Nikad sebi neću oprostiti što sam pjevao u Sidneju dok su mi oca sahranjivali!

Šaban Šaulić danas predstavlja kralja narodne i folk muzike, i živi u luksuzu i bogatstvu. Ima veliku porodicu koju je zasnovao sa svojom ženom Gocom ali nije uvijek bilo tako. I njegov je početak bio težak, ali je on već sa 22 godine uspio da ispuni skoro sve snove.

– Moje odrastanje u Šapcu pamtim kao lijep period. Mnogo sam volio fudbal i to me je jedino interesovalo ali kasnije se to promijenilo i počeo sam da pjevam.

Moja kuća je bla između četiri kafane i svaku noć sam slušao kako se svira i pjeva, i jedno veče moj stric me natjerao da zapjevam u jednoj kafani. Tada sam zapjevao od Esme Redžepove “Čaje šukarije” s obzirom da sam je skidao u originalu mnogo se naroda skupilo da me sluša. I tako sam nekako počeo da pjevam po tim šabančim kafanama da bi jednog dana došao jedan od najboljih obrenovačkih muzičara i tražio od mog oca da me vodi u Obrenovac da od mene naprave pravog pjevača, da snimim ploču kod Buce Jovanovića.

Moji roditelji nisu baš vjerovali u mene kao ni Buco dok me nije čuo. Tada sam zapjevao jednu pjesmu koju niko nije znao u njegovom bendu i u tom momentu je ušao od tog Buce otac i rekao Za cijeli moj život ovdje nikad bolji pjevač nije zapjevao.

Nakon toga izdao sam ploču i sve moje pjesme znala je cijela Jugoslavija, poslije toga redali su se hitovi a neke pjesme sam i sam komponovao. U tom periodu upoznao sam i Gocu , oženio se, dobio djecu, osnovao porodicu što je san svakog čovjeka – priča Šaban i dodaje:

– Kada sam imao turneju u Australiji, bio sam u Sidneju kada su mi prišli i rekli da mi je otac preminuo.

Plakao sam kao malo dijete, to mi je bila i ostala najveća trauma u životu. Nisam mogao nazad u Šabac jer nije ni bilo često letova a i mnogo je ljudi uložilo velike pare u moju turneju.

Tada sam pjevao i plakao na nastupima, nikada nisam prežalio to što ja nisam sahranio svog oca, to ne mogu sebi da oprostim.

(1331)