MUSTAFA NADAREVIĆ: MOGU STAVITI JOŠ KOJI STENT AKO ZATREBA, NO PRESTATI GLUMITI NEĆU!

Glumac Mustafa Nadarević odigrao je bezbrojne teatarske i filmske uloge, dobijao nagrade, a posljednjih godina publiku je osvojio likom Izeta Fazlinovića i serijom „Lud, zbunjen, normalan”.

Glumac je ovih dana opet na teatarskoj sceni i to s predstavom „Sjajni momci” u kojoj glumi sa kolegama i prijateljima Senadom Bašićem i Moamerom Kasumovićem. O predstavi, komedijama i golfu glumac je govorio sasvim iskreno.

Predstava „Sjajni momci” je pred publikom i nakon napornog rada ste sa kolegama Senadom i Moamerom na sceni.

Šta nam možete reći o ovoj predstavi?

– Ja sam tu najmlađi. „Sjajni momci” je priča o nama glumcima. To je priča o našoj borbi za život, prikazuje naše patnje, borbu za kruh, naše sreće i nesreće na sceni. Predstava je jako relevantna za teatar, a ovo je moj svojevrsni povratak u teatar. Moram reći da je to potpuno drugačije od onoga kada ste na filmu i televiziji. Meni su slomljene troje naočale, a Moamer je zaradio gripu pred samu premijeru, tako da je možda neki dobra znak. Igraćemo onoliko koliko budemo mogli, i koliko nas publika bude tražila, jer je teatar takav da publika polira predstavu, smije se na istim mjestima, na nekima ne.

Epizode serije “Lud, zbunjen, normalan” u kojoj ste maestralno odigrali Izeta Fazlinovića su snimljene, ali opet radite sa istom ekipom.

Kako izgleda saradnja?

– Senad, Moamer i ja smo kao braća! Jako smo se lijepo družili i družimo se i dan danas, tako da je iz posla proizašlo jedno pravo prijateljstvo. Cijelu seriju piše jedan čovjek. I isti je reditelj godinama. Oni su uporni, pa ih ja moram pratiti. Toliko smo se zbližili na setu da smo po godinama već zajedno završili drugi razred osnovne škole, a sad krećemo i na ostale izvan nastavne aktivnosti. Ne bi bilo fer s moje strane napustiti momčad usred prvenstva jer se igra do posljednje minute. Puno teže bi izdržavao sve ove godine napornih snimanja, koja traju i po 12 sati dnevno, da ekipa nije pronašla formulu koja mi odgovara u ovim godinama – mjesec dana snimanja pa mjesec dana stanke, tako da sam taj tempo dobro izdržao.

Šta vam prija i na koji način odmarate od obaveza?

– Baterije punim optimizmom, zrnom optimizma koji je ostao u meni. Ne brundam, jer imam posla, a mnogi ga nemaju. Govorim samome sebi koliko je lakše u životu bez čangrizavosti i negativne energije jer je na koncu i nepristojno tako se ponašati. I tako je lakše živjeti.

Kratko ste 2013. odmarali od glume zbog srčanih tegoba, a nakon mjesec dana vratili ste na posao unatoč preporuci doktora da to ne radite.

– Bolest me nije obeshrabrila jer što god mi radili na ovom svijetu, ići ćemo tačno do one tačke koja nam je tamo gore zapisana. S druge strane, velik napredak medicine je vidljiv. Potpuno je glupo danas da neko umre od srčanih tegoba ako one nisu baš ozbiljne – kada više pomoći nema. Danas ugrađuju srčane premosnice, ulaze videokamerama u srce… To treba cijeniti i to daje optimizam. Ja sad mogu staviti još koji stent ako zatreba, napraviti premoštenje. Osim toga sve je to stvar godina, životnoga stresa, premora. Tu i tamo tek povučem dim električne cigarete. Ne razmišljam o tome da prestanem igrati jer vjerujem u sudbinu. Zbog kćeri i sina, te unučice želim biti vitalan i u kondiciji.

Koliko vam je bitna podrška porodice?

– U životu me ponajviše hrani moje najveće bogatstvo – moja djeca. Nadija, najstarija moja kći, prije dvije godine rodila mi je unučicu Asmay, koja me potiče da joj pružim ulogu djeda. Onog djeda koji se s njom može igrati, koji može skočiti na pod i valjati se s njom. Mali je vražićak i uživam u svakom trenutku koji provodimo skupa. Svojoj mlađoj djeci, kćeri Nani i sinu Aši, želim pružiti oca u dobroj kondiciji. Želim im biti prijatelj, čovjek koji je tu za njih, na kojega se mogu osloniti. Oni su moja snaga i daju mi volju da idem naprijed.

Da li je danas teško nasmijati ljude i igrati ozbiljne uloge?

– Kao mali sam zabavljao svoj razred i ljude oko sebe. Ako i imam smisla za humor, onda je to neka mješavina bosansko-hrvatskog humora. Ipak, ne krijem da voli glumiti u komedijama. Nije mi jasno šta to znači “ozbiljna” uloga. Zar neko misli da je igrati u nekoj komediji i nasmijavati ljude neozbiljno? Iskreno, ne vidim razliku između dobre uloge u komediji ili tragediji. Jedina je razlika u odjecima tih uloga. U komediji je to smijeh iz publike, u tragediji muk. Tišina zna biti predivna, ali taj muk može biti i opasan. Poštujem glumce koji igraju samo komediju ili samo tragediju, ali obožavam one koji su jednako dobri i u jednom i u drugom žanru. Pa dosta sam se u teatru, na filmu i televiziji naubijao i bio ubijen.

Koga cijenite od kolega?

– Najviše cijenim Entoni Hopkinsa, zato što je odličan glumac koji radi bez greške, a njegov privatan život nije obilježen skandalima ili pikanterijama koje obožava žuta štampa. Doista, ne volim odgovarati na upite o svom privatnom životu. Takva me pitanja ponekad i ljute! Koga briga šta radim u svoja četiri zida i da još o tome pričam!?

Kako se opuštate od obaveza?

– Aktivno igram golf. Navukao sam se na taj sport, što i nije bilo teško s obzirom na to da igram u najljepšem klubu u Zaprešiću, koji nije nimalo šminkerski. Vlada vrlo ugodna i opuštena atmosfera. Prijatelji i ja tamo smo već standardna postava koju možete vidjeti kako jedan dio vremena sjede na terasi promatrajući teren, a onda se ozbiljno hvatamo palice i igre. Preferiram pucanje golf-loptica više od lijenog obilaženja terena. To je sport koji odgovara mojim godinama, a opet mi je cijelo tijelo u pokretu kako su mi doktori i preporučili.

Kako planirate ljetovanje?

– Nikada nisam zapravo ljetovao niti se odmarao. Godinama sam bio na Dubrovačkim ljetnim igrama ili Splitskom ljetu. To zapravo nije nikakav odmor. Sad mi više odgovara kontinentalna klima jer se odlično spava. Već nemam snage biti na ljetovanju i buditi se nekoliko puta noću od vrućine dok me komarci izjedaju. Postao sam možda malo komotan, no mojim godinama više odgovara planina nego obala.

(235)