“Radovan Karadžić – loš i nikakav pjesnik, još gori psihijatar, i prvi predsjednik entiteta koji je osnovan na krvi i kostima nedužnih ljudi…”
Piše: Dragan BURSAĆ
“Radovan Karadžić nije u zasluženom zatvoru jer je pisao loše stihove, a pisao je i loše stihove ili zato što je urinom punio “čudotvorne ampule” na novosadskim sajmovima, a i to je daio. Ne, on je tamo jer je zasluženo osuđen za genocid. On je tamo jer su hiljade muškaraca i dječaka pobijeni u Srebrenici. Jer su logori smrti kao Omarska bili stvarni. Jer je Sarajevo granatirano i ubijano gotovo četiri godine. On je tamo jer je doktorirao na etničkom čišćenju. I vi to vrlo dobro znate, baš zato ga i slavite.”
Znate li onu staru relativizatorsku – „Ako već moraš da pomeneš genocidnog monstruma, nemoj zaboraviti da napišeš da voli mačke i pse, svira harmoniku i da je pravio odličan domaći sok od zove“?
E, pa upravo tako danas Televizija Crne Gore – koja se, gle ironije, još naziva „javni servis“ – predstavlja Radovana Karadžića. Ne kao vođu i arhitektu genocida, ne kao lice koje je lično potpisalo Direktivu broj sedam za zatiranje Bošnjaka Žepe i Srebrenice, nego kao… pazite sad-pjesnika. I psihijatra. Kao da smo na promociji kakvog trećerazrednog kulturnog društva u Nevesinju.
Pazite ovo: “Zanimao se alternativnom medicinom i pisao poeziju.” Pa da pukneš od miline! Kao da govore o ljetnom povjetarcu s kapima lavande. A ne o tvorcu genocida, organizatoru logora smrti, monstrumu koji je sproveo etničko čišćenje, koji je držao gradove u blokadi, uništavajući ih hiljadama granara, nadri-ljekaru koji je, pretvarajući se u Dragana Dabića, prodavao karmičke vibracije dok su majke Srebrenice još kopale zemlju ne bi li iskopale mrtve sinove. I na koncu, riječ je, kome sve ovo nije dovoljno, o kriminalcu i ratnom profiteru.
Dakle, to nije samo relativizacija. To je pornografija zla. To je kao da napišete: Adolf Hitler, poznat po akvarelima i ljubavi prema vegetarijanstvu, preminuo 1945. godine u Berlinu. Vele da je imao i psa koga je jako volio.
Jer, znate, Radovan Karadžić, prema RTCG i portalu Raonićevih reformatora, nije ratni zločinac, nije arhitekta zla, nego bard stihova i alternativnog iscjeljenja. Pa što ne dodaste i da je imao predivan rukopis? Možda da je skupljao i salvete? I bio odličan u pravljenju rezanaca?
Ne, gospodo s RTCG. Nećete nas s ovim “pjesnik i psihijatar” spinom navesti da zaboravimo. Radovan Karadžić nije u zatvoru jer je pisao loše stihove, a pisao je i loše stihove ili zato što je urinom punio čudotvorne ampule na novosadskim sajmovima. Ne, on je tamo jer je osuđen za genocid. On je tamo jer su hiljade muškaraca i dječaka pobijeni u Srebrenici. Jer su logori smrti kao Omarska, Keraterm i Trnopolje bili stvarni. Jer je Sarajevo granatirano i ubijano gotovo četiri godine. On je tamo jer je doktorirao na etničkom čišćenju.
I to vi vrlo dobro znate.
A znate k tome i da je bio loš, netalentivan, nakaradan pjesnik i još gori psihijatar, koji se bizarnim performansima zapravo sprdao sa medicinom. Ne slavite za valja zbog toga? Pa naravno da ne! Pominjete ga i relativizirate njegovu biografiju ne zbog pjesništva ili psihijatrije, nego UPRAVO zato što je bio ratni zločinac, a vi ljubitelji njegovog lika&djela.
Jer?
Jer, ne možete protiv DNK srpskog sveta – tog političko-medijskog šifrarnika u kojem zločinac uvijek mora biti “naš čovjek”, umjetnička duša, lirski subjekt pa čak i žrtva. Da ga se štiti, uljepšava, uljudi, kao da će Haag da revidira presudu na osnovu lirike. Možda će na sljedećem dnevniku RTCG-a objaviti i recital: “Oj Srebrenico, junačka mati, dođoh ti pjesmu lagano dati…”
Neće moći.
Zato što ni pogrešna dijagnoza, ni loša poezija, ni bizarna frizura, ni travke i eliksiri, ni pseudonim Dabić, ni skrivanje u Beogradu, ni blebetanje u srpskom nacional-romantizmu – neće izbrisati istinu. I neće od zločinca napraviti lirika.
A kad već toliko insistirate na biografskim “senzibilitetima”, evo vam još jedan dodatak za sljedeći TV prilog:
Radovan Karadžić – loš i nikakav pjesnik, još gori psihijatar, i prvi predsjednik entiteta koji je osnovan na krvi i kostima nedužnih ljudi; Čovjek koji je od poezije napravio poziv na masovno ubijanje, a od medicine – nadrinauku o prepoznavanju „nepoželjnih“. Ljudski otpad u najčišćem obliku. Kome nije dovoljno-bio je i kriminalac.
Uzmite to kao fusnotu. Ako imate hrabrosti i dostojanstva.
(CdM)
(54)