Na svakoj kući vijori se crveno-crna zastava, mada mnogi stanovnici Albanije znaju srpskih jezik, a našu zemlju i dalje gledaju kao prozor u svijet. Sudbina južne srpske pokrajine ih ne zanima.
“Za nas Albance Srbija je prozor u svijet … Gledali smo vaš filmove, slušali Olivera Dragojevića, u onoj bijedi sanjali smo živjeti kao normalan svijet! Sanjali smo živjeti kao vi! ”
Na prilično dobrom, ali pomalo zaboravljenom srpske ljubazni prodavač suvenira u Draču objašnjava kako i zašto mnogi stariji Albanci znaju naš jezik.
Bez ikakve drame
Dok su se političari utrkivali tko će dramatičnije predstaviti situaciju na Kosovu pošto je posljednji krug pregovora Beograda i Prištine neslavno okončan, Albanija je dočekala reportere Kurira raširenih ruku.
Priznajem, namjerno i radoznalo saopštavala sam svakom tko me jeste i nije pitao odakle sam. Pod crvenom zastavom sa crnim orlom, koja se u Albaniji vijori bukvalno na svakoj kući, lokalu ili banderi, iščekivala sam negativnu reakciju.
Decenijska politička trvenja, ali i komentari bližnjih kada su čuli gdje idem govorili su mi da reakcija ne može izostane.
I nije, ali ne ona koju sam očekivala. Gostoljubivi i Albanci prisjećali su vremena kada im je za vrijeme Envera Hodže, Srbija bila prozor u svijet. I kao da se ništa nije promijenilo.
Jedina religija je lova
Jao, odakle si? Beograd! Pa to je fantastičan grad, klubovi su vam vrh! Jedan naš kolega je studirao u Beogradu i to je pravo mjesto za provod. Jedva čekam ponovno odem – oduševljavao se konobar u Draču.
Centar Tirane, nekadašnji zabranjeni grad u kojem je živjela komunistička elita, izgleda kao bilo koja europska prijestolnica. Djevojke i mladići obučeni su moderno, a ulicu ne možete prijeći od starijih modela “mercedesa”, koji čine 70 posto svih automobila.
(589)