Otišao je “posljednji Mohikanac” zloglasnog “Štutgartskog klana” koji je, vjerovatno uz pomoć vlasti, sijao zločine i teror u BiH!

Njihov neformalni vođa bio je Zijad Turković koji je 2015.godine na Sudu Bosne i Hercegovine osuđen na 40 godina zatvora zbog više likvidacija, trgovine droge, pljačke na sarajevskom Aerodromu.

 

 

Ubistvom Senada Kobilića(54) prije dva dana u Gradišci sa ovdašnje kriminalne scene uklonjen je posljednji istaknuti pripadnik najkrvavijeg kriminalno-mafijaškog klana koji je u posljednjih dvadesetak godina djelovao u Bosni i Hercegovini, ali i susjednim zemljama. Policija i mediji nazivali su tu šaroliku, nacionalno heterogenu skupinu “Štutgartskim klanom” budući da su njegovi najznačajnji pripadnici i vođe tokom rata boravili u ovom gradu u Njemačkoj gdje su se povezali i udružili u opasnu zločinačku organizaciju koja je nakon progona iz Njemačke nastavila djelovati u našoj zemlji. Iza akcija “Štutgartskog klana” u proteklim godinama ostalo je destine mrtvih, brojna razriješena i nerazriješena ubojstva, spektakularne pljačke, trgovina ogromnih količina droge, reket, ucjene, pucnjave. Po mnogo čemu ta zločinačka organizacija bila je među najkrvavijim kriminalnim grupama te vrste u regiji, tijesno povezana sa sličnim mafijaškim klanovima u Srbiji, Hrvatskoj, Kosovu, Crnoj Gori. Njihov neformalni vođa bio je Zijad Turković koji je 2015.godine na Sudu Bosne i Hercegovine osuđen na 40 godina zatvora zbog više likvidacija, trgovine droge, pljačke na sarajevskom Aerodromu.

 

Ubijeni Senad Kobilić u prvim godinama nakon rata bio je Turkovićeva desna ruka, njih dvojica dovođeni su u vezu sa serijom zločina i pljački, ali nikada nisu procesuirani od strane ovdašnjeg pravosuđa. Kobilić je ubijen u jednom lokalu u Gradišci, kako se tvrdi, pucnjem iz snajpera. Način njegove likvidacije govori da je ona djelo vrhunskog profesionalca za kojim policija Republike Srpske “intenzivno traga”. Kobilić je u Bosanskoj Gradišci rođen 1964.godine i često je posljednjih godina boravio rodnom gradu. Kako tvrde izvori iz tog grada, on je u više navrata bio akter u “narušavanju javnog reda i mira”, tučama i naislničkom ponašanju, ali nije bio privođen. Kada se desi likvidacija kriminalca sa tako bogatom prošlošću i kriminalnom biografijom sve verzije o motivima likvidacije i mogućem počinitelju zločina čine se osnovanim i realnim.

 

 

 

 

TANDEM SRMTI TURKOVIĆ-KOBILIĆ

 

Rodni kraj Kobilić je napustio početkom rata u Hrvatskoj gdje se priključio braniteljski postrojbama Hrvatske, a nakon izvjesnog vremena izbjegao u Njemačku, gdje se povezao sa drugim kriminalcima izbjeglim u tu zemlju tokom rata. Prije svih Zijadom Turkovićem koji je u predratnom Sarajevu stekao “reputaciju” opasnog momka, sklonog pucnjavi, a osobito provalnim krađama za koje je bio specijaliziran. Njihov blizak suradnik bio je i Emir Hadžić, Mostarac koji je ubijen 2008.godine, kao i Oliver Jakešević, Hrvat iz Jajca. Istom kriminalnom krugu jedno vrijeme je pripadao i Midhat Mekić, kojeg je 2009.godine zajedno sa njegovom trudnom djevojkom iz Bolivije ubila zločinačka organizacija Zijada Turkovića.

 

Ova grupa se tokom izbjeglištva povremeno kretala u krugovima koje je okupljao Ismet Bajramovič Ćelo, koji je nakon ranjavanja u Sarajevu i liječenja također boravio u Njemačkoj, međutim, uglavnom su djelovali samostalno u odnosu na Bajramovićev klan. Kako se kasnije tvrdilo, vrlo značajan događaj u “karijeri” kriminalaca iz Bosne i Hercegovine “na privremenom radu u Njemačkoj” bilo je imenovanje za konuzla BiH u Štutgartu Asima Dautbašića, dugogodišnjeg visokog dužnosnika Službe državne bezbjednosti Bosne i Hercegovine, tokom rata, a i nakon rata, najpovjerljivijeg obavještajca Stranke demokratske akcije. Dautbašić koji je na početku rata zajedno sa ubijenim Nedžadom Ugljenom, formirao terorističku jedinicu “Ševe” sastavljenu uglavnom od problematičnih likova iz kriminalnog miljea. Dautbašić je navodno je koristio ove kriminalce za povjerljive “patriotske” poslove u Njemačkoj i Zapadnoj Evropi, a kasnije, nakon njihovog povratka u BiH se potrudio oko rješavanja njihovog statusa. Za Zijada Turkovića, ali i za Kobilića, se tvrdilo da je imao legitimaciju rezervnog sastava Agencije za istrage i dokumentaciju BiH (AID-a), bošnjačke tajne službe formirane od probranih službenika nekdašnjeg SDB-a, ali i ratnih bezebjednjaka, poput Edina Garaplije i njegove grupe, “vojnika partije” zaduženih za specijalne operacije).

 

 

Članovi “Štutgartskog klana” nakon rata su bili akteri, ili organizatori, brojnih zločinačkih akcija od kojih je najveći broj ostao nerazriješen, čak i nakon suđenja i presude Zijadu Turkoviću 2015.godine. Pobrojaćemo samo neke od najvećih, odnosno javnosti najpoznatijih.

 

Eksplozija na Trgu heroja u Sarajevu

 

Krajem 2003.godine u potkrovlju zgrade u sarajevskom naselju Hrasno eksplodirala je naprava u kojoj su teško ranjeni Bakir Ibrahimović i Antun Grladinović, državljani Hrvatske. Stradali su dok su pokušavali sklopiti “pakleni stroj” u stanu čiji je vlasnik bio Zijad Turković. Turković je prethodno na nikada razjašnjen način pribavio dozvole da u ovom naselju izgradi-nadzida 32 stana koje je ponudio na tržištu. Grladinović i Ibrahimović bili su pripadnici antiterorističkih jedinica Hrvatske vojske gdje su se upoznali sa Senadom Kobilićem, na čiji su poziv stigli u Sarajevo. Od posljedica ranjavanja Grladinović je ostao slijep, a Ibrahimović je nakon dužeg liječenja preminuo. Kome je bila namijenjena paklena naprava nikada nije otkriveno, kao što Turković i Kobilić nikada nisu osuđeni za pripremanje terorističkog akta. Njih se dovodilo i u vezu sa likvidacijom Tajiba Torlakovića2004.gdoine ispod čijeg je automobila bila postavljena eksplozivna naprava slična onoj od koje su stradali Grladinović i Ibrahimović.

 

Ubistvo Blaška Knezovića u Mostaru

 

Mostarac Blaško Knezović ubijen je 2003.godine u svom automobilu u naselju Buna kraj Mostara. Nesretni mladić bio je šura moćnog mostarskog tajkuna Dinka Dike Slezaka koji je bio stalna žrtva reketaških ucjena. Knezovića je na mjesto zločina namamila Sanja Vuleta, djevojka bliska mafijaškim krugovima u Hercegovini. Na sudu je dokazano da je radila po nalogo Olivera Jakeševića i Emira Hadžića, članova “Štutgartskog klana”, koji su se na taj način željeli osvetiti Slezaku. Jakešević, koji je pucao u Knezovića osuđen je na 12 godina zatvora, a Hadžić a 6, a Sanja Vuleta na osam godina. Hadžić je nekoliko godina kasnije (2008.)ubijen u svom automobilu sa više metaka. Njegovo ubojstvo nije razriješeno, ali je tokom suđenja Zijadu Turkoviću i njegovoj zločinačkoj organizaciji svjedok Tužilaštva Islam Kalender, blizak Turkovićev suradnik, otkrio da je Hadžiću, koji je prodavao kokain i h****n u vlasništvu Turkovića, vjerovatno presudilo to što je bio u ljubavnoj vezi sa Šejlom Jugo prije nego što je ona postala gospođa Turković.

 

ASIM UMJESTO ASIMA

 

Hapšenje i suđenje Asimu Fazliću, zamjeniku direktora INTERPOLA BiH i Senadu Kobiliću

 

Asim Fazlić, ratni šef CSB Zenica, kasnije unaprijeđen za načelnika kiminaliteta MUP-a BiH, uhapšen je 2004.godine u vrijeme kada se nalazio na dužnosti zamjenika direktora INTERPOLA-a BiH. Fazlić koji je odranije bio sklon “druženju” sa kriminogenim strukturama, često je bio viđan u društvu Zijada Turkovića i Senada Kobilića. Tužiteljstvo BiH (kanadski tužitelj John McNair) teretilo je Fazlića da je povjerljive informacije koje je imao kao čelni čovjek INTERPOL-a koristio za ucjene, odnosno sticanje materijalne koristi. Navodno su sa povjerljivim informacijama koje im je davao Fazlić, njegovi suradnici Kobilić i Turković ucjenjivali pojedine bizsnismene, kriminalce, političare. Jedan od njih bio je je hercegovački tajkun Petar Ćorluka, vlasnik firme “Prodex” koji je teretio Kobilića da mu je tražio novac za protuuslugu-skidanje sa (pokazat će se- izmišljene) potjernice INTERPOL-a. Kobilić je oslobođen od ove optužbe, a oslobođen je na Sudu BiH i Asim Fazlić, nakon što je umro ključni svedok koji je prijavio Fazlića i Kobilića.

Asim Fazlić je od države obeštećen sa 200 hiljada maraka zbog dvogodišnjeg zadržavanja u pritvoru. Danas je ugledni bizn ismen sa brojnim nekretninama u sarajevu i Travniku, odnosno Vlašiću Iako su policijske agencije raspolagale informacijama da su povjerljvie informacije INTRERPOL-a BiH za novac prosljeđivane krimilacima iz Srbije (poput Milorada Ulemeka Legije) te tvrdnje nikada nisu dokazane. Senad Kobilić je sam, bez pomoći ostalih članova “Štugtarskog klana”, sudjelovao u nizu kriminalnih djela, za koje, po pravilu, nikada nije osuđivan. Najaveća je svakako pljačka iz 2006.godine kada je ukradeno 37 kilograma platine vrijedne nekoliko miliona maraka, i iz sefa “Azotare” u Goraždu, još jedna u nizu pljački koje nikada nisu ravijetljene. Kobilić je posljednjih godina života djelovao uglavnom kao “slobodni strijelac” u čemu mu je povremeno pomagao sin Haris. Imao je ozbiljne okršaje sa Ramizom Delalićem, koji ga je, prema tvrdnjama svjedoka, teško premlatio nekoliko mjeseci uoči atentata na Delalića. U Delalićevom vlasništvu bio je elitni klub “Cristal” na Baščaršiji čiji je vlasnik posljednjih godina bio Senad Kobilić.

 

Bolje upućeni u krimalno, ali i obavještajno podzemlje u Sarajevu, nakon ubistva Kobilića tvrde da je on cijelo vrijeme svoje kriminalne karijere bio povezan sa domaćim i inozemnim obavještajnim strukturama, pa zato ne isključuju mogućnost da je bio žrtva jedne neke od njih.

(S. Avdić)

(2335)

Otišao je “posljednji Mohikanac” zloglasnog “Štutgartskog klana” koji je, vjerovatno uz pomoć vlasti, sijao zločine i teror u BiH!

About The Author
-