeni između ostalog i za istrebljenje Bošnjaka i Hrvata.

 

 

Zna li Čović ko je bio Silvije Sarić? Predsjednik prijedorskog HDZ-a, koji je mučen i ubijen u logoru Omarska, kao i ugledni ljekar Željko Sikora, inače Čeh. Dr. Željko Sikora ekshumiran je iz sekundarne masovne grobnice Jakarina kosa na kompleksu Rudnika željezne rude Ljubija, sahranjen na groblju u Požegi.

 

 

 

 

Zna li Čović ko je Ivo Atlija?

 

Ivo Atlija je iz Briševa. Svjedočio je 3. i 4. jula 2002. u predmetu protiv Milomira Stakića, vodeće ličnosti u općinskim vlastima u Prijedoru. Haški tribunal Milomira Stakića proglasio je krivim za istrebljenje, ubistvo i progon nesrpskog stanovništva u Prijedoru i osudio ga na 40 godina zatvora.

 

 

 

 

Dva mjeseca nakon što je granatirano Briševo, počela su hapšenja i premlaćivanja. Dana 24. juna 1992. došla su tri ili četiri policajca iz Ljubije i uhapsili nekoliko osoba u Briševu. Atlija je kasnije saznao da su ti ljudi odvedeni u logore Keraterm, Omarsku i Manjaču, gdje su neki ubijeni, dok su drugi na kraju razmijenjeni. Sredinom jula, jedna grupa srpskih mladića iz susjednog sela pretukla je i zlostavljala jednog čovjeka iz Briševa i njegovu braću, pri čemu su im šarafcigerima nanosili posjekotine.

 

 

Atlija je otrčao i sakrio se iza jednog drveta u šumi. Vidio je veliku grupu vojnika kako zaključavaju njegovu majku u svinjac i tri do četiri vojnika kako udaraju muškarca po imenu Pero Dimač, koji je stajao s njegovom majkom. Psovali su Dimača i govorili: “Nek mu sad pomogne katolički Isus.” Natjerali su Dimača da se moli prema katoličkim običajima i ismijavali ga. Gađali su ga Biblijom i natjerali da skine odjeću i ostane u donjem rublju. Dok su ga tukli, tjerali su ga da trči od jednog do drugog.

 

 

– Pero je plakao i nisam vidio ni da se čak pokušao odbraniti. Jedan od vojnika mu je naredio da trči, a onda mu pucao u glavu – rekao je Atlija.

 

 

Atlija je čuo jednog od vojnika kako kaže: “Ustaško pseto je palo u vodu.”

 

 

S mjesta na kojem se krio, Atlija je vidio kako kuće gore i vojnike kako pljačkaju televizore, klima uređaje, videorekordere, radioaparate i namještaj. Uokolo sela je također bilo razbacano 68 leševa, među kojima je bilo 14 žena, dva dječaka mlađa od 16 godina i četvoro invalida.

 

 

Ivo Atlija je prošao kroz druga sela u općini i učestvovao u sahranjivanju mnogih leševa. Izjavio je da je u selu Stara Rijeka, “pod jednom velikom kruškom bila hrpa od nekih 10-12 leševa. Teško za prebrojati tačno koliko jer su bili djelimično posuti zemljom, ali su virile vani glave, ruke, noge…” Bila su to tijela mladića koji prema riječima Atlije nisu imali više od 20 godina.

 

 

U zaseoku zvanom Mlinari, Atlija je vidio tijela s nepravilno oblikovanim ranama, za koje je kasnije saznao da su nanesene ašovima i krampama koje je vidio pored tijela.

 

 

– Prema svjedočenjima očevidaca, bili su prisiljeni da sami sebi iskopaju grob, a onda su ubijeni istim alatkama koje su koristili da iskopaju grob – rekao je Atlija.

 

 

Također je sahranio i svog oca koji je na leđima imao tri rane od vatrenog oružja.

 

 

Ovo je samo djelić svjedočenja Ive Atlije o zvjerskim zločinima nad Hrvatima prijedorskog kraja. Naravno, to ne zanima Čovića, jer ne želi uopće da se sjeća niti da govori o zločinima srpkih vojnih i policijskih snaga nad svojim sunarodnjacima.

 

 

Briševo je zbrisano s lica zemlje

 

 

Kako ga ne zanimaju mrtvi Hrvati, žrtve genocida u Prijedoru, tako ga ne zanimaju ni živi koji su se vratili da žive u RS.

 

 

Isti onaj RS, za kojeg je sa govornice u NSRS-u poručio:

 

 

– Čuvajte Republiku Srpsku!

 

Čestiti biskup Franjo Komarica koji je cijeli rat proveo u banjalučkoj biskupiji, u nekoliko je navrata javno prozivao Čovića upozoravajući da će baš on biti “sudionik nestajanja Hrvata u RS-u, jer ne pokazuje jednako zanimanje za sve Hrvate u BiH”.

 

 

– On tvrdi da je predstavnik svih Hrvata Bosne i Hercegovine, ako nas ne predstavlja, ako se za nas ne zanima u entitetu Republika Srpska, odnosno njegovo zanimanje rezultira time da nas nema, onda šta radi, kako nas zastupa. Gdje se on očitovao, kada je pitao javno ili sazvao grupu ljudi pa da čujemo malo njegovu priču. Dragan Čović je sigurno svjestan svoga posla, svoje povijesne zadaće, da će biti sudionik nestajanja jednog domicilnog naroda u ovoj zemlji, gdje hrvatski narod nije kao u Švedskoj, Njemačkoj ili Kanadi, došljak, nego smo mi ovdje domicilni.

 

 

I ako on kaže “mene ne zanima šta se ovdje događalo za vrijeme rata”, ni stradanja Hrvata, ni rušenja crkava, ni ubijanja svećenika. Ne želi taj zločin uopće registrirati, niko nije procesuiran radi svega toga ovdje. Ne zanima ga hoće li se vratiti Hrvati, a to je neupitno pravo. I ako se već pozivamo na taj bajni Dejtonski sporazum i taj Aneks 7, šta se to dogodilo? Zašto se godinama Hrvatima uskraćivala i politička i pravna i materijalna pomoć. Kome je onda on predsjednik – kazao je biskup Komarica.

 

(Faktor)

(341)

Plan Tuđman – Milošević na djelu: Čović nikada nije otišao u Briševo, ni m*tvi ni živi Hrvati iz RS-a ga ne zanimaju