Analiza službenih dokumenata i finansijskih izvještaja pokazuje da je kombinacija naslijeđenih obaveza i novih, izdašnih odluka o potrošnji stvorila finansijski teret čija će se otplata protezati daleko iza mandata trenutne administracije, potencijalno definirajući ekonomsku politiku i dugo nakon izbora 2026. godine

 

 

 

Od preuzimanja dužnosti od maja 2023. godine do danas, Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, predvođena premijerom Nerminom Nikšićem, povećala je javni dug i budžetski deficit po stopi koja postavlja pitanja o dugoročnoj fiskalnoj održivosti entiteta. Analiza službenih dokumenata i finansijskih izvještaja pokazuje da je kombinacija naslijeđenih obaveza i novih, izdašnih odluka o potrošnji stvorila finansijski teret čija će se otplata protezati daleko iza mandata trenutne administracije, potencijalno definirajući ekonomsku politiku i dugo nakon izbora 2026. godine.

 

 

Fokus ove analize nije samo na ukupnom iznosu zaduženja, već na strukturi potrošnje koja je taj dug generisala: da li je novac usmjeren u produktivne investicije ili u finansiranje tekuće potrošnje i socijalne stabilnosti.

 

 

Početno stanje: Primopredaja od 3. maja 2023. godine

 

 

Prema “Zapisniku o primopredaji dužnosti” sačinjenom 3. maja 2023. godine, Vlada Fadila Novalića ostavila je iza sebe finansijsku sliku koja je, prema internim dokumentima, uključivala definisano stanje duga, novčana sredstva na računima i precizan presjek preuzetih, a neizmirenih obaveza.

 

 

Ključni pokazatelji na dan primopredaje ukazivali su na javni dug Federacije koji je, prema podacima Ministarstva finansija FBiH, iznosio određeni procenat bruto domaćeg proizvoda (BDP). Budžetski rezultat za prethodnu godinu pokazivao je suficit, primarno kao posljedicu inflatornih prihoda koji su privremeno uvećali javne kase. Istovremeno, u evidenciji su stajale neplaćene obaveze prema dobavljačima i po osnovu sudskih presuda, koje su predstavljale latentni pritisak na buduće budžete. Više od 200 miliona KM je bilo suficita u budžetu iza Novalićeve vlade.

 

 

Ova početna pozicija bila je polazna tačka sa koje je Nikšićeva vlada započela svoj mandat, suočena s očekivanjima za povećanjem penzija i socijalnih davanja.

 

 

Kako je nastala rupa?

 

 

Finansijska putanja nove administracije može se pratiti kroz niz ključnih odluka donesenih tokom 2023. i 2024. godine.

 

 

Ljeto 2023: Prvi rebalans budžeta, usvojen nekoliko mjeseci nakon preuzimanja vlasti, bio je signal promjene prioriteta. Odlukama Vlade FBiH, značajna sredstva su preusmjerena ka povećanju penzija, boračkih naknada i drugih socijalnih transfera. U obrazloženjima ovih odluka navodilo se da je cilj “poboljšanje životnog standarda najugroženijih kategorija stanovništva”. Međutim, ovo povećanje rashoda nije bilo u potpunosti pokriveno odgovarajućim rastom prihoda, što je direktno generisalo potrebu za dodatnim zaduživanjem.

 

 

Jesen 2023 – Proljeće 2024: Vlada FBiH je na domaćem i stranom tržištu kapitala realizovala nekoliko emisija obveznica i trezorskih zapisa. U službenim saopćenjima Ministarstva finansija FBiH, ova zaduženja su opravdavana potrebom “osiguranja likvidnosti budžeta i finansiranja kapitalnih projekata”. Detaljnija analiza budžetskih stavki, međutim, otkriva da je veći dio prikupljenih sredstava iskorišten za pokrivanje budžetskog deficita, odnosno za finansiranje rashoda koji premašuju prihode. Troškovi kamata na novi dug postali su značajna stavka u strukturi javnih rashoda, smanjujući prostor za razvojne investicije.

 

 

Paralelni procesi: Istovremeno, odvojeno od odluka o potrošnji, naslijeđene obaveze, poput onih po osnovu ranijih kredita za infrastrukturne projekte, nastavile su dospijevati na naplatu. Kombinovani efekat novih rashoda i starih obaveza stvorio je pritisak koji je premašio kapacitete redovnih budžetskih prihoda, čineći zaduživanje jedinom preostalom opcijom za održavanje funkcionisanja sistema.

 

 

Gdje su otišle milijarde?

 

 

Centralno pitanje za poreske obveznike jeste da li je novo zaduženje predstavljalo stratešku investiciju ili fiskalno neodgovorno finansiranje potrošnje. Analiza alokacije sredstava pruža djelimičan odgovor.

 

 

Dokumenti pokazuju da je značajan procenat novog duga usmjeren u socijalne transfere. Iako su ove mjere kratkoročno osigurale socijalni mir i podršku određenim demografskim grupama, ekonomisti upozoravaju da takva potrošnja nema multiplikativni efekat na ekonomski rast. Novac se troši, ali ne stvara novu vrijednost, radna mjesta niti povećava produktivnost privrede.

 

 

S druge strane, manji dio zaduženja alociran je na kapitalne projekte, poput putne infrastrukture i energetskih postrojenja. Ove investicije se smatraju “dobrim dugom” jer imaju potencijal da u budućnosti generišu ekonomski rast i, posljedično, veće poreske prihode iz kojih bi se dug mogao otplatiti. Međutim, nesrazmjer između potrošnje na transfere i potrošnje na investicije ukazuje na to da je fiskalna politika bila primarno reaktivna, fokusirana na kratkoročne ciljeve, a ne na dugoročnu strategiju razvoja.

 

 

Koliko košta povratak na početnu poziciju?

 

 

Vraćanje javnih finansija Federacije na stanje zabilježeno u zapisniku od 3. maja 2023. godine predstavlja kompleksan i dugotrajan izazov koji će definisati mandat naredne vlade. Procjene zasnovane na trenutnim trendovima ukazuju na nekoliko neophodnih koraka:

 

 

Fiskalna konsolidacija: To podrazumijeva paket mjera koji uključuje ili smanjenje javne potrošnje (ograničavanje rasta plata u javnom sektoru, revizija subvencija) ili povećanje javnih prihoda. Povećanje prihoda se najčešće postiže kroz izmjene poreske politike – povećanje postojećih ili uvođenje novih poreza. Teret ovakvih mjera direktno bi osjetila srednja klasa i privreda.

 

 

Strukturne reforme: Da bi se izbjeglo ponavljanje ciklusa zaduživanja radi potrošnje, neophodne su reforme koje potiču privatni sektor i stvaraju održiviji model ekonomskog rasta. To uključuje smanjenje birokratije, reformu javnih preduzeća i stvaranje povoljnijeg investicionog ambijenta.

 

 

Reprogramiranje duga: U slučaju daljeg pogoršanja fiskalne situacije, vlada bi mogla biti primorana pregovarati s kreditorima o uslovima otplate, što često dolazi uz stroge političke i ekonomske uslove.

 

 

Za kvantifikaciju potrebnih ušteda i rokova, bilo bi neophodno provesti sveobuhvatnu analizu koja uzima u obzir projekcije ekonomskog rasta, kretanje kamatnih stopa i političku volju za provođenje nepopularnih mjera. Povratak na početno stanje nije samo matematička operacija, već i politički proces.

 

 

Naslijeđe za 2027 i poslije

 

 

Fiskalna putanja Vlade Nermina Nikšića nije izolovan fenomen, već se uklapa u širi, višedecenijski obrazac u kojem se politička stabilnost i socijalni mir često kupuju novcem pozajmljenim od budućih generacija. Svaka administracija nasljeđuje dugove prethodne, dodaje svoje i teret prenosi na sljedeću.

 

 

Ono što trenutni ciklus čini drugačijim jeste brzina i obim zaduženja u periodu relativno stabilnih ekonomskih okolnosti, bez vanjskih šokova poput pandemije ili globalne finansijske krize. Pitanje koje je dočekalo birače i političke aktere 2026. godine nije bilo samo ko će voditi vladu, već i ko će platiti ceh odluka donesenih između 2023. i 2026. godine – cijenu koja će se, sudeći po dokumentima, mjeriti u milijardama.

 

(Stav)

(19)

BiH crna rupa: Od Nikšićevih milijardi poticaja do vaših budućih poreza