“Dejtonski sporazum nudi mogućnost za dogovor i napredak, ali se ona ne koristi. Problem BiH nije Dejton već nacionalisti i njihova klijentela”, piše u autorskom tekstu za DW austrijska novinarka Adelheid Wölfl.

Zamislite da velika većina građana Bosne i Hercegovine izađe na izbore i ne glasa za nacionalistički orijentisane partije, već za one kojima nije važna pripadnost etničkoj grupi.

Tada se ne bi vodile diskusije o tome da li je Dejtonski sporazum razlog za mizerno stanje u zemlji. Ljudi bi brinuli o bitnim stvarima i ne bi vodili besmislene debate o pitanjima identiteta.

BiH nije paralizovana zbog sporazuma iz 1995., već zato što njome vladaju nacionalisti, koji su preoteli sve državne strukture. Među njima postoje političke snage koje žele da unište državu i zato ne žele da dođe do pozitivnog razvoja. BiH pati od unutrašnje agresije rasističkih nacionalista.

Za rasističku ideologiju nije kriv Dejton

Šef SNSD, radikalni nacionalista Milorad Dodik, pred izbijanje pandemije je najavio povlačenje predstavnika partije iz državnih institucija. Rekao je da je Republika Srpska, za koju on zvanično nije nadležan jer obavlja funkciju člana Predsjedništva BiH, na putu da napusti BiH.

U proteklih deset godina, Dodik je prešao nekoliko crvenih linija Dejtonskog sporazuma istovremeno tvrdeći da brani taj sporazum.

Ako se prisjetimo niza njegovih prijetnji, nameće se pomisao da Dodika ne treba uzimati ozbiljno. Međutim, njegova politika određuje skoro cijeli politički diskurs u BiH. Najave otcjepljenja su stalna retorički paljba. One su tako otrovne, jer su nošene ideologijom koja je u posljednjih sto godina velikom dijelu Balkana donosila rat, nasilje i patnju. Stoga postoji razlog za strah, za užasan strah.

Sada se na terenu rasistička ideologija razdvajanja ljudi duž etničkih granica ne sprovodi više protjerivanjem, ali taj duh dominira. Za postojanje takve ideologije, međutim, nije kriv Dejton.

Stihovi pjesme Johna Lennona „Imagine there`s no countries“ mogli bi nas podstaći na varijaciju „Imagine there`s no nationalism“ – da zamislimo kako bi BiH izgledala bez ekstremnog rasističkog nacionalizma.

„Dejtonski ustav na mnogim mjestima podstiče artikulisanje interesa sopstvenog konstitutivnog naroda ili entiteta i stavlja to u prvi plan“, pojašnjava Torsten Gromes iz Hesenske fondacije za mir i istraživanje konflikta: „Istovremeno, on ne zahtijeva od izabranih predstavnika da konfrontativno zastupaju etno-nacionalističke pozicije. Stoga je na političkim akterima da odluče kakav će duh unijeti u Dejtonski ustav.“

I politikolog Adis Merdžanović smatra da Dejtonski sporazum, koji u sebi sadrži niz mogućnosti za korištenje veta, nije stran demokratijama koje funkcionišu po principu konsenzusa. On smatra da bi se Dejtonski ustav mogao tumačiti konstruktivno kada se ne bi stalno zloupotrebljavao za širenje nacionalizma. Ali s obzirom na prevlast nacionalista, Dejtonski sistem nema šansi da pokaže svoje pozitivne strane.

Birači ne kažnjavaju destruktivne političare

Dejtonski sporazum iziskuje kompromise, u suprotnom se sistem blokira. Politička teorija polazi od pretpostavke da birači kažnjavaju one partije koje blokiraju napredak, jer to vodi zemlju u stagnaciju. Ali to biračima očito ne smeta.

Razloge za ovakvo stanje Merdžanović vidi u kombinaciji Dejtonskog sporazuma i uloge visokog predstavnika. „U prvih deset godina nakon rata u BiH praktično nije bilo stagnacije i postojeći mehanizmi su djelovali. Visoki predstavnik je intervenisao i rješavao probleme, unutrašnji poriv za političarima spremnim na kompromis u narodu nije postojao“, objašnjava politikolog Adis Merdžanović.

To je, kako kaže, za posljedicu imalo uspon političke elite, koja je putem etničkog reciprociteta u državnoj administraciji izgradila klijentelistički sistem kako bi sve važne funkcije popunila svojim ljudima.

On dalje pojašnjava kako se, nakon što je visoki predstavnik 2006. godine prestao da aktivno koristi „Bonske ovlaštenja“, sistem tako zaglavio, da njegovi mehanizmi – kažnjavanje onih koji odbacuju kompromis – nisu više mogli da funkcionišu.

„Interes političkih elita za promenu političkog kursa je premali, a akteri koji žele da vode novu politiku su ili preslabi, imaju premalo podrške u stanovništvu ili jednostavno odbijaju da uđu u sistem koji smatraju korumpiranim“.

BiH je u tako lošem stanju, ističe ovaj politikolog, ne zato što je njen Dejtonski ustav toliko loš, već zato što političari i građani istrajavaju na udobnosti i klijentelizmu i nastavljaju sa raspodjelom plijena. Oni prvenstveno slijede male, privatne, sitnosopstveničke interese umjesto dobrobiti društva koja im u cjelini nije važna. Partijske ili porodične veze smatraju se sudbinskim.

Građani nisu izuzeti od odgovornosti, jer oni stalno glasaju za iste stranke, a time i za njihove političke programe kojim učvršćuju status quo. O promjenama se ne razgovara, sa izuzetkom nekoliko građansko-progresivnih snaga poput Naše stranke.

Imagine there's no clientelism

Zamislite da u BiH nema više klijentelizma i da građani ne dobijaju posao i druge pogodnosti preko političkih partija u zamjenu za lojalnost na biralištima. Kako bi bilo kada bi politički programi, a ne samo nepotizam, igrali važnu ulogu na narednim izborima?

Zamislite šta bi se desilo kada bi se građani i političari ozbiljno bavili pitanjima kako podstaći preduzetništvo, učiniti administraciju efikasnijom, smanjiti zagađenje vazduha i afirmisati turizam i planinarenje u BiH. Teško da bi iko tada mogao da okrivi Dejtonski ustav za sadašnju bijedu.

Zanimljivo, u BiH gotovo da ne postoje ljudi koji građane javno suočavaju sa ovom neugodnom istinom. Gotovo da nema onih koji su u stanju da im kažu da njihovo glasanje na izborima doprinosi zastoju i agoniji i da je moguć i drugačiji život.

Ni EU, s druge strane, ne kaže jasno ko je odgovoran za zastoj, niti kako bi BiH mogla da izgleda kada bi neko pokrenuo promjene. Nedostaju i konkretni reformski prijedlozi političara, recimo onih iz opozicije, ali i njihove vizije koje bi prenijeli na narod.

Građani BiH imaju pravo da znaju kako bi mogao da izgleda pravedniji svijet i na koji način bi oni mogli da učestvuju u njegovom stvaranju. Takve ideje trenutno nedostaju. A odgovornost za, ne samo zamišljanje već i stvaranje takvog društva, leži na samim Bosancima i Hercegovcima.

(326)

Related posts:

KUPIO KILOGRAM NARANDŽI U “BINGU”: Kad je ogulio jednu, otkrio je OVO?! Proruske organizacije u RS-u i naoružavanje: 50 različitih ultranacionalističkih organizacija i ekstremističkih grupa EKSKLUZIVNO: KAKO SU SE BOGATILI IZETBEGOVIĆI, DOK SU SINOVI BOSNE GINULI: “Jedna vreća zlata za mog Bakira” ŠOKANTNO PISMO GORANA SUVARE: “Davore, Davida su UBILI samo zato što je nešto vidio, znao i čuo, I MENE ĆE USKORO UBITI…” TV SOTONIZAM: Almir Kurt sa Face TV-a u stilu velikosrpskih negatora genocida LJUBILI SE PRED SVIMA: Fotografija dvojice mladića iz Zenice izazvala haos na društvenim mrežama GROM IZ VEDRA NEBA: Policija u Hercegovini uhapsila nekadašnjeg drugog čovjeka FEDERALNE… VELIKA PANIKA U RS-u, OVO VLASTI KRIJU: Najveće žarište u Banja Luci se nezaustavljivo širi, a sve zbog… DIREKTORICA KCUS-a OTVORENO: “Broj zaraženih raste velikom brzinom, morali smo otvoriti novi… DIREKTORICA KCUS-a TVRDI DA JE SITUACIJA U SARAJEVU VRLO OZBILJNA: “Uskoro bi moglo biti i…

AUSTRIJSKA NOVINARKA POKUŠALA DOĆI DO SUŠTINE: “Problem BiH nije Dejton nego nacionalisti koji su…