KOMENTAR BOŠKA JAKŠIĆA: “Dok se obje zaraćene strane slažu da će konflikt potrajati, Zelenski vjeruje da ga Amerika… “

neće ‘izdati'”

 

 

 

Joe Biden je nekada govorio da će Ukrajinu pomagati “koliko dugo treba”. Odskora je promijenio retoriku: podrška će trajati “koliko dugo možemo”

 

 

 

Piše: Boško JAKŠIĆ 

 

 

Približava se leto, a Zapad sve više obuzima panika kada čuje ocene iz Kijeva da desetak američkih F-16, koji u Ukrajinu treba da stignu u julu, “više nisu važni” i da neće promeniti tok rata u kome je inicijativa na strani Rusije.

 

 

 

Šta ako Vladimir Putin pobedi, pitaju se šapatom šefovi diplomatija NATO-a koji su se u Bruxellesu okupili da obeleže 75. godišnjicu vojne alijanse i da razmotre petogodišnji paket pomoći Ukrajini vredan 100 milijardi dolara?

 

 

Vesti sa fronta su sumorne. Predsednik Volodomir Zelenski priznaje da se trudi da pronađe “neki način da se ne povučemo”? Oficiri upozoravaju da postoji veliki rizik od pomeranja linija fronta gde god da ruski generali odluče. Bliži se kraj, tvrdi pukovnik američke vojske u penziji Douglas Macgregor.

 

 

 

Iščezao je početni optimizam da će Rusija doživeti “strateški poraz”. Šta ukoliko Kijev bude primoran da prihvati mir koji bi značio trajni gubitak značajnih delova ukrajinske teritorije, ako ne i suvereniteta?

 

 

Ukoliko Ukrajina izgubi rat, Putin će podeliti svet na prijatelje i neprijatelje Rusije.

 

 

 

Rusi sistematičnim udarima na energetsku infrastrukturu, telekomunikacije, transportne mreže i lance snabdevanja hranom pokušavaju da slome vojni otpor, oslabe volju stanovništva i tako destabilizuju vlast u Kijevu. Samo ukrajinska hrabrost i otpornost, ili greške ruskih komandanata, mogu da promene onespokojavajuću dinamiku, ali bez brzih i obimnih vojnih isporuka, rizik ukrajinskog kolapsa se uvećava.

 

 

 

Veliki deo odgovornosti može da se pripiše najvećem ukrajinskom savezniku Sjedinjenim Državama. Vođeni motivima unutrašnje političke borbe uoči novembarskih izbora, republikanci u Kongresu mesecima blokiraju paket vojne i finansijske pomoći vredan 60 milijardi dolara.

 

 

 

Državni sekretar Antony Blinken, koji je Ukrajini obećao članstvo u NATO-u, pokušao je u Bruxellesu da saveznike ohrabri izjavom da iz Kongresa dolaze “pozitivni signali” i da bi paket mogao da bude odobren ovog meseca, ali je veliko pitanje da li će vojna pomoć stići na vreme i da li će biti dovoljna da spreči razvoj situacije na bojnom polju? U protivnom, “izgubićemo rat”, poručuje Zelenski.

 

 

 

Neizvesnost pojačava i mogućnost da na predsedničkim izborima u novembru pobedi Donald Trump, koji je zapretio povlačenjem iz NATO-a, značajnim smanjivanjem pomoći Ukrajini i dogovorom sa Putinom oko završetka rata. Da li bi se time pojačao pritisak na Kijev da uđe u pregovore u vreme kada bi Rusija bila u mnogo boljoj pregovaračkoj poziciji?

 

 

NATO-ministri su se, sa izuzetkom Mađarske, složili da ne mogu da čekaju na odluke američkog Kongresa: 15 članica je odmah prihvatilo inicijativu Republike Češke i dodelilo 1,8 milijardi eura za hitnu nabavku artiljerijskih zrna. Slično će biti i sa Patriotima.

 

 

 

“Saveznici shvataju hitnost”, poručio je generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg na skupu čije je slavlje potamnelo u senci ukrajinskog rata.

 

 

Dok se obe zaraćene strane slažu da će konflikt potrajati, Zelenski veruje da ga Amerika neće “izdati”, ali mnogo toga je neizvesno. Biden je nekada govorio da će Ukrajinu pomagati “koliko dugo treba”. Odskora je promenio retoriku: podrška će trajati “koliko dugo možemo”. Predsednik očito mora da vodi računa o mišljenju birača koji su sve skeptičniji oko cene podrške u vremenima inflacije i razočaravajućih rezultata ukrajinske kontraofanzive.

 

 

 

Rezultat čekanja je porazan: isporuke oružja i municije kasne, ukrajinska kontraofanziva je propala, a Rusi napreduju. Zelenski ima sve razloge za brigu. Traži četiri miliona artiljerijskih granata, dva miliona dronova, barem sedam baterija PVO sistema Patriot i rakete dugog dometa ATACM-300 – uz obećanje da bi ih koristio samo za napade na ruske baze na Krimu pošto Washington ne odobrava operacije unutar ruske teritorije strahujući od neizvesnog proširenja konflikta.

 

 

 

Problem je i u ljudstvu. Konačna odluka o novoj mobilizaciji nije doneta, ali izgleda da je zbog negodovanja javnosti značajno smanjena prvobitna procena o pola miliona regruta. Za to vreme Rusija svakog meseca mobiliše po 30.000 ljudi pripremajući se za očekivanu letnju ofanzivu.

 

 

 

Evropljani, koji su dugo želeli bezbedne granice i nastavak velike trgovine sa Rusijom, trude se da iskažu solidarnost iako je njihov ukupan vojni doprinos tek oko polovine američkog. Odobrili su paket pomoći za narednu godinu od 50 milijardi eura, a Evropska komisija je pomoć vojsci Ukrajine povećala za još pet milijardi, čime je plafon podignut na 17 milijardi u periodu do 2027.

 

 

 

Bez savremenog naoružanja, čak i brojčano uvećan ljudski potencijal ukrajinske armije ne bi ostvario željene ciljeve: potiskivanje Rusa sa teritorija koje su okupirali, uključujući i povratak Krima. “Ukoliko Ukrajina nema podršku SAD-a i EU, Putin će pobediti”, kaže glasno irski premijer Leo Varadkar ono što mnogi misle u vreme kada situacija na frontu uvećava mogućnost da Ukrajina izgubi još teritorije. Da li će obećana pomoć stići prekasno?

 

 

Koliko dugo Ukrajina može da izdrži u odbrani? Ovo pitanje sablasno kruži koridorima zapadnih saveznika koji u tišini razmatraju posledice eventualnog neuspeha NATO-a. Analiziraju rizike koje bi Rusija mogla da predstavlja članicama Alijanse sa istoka. Upozoravaju da bi strateški poraz ostavio mnogo dublje tragove od ponižavajućeg povlačenja Amerikanaca i NATO-a iz Avganistana 2021.

 

 

 

Iako vlada opšti strah da bi rat mogao da destabilizuje Bosnu i Hercegovinu, Moldaviju i Gruziju, pesimizam je posebno prisutan u državama Baltika koje strahuju da će, kada Putin uništi Ukrajinu, one biti na redu. Posmatrajući košmar sa podrškom Ukrajini, lideri tri baltičke republike se pitaju da li bi NATO-saveznici zaista rizikovali da šalju svoje trupe iako ih na to obavezuje Član 5 Povelje zapadne vojne alijanse.

 

 

 

Ukoliko se Rusija dodatno približi Baltiku, Poljskoj, Slovačkoj, Mađarskoj i Rumuniji, a preko Krima ostvari dominantnu poziciju u Crnom moru, Amerikancima jedino preostaje da značajnim investicijama poboljšaju evropsku odbranu. To bi značilo izbor: ili velike snage u Pacifiku za odbranu Tajvana, ili sprečavanje ruskog napada na istočno krilo NATO-a? Precizniji odgovori znaće se tek posle 4. novembra – ili Joe Biden ili Donald Trump, ali to ne sprečava ugledni američki časopis Foreign Affairs da zaključi da “2024. godina može ličiti na 1939, pred početak Drugog svetskog rata”.

 

(Oslobođenje)

(41)

KOMENTAR BOŠKA JAKŠIĆA: “Dok se obje zaraćene strane slažu da će konflikt potrajati, Zelenski vjeruje da ga Amerika… “

| Skandal, Slider, Vijesti |
About The Author
-