DOSIJE „OSOBE XX“ IZ AFERE „RESPIRATORI“: Uništavaju li se dokazi s mobilne mreže?

Nema nikakve „enigme“ oko identiteta „ženske osobe XX“ sa kojom je, u kritičnom periodu kad su počinjena krivična djela za koja se tereti, komunicirao federalni premijer Fadil Novalić.

 

 

Zapravo nema nikakve „enigme“ oko identiteta „ženske osobe XX“ sa kojom je, u kritičnom periodu kad su počinjena krivična djela za koja se tereti, komunicirao federalni premijer Fadil Novalić. Njen identitet, njena osobnost, nesumnjiva odgovornost u razotkrivenim nezakonitostima, ali i pozicija sa koje djeluje su ključni razlozi zbog kojih se Tužilaštvo BiH i drugi zvaničnici ne odlučuju da otvoreno govore o kome se radi.

 

Međutim, toliko je elemenata koji ukazuju da se radi o direktorici Kliničkog centra u Sarajevu prof.dr. Sebiji Izetbegović da je već postala tragikomična fama zvaničnika oko identiteta „Osobe XX“. Kroz prizmu te činjenice trebamo posmatrati i ratoborno odbranaštvo Bakira Izetbegovića kad sa SDA-portala i Federalne TV ne da na Novalića, od ubjeđenosti da „premijer nije kriv“ do brige o tome je li Novalić štagod ručkao u pritvoru. „Ne brani Bakir Novalića, nego Sebiju“, ustvrdili su mediji ovih dana, a više je elemenata za to!

 

 

Zet bdije nad komunikacijama!

 

Činjenica da SDA očigledno baš i ne upravlja ovim procesom natjeraće Izetbegovića i njegov privatizirani obavještajno-sigurnosni sistem da poduzmu i mnoge druge delikatne radnje, osim bulažnjenja na TV-u, a kako bi spriječili da kompletna SMS komunikacija „Osobe XX“i Novalića dospije u javnost kroz medije i tako spriječi zataškavanje. Mora se priznati da SDA i za tu trku konja imade.

 

Šef osiguranja unutar BH Telecoma je Nadir Zlatar, jedan od zetova porodice Izetbegović, oženjen unukom Alije Izetbegovića, osoba sa pristupom bazama pohranjenih podataka o telefonskim razgovorima i SMS porukama. Dakle, ima potpuni uvid u komunikaciju između osumnjičenih i ostalih uključenih osoba u „aferu respirator“, a time i mogućnost manipulacije istim. Također, javna je tajna da je Zlatar u potpunosti na dispoziciji Osmanu Mehmedagiću, direktoru OSA-e BiH i Bakiru Izetbegoviću. Logična je pretpostavka da bi zet bio spreman učiniti sve za supruginu Dajdžinicu, ukoliko se zaista može nešto učiniti na zataškavanju podataka o razgovorima i sadržaju SMS poruka. Svakako je spreman na to.

 

Naime Zlatar se pominje još 2009. godine kao (istina sporedni) učesnik diplomatskog skandala koji je nastao otkrivanjem ilegalnog prisluškivanja Rafija Gregorijana. Međunarodni istražitelji tada su zahvaljujući zaštićenom svjedoku, bivšem uposleniku BH Telecoma, utvrdili da su u Sarajevu uspostavljeni organizirana grupa i paralelni centara za prisluškivanje čije obrade su bili i domaći i strani dužnosnici iz raznih razloga. Npr. cilj operativne obrade nad Gregorianom tada je bio doznati što više podataka o istragama koje protiv elite u Sarajevu provodi međunarodna zajednica.

 

 

Vraćanje obrisanih poruka

 

Pretpostavljamo da je aktuelni cilj – spriječiti da kompromitirajuće SMS-poruke „Osobe XX“ dospiju u ruke tužilaca u „Predmetu respiratori“, ako već nisu. Među šturim izjavama izdvaja se nakana tužioca Džermina Pašića da „će se raditi vještačenje telefona da bi se pokušalo otkriti koje su poruke obrisane, jer kako kažu u jednoj od Viber grupa u kojoj premijer Novalić komunicira govoreno je da se poruke trebaju brisati!“ Gotovo je sigurno da je toga bilo, a sada je stvar tužilačke upornosti i tehničke osposobljenosti da se obrisane poruke vrate u dokazni materijal.

 

Druga stvar su – Novalićevi mobiteli. Koliko ih ima, a koje je predao Tužilaštvu BiH? Procurilo je da je predao samo mobitele koje koristi manje od mjesec dana i drugi koji nije koristio za ključne komunikacije. Međutim, i na njima se našlo kompromitirajućih poruka koje ukazuju na Novalićevo direktno upravljanje poslovima nabavke, uticajem na Solaka i Fikreta Hodžića te autoritativan odnos XX ženske osobe prema svima njima.

 

 

Nekompletni testovi, pogrešni respiratori

 

Sada već nije sporno da su za javni novac kupljeni i uvezeni neupotrebljivi respiratori, a u prvom kontigentu i neupotrebljivi testovi za dijagnosticiranje virusa COVID-19 i to u kritičnom periodu pandemije u BiH. Također, sada je već poznato da se prilikom kupovine uopće nisu konsultirali stručnjaci prilikom specificiranja tipova i modela respiratora koji bi zaista služili za liječenje ljudi. Dakle, prva pravno sporna činjenica je nesavjesno trošenje javnog novca sklapanjem štetnih ugovora i ovlašćivanjem nekompetentnih, nestručnih osoba za nabavku medicinske opreme.

 

Drugi, etički i i zdravstveni aspekti mnogo su ozbiljniji. Javni stavovi stručnjaka ukazuju da je stanovništvo BiH pošteđeno „talijanskog scenarija“ samo zahvaljujući vlastitoj disciplini u prevenciji i samoizolaciji, a ne djelovanjem zdravstvenog sistema koji se pokazao haotičnim. Ali, da su stvari krenule po zlu kao u Italiji i Španiji, dakle sa velikim brojem zaraženih i oboljelih u martu i aprilu, građani BiH bi doživjeli istu takvu tragediju, jer nabavke koje su vršili „Osoba XX“, Novalić, Solak, Hodžić i niz drugih nekompetentnih izvršilaca nisu nam obezbjedili to što je trebalo za borbu protiv pandemije.

 

Prvo – testovi. Svjetska zdravstvena organizacija i stručnjaci ukazivali su na nužnost masovnog testiranja. Ali, sjetićete se da je kraj marta i cijeli april protekao u mantrama Kriznog štaba FBiH da se „testiraju samo osobe sa izraženim simptomima“ što je idiotizam jer se bez testova nisu mogli identificirati kliconoše bez simptoma.

 

Ovom mantrom samo se prikrivao prvi promašaj Sebije Izetbegović koja je sredinom marta preko firme za restauraciju namještaja CUBICUS, čiji vlasnik je inače zetov jaran Denis Đulalić, nabavila prvih 20.000 testova za 1.365.390 KM, a zatim i još 170.000 testova preko firmi Erkona d.o.o. i Minerva Medica d.o.o.

 


FOTO: Faksimil (1 – Izvod dokumenta o sklopljenom poslu sa CUBICUS-om)


FOTO: Faksimil 2 – (Izvod dokumenta o sklopljenom poslu sa Erkonom i Minervom)

 

Odgovaraju li prikazane cifre stvarnoj vrijednosti ovih sredstava treba utvrditi istraga, obzirom da brojni pokazatelji govore o realno mnogo nižim cijenama pa je logično pitanje gdje i kome je išla ta razlika do“napuhane“ cijene!

 

Ali, prvi testovi su stigli nekompletni, bez reagenasa i nekih dijelovi sklopa da bi se mogli koristiti. To je pravi razlog što u tom periodu nije bilo masovnog testiranja tako da u slučaju masovnije zaraze ne bismo niti znali njene razmjere !

 

Tek u aprilu donose se odluke za nabavku nedostajućih reagensa za molekulamu dijagnostiku COVID-19 preko firmi: MIKRO POLO (14.04.2020.), BIOSISTEMI (20.4.2020.), CEE MED (23.4.2020.) pa masovnije testiranje imamo krajem aprila i u maju. Tada je već bilo izvjesno da će BiH, pukom srećom, disciplinom i Božijom voljom, izbjeći masovniji oblik pandemije sa tragičnim posljedicama.

 

To znači, i da nam je trebalo, testiranja ne bi bilo, a neupotrebljivi respiratori koje smo na kraju dobili ne bi mogli pomoći bolesnicima.

 

 

Ugrožavanje zdravlja građana

 

Oboje je direktna odgovornost direktorice KCUS-a koja je upravljala procesima nabavke čiji epilog ćemo vidjeti na Sudu BiH. Jer, svi u lancu nabavki morali su znati da respiratori koje plaća BiH – nisu za upotrebu u jedinicama intenzivne njege. To znači da su svjesno nabavili mašine koje ne mogu pomoći bolesnicima, ali se na njima može obrnuti veliki novac.

 

Pravna formulacija ovakvog ponašanja je – krivično djelo ugrožavanja zdravlja stanovništva. A ovo nije prvi put da se to događa u režiji generalne direktorice Izetbegović. Već je na Kantonačnom tužilaštvu KS tužba protiv nje i 10 pedijatara sa KCUS-a zbog odbijanja liječenja i uskraćivanja izmještanja u kliniku izvan BiH djevojčice Nadin S. Slučaj je više nego poznat i domaćoj i svjetskoj javnosti i to kao presedan u medicini.

 

Treći tužba je povezana sa smrću Advije Kanlić i epidemiologa dr. Šefika Pašagića gdje se u tužbi također apostrofira odgovornost Sebije Izetbegovići i KCUS-a za neodgovarajući tretman pacjenata sa smrtnim ishodom.

 

Građani i dalje trpe zbog odlaska preko 140 vrsnih specijalista sa Koševa, a što je u velikom broju slučajeva posljedica loše kadrovske politike i mobinga što ga provodi aktuelni menadžment KCUS-a.

 

Dakle, „afera respiratori“, kako god da završi u pravnom smislu, definitivno je razotkrila katastrofalne posljedice i rizike po zdravlje građana Sarajeva i šire, ali i uzroke i vinovnike takvog stanja u zdravstvu. Masovnost protestne šetnje Sarajevom u subotu pod sloganom „Dosta je šutnje“ jasno je pokazala režimu koliko je ljudi nezadovoljno i koga smatraju odgovornim.

 

(TBT – Analitički tim)

(658)

DOSIJE „OSOBE XX“ IZ AFERE „RESPIRATORI“: Uništavaju li se dokazi s mobilne mreže?

About The Author
-