KOLUMNA ĐURE KOZARA: Blamaža generala Milanovića

Srpski špijun u tekstu koji je prenijela agencija Srna pokušava negirati činjenice o masakru na Markalama i abolirati ratne zločince, ali teško je poreći haške presude

Piše: Đuro KOZAR

Na tužnom okupljanju građani Sarajeva ovih dana su odali počast i prisjetili se 68 svojih sugrađana koji su ubijeni u masakru počinjenom 5. veljače 1994. godine na pijaci Markale, ali mediji u Republici Srpskoj ponovo su se, unatoč sudski dokazanim činjenicama, usudili da obmanjuju javnost i aboliraju Vojsku RS-a za ovaj stravični ratni zločin.

Utvrđeno je da je minobacački projektil kalibra 120 milimetara ispaljen sa položaja Vojske RS-a u Mrkovićima pao na prepunu gradsku pijacu, ali to negira umirovljeni srpski general Jovan Milanović (82) u autorskom tekstu koji je objavila agencija Srna, a prenijeli printani i elektronski mediji u RS-u. On ističe da su napad na Markale izvršili pripadnici jedne američke službe uz sudjelovanje “muslimanskih snaga”, da bi za taj zločin optužili Vojsku Republike Srpske.

Takav pamflet ne može dovesti u pitanje istinu dokazanu na suđenju generalu Stanislavu Galiću, koji je u vrijeme zločina na Markalama bio zapovjednik Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS-a i osuđen na kaznu doživotnog zatvora. Osim u predmetu kod Galića, isti zaključci o eksploziji na pijaci Markale 1994. izneseni su i u presudama bivšim političkim i vojnim liderima Republike Srpske Radovanu Karadžiću i Ratku Mladiću, osuđenima na doživotni zatvor, između ostalog i zbog terorisanja Sarajeva. Na ovoj pijaci, osim 68 poginulih, ranjeno je i 144 Sarajlija i većina su invalidi.

Kad se pročita životopis Jovana Milanovića, može se zaključiti da je to kontroverzna osoba spremna na razne manipulacije, obmane i podvale. Kao oficir bio je tipični obavještajac kojeg je Beograd kao vojnog izaslanika slao u Alžir i Tunis, te kao savjetnika u Misiju Savezne Republike Jugoslavije u sjedište Europske unije. Pripadnici belgijske kontraobavještajne službe saznali su o kakvom se agentu radi, pa su ga pratili i u listopadu 1998. u Bruxellesu otkrili njegove špijunske aktivnosti i uhapsili. Otvorena je istraga i Milanović je u pritvoru proveo 49 dana, ali je zahvaljujući diplomatskim naporima Beograda pušten bez podizanja optužnice.

Proglašen je personom non grata u Belgiji i vratio se u Beograd, koji ga je dočekao kao velikog patriotu koji se žrtvovao za otadžbinu. Tada je promaknut u čin generalmajora i imenovan za zamjenika načelnika Vojne obavještajne službe u Vojsci SR Jugoslavije, a otkako je 2002. otišao u mirovinu, piše feljtone i daje intervjue u kojima se hvali svojim špijunskim “podvizima”, predstavljajući se kao “najveći srpski obaveštajac”.

Da bi pokazao koliko je relevantan, Milanović je u tekstu za Srnu napisao da mu je kolega iz NATO-a dao na uvid dokumenta američke vojske u kojima se navodi da je na jednom poligonu u Virdžiniji uvježbavan minobacački napad na pijacu Markale.

Tamo su navodno napravili maketu sarajevske pijace i imali generalne probe tragedije nekoliko mjeseci prije 5. veljače 1994. godine. Milanović bi da povjerujemo u ovu farsu tvrdeći da na Markale nije mogla pasti srpska granata, jer on poznaje tu pijacu budući da je četiri godine živio u Sarajevu. Doista je kao kapetan JNA smjer ABHO (atomska, biološka i kemijska obrana) i 70-ih godina radio u Centru vojnih škola kopnene vojske u Sarajevu, ali to mu nije nikakav alibi da falsifikatom obmanjuje javnost. I nije ni prvi, ni jedini koji to pokušava. Na suđenju generalu Ratku Mladiću u Haškom tribunalu pojedini svjedoci obrane i vještaci iz Beograda odbacivali su ranije presuđene činjenice za Markale negirajući da je granata ispaljena s položaja Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS-a, ali je Pretresno vijeće zaključilo da njihovo svjedočenje nije dovoljno pouzdano da bi pobilo činjenice za ovu sarajevsku pijacu.

“Neki od svjedoka osporavali su pravac doleta i upadni ugao ili su sugerirali da je minobacačku granatu ispalila Armija BiH – bilo tako što ju je aktivirala daljinski ili s manje udaljenosti – što je u oštroj suprotnosti s više činjenica o kojima je presuđeno vezanih za ovaj incident”, piše u Mladićevoj presudi.

Kad sam, prije nekoliko godina, u jednom razgovoru s ekspertom za vojne tehnologije Berkom Zečevićem razgovarao o tome da se u Banjoj Luci i Beogradu pokušava negirati odgovornost VRS-a za masakr na pijaci Markale, on mi je rekao da oni mogu svašta govoriti, ali da je istina jedna.

Predvodio je tim stručnjaka koji je istragom utvrdio vrstu projektila, pravac iz kojeg je mogao doletjeti i zone iz kojih je mogao biti lansiran i da je nedvojbeno utvrđeno da je to bila minobacačka granata ispaljena s položaja Vojske Republike Srpske. I sada general Milanović, koji nije artiljerac, ni balističar, nego abehajac, poslije 30 godina misli da, pozivajući se na rekla-kazala, može poreći nepobitne dokaze.

(Oslobođenje)

(40)