Sredinom 1980-ih, izraelske vlasti su uvidjele promjenu kursa unutar Mujamma-e: njeni članovi počeli su da se bave krijumčarenjem oružja, a vođe poput šeika Yassina i Yahye Sinwara bivala su
Nakon 7. oktobra 2023. godine, u zapadnim krugovima se učestalo širi narativ prema kojem je Hamas zapravo proizvod Izraela. Često se može čuti i tvrdnja da je Benjamin Netanyahu “podržavao Hamas” kako bi spriječio stvaranje palestinske države. Iako ovi argumenti u dobroj namjeri često služe za odbacivanje cionističke propagande, oni počivaju na opasnim zabludama koje zanemaruju složenost palestinske politike i tretiraju Palestince kao pasivne žrtve bez autonomije.
Da li je Izrael finansirao Hamas?
Hamas (Islamski pokret otpora) Izrael nikada nije finansirao. Ova zabluda potiče iz odnosa Izraela prema organizaciji Mujamma al-Islamiyya, društvenoj i dobrotvornoj organizaciji koju je 1973. u Gazi osnovao šeik Ahmed Yassin. Iako je Mujamma bila preteča Hamasa, njen tadašnji karakter bio je potpuno drugačiji.
U jeku okupacije Gaze 1967. godine, izraelske vlasti nisu automatski podržavale sve islamiste. Tek 1979. godine Mujamma je zvanično registrovana kao legalna organizacija. Izraelska vojna uprava pružala joj je ograničenu podršku iz taktičkih razloga “zavadi pa vladaj” – s ciljem da oslabi tada znatno opasniju, sekularnu i dominantno lijevo orijentisanu oružanu ljevicu (poput PFLP-a), dok je PLO (predvođen Fatahom) bio zabranjen.
U to vrijeme, šeik Yassin i njegovo udruženje strogo su se protivili oružanoj borbi, fokusirajući se na islamizaciju društva i dobrotvorni rad, pri čemu su se finansirali uglavnom iz zemalja Arapskog zaliva. Izrael je tada podržavao apolitične i pacifističke društvene grupe kao protivtežu militantnim socijalistima, a ne zato što je gradio budući pokret otpora. Štaviše, kada se pojavio Islamski džihad (PIJ), koji je odmah pozvao na oružani otpor, Izrael ga nikada nije prihvatio niti finansirao.
Od društvene organizacije do oružanog otpora
Poraz palestinskih snaga i PLO-a u Libanu 1982. godine, uz masovne pokolje u izbjegličkim kampovima Sabra i Shatila, stvorili su prekretnicu nakon koje su islamski pokreti naglo ojačali. Sredinom 1980-ih, izraelske vlasti su uvidjele promjenu kursa unutar Mujamma-e: njeni članovi počeli su da se bave krijumčarenjem oružja, a vođe poput šeika Yassina i Yahye Sinwara bivala su hapšene.
Izbijanjem Prve intifade 1987. godine, Mujamma i njeno vođstvo donose odluku o pokretanju oružane borbe i zvanično formiraju Hamas. Tvrdnja da Hamas postoji “zahvaljujući Izraelu” zanemaruje činjenicu da je Hamas izrastao organski iz izbjegličkih kampova Gaze kao odgovor na decenije okupacije, teške ekonomske uslove i izostanak rješenja kroz sekularne alternative.
Mit o Netanyahuovoj “podršci” Hamasa
Slično tome, teza da je Benjamin Netanyahu strateški “podržavao Hamas” kroz katarsku finansijsku pomoć zapravo preuzima unutrašnje izraelske političke obračune i pojednostavljuje realnost. Novčana sredstva iz Katara počela su pristizati u Gazu prvenstveno kasnih 2017. godine kako bi se ublažila katastrofalna humanitarna kriza nakon što je Palestinska samouprava (PA) počela rezati plate u Gazi, a palestinski pokret pokušao pronaći diplomatski izlaz.
Hamas je godinama pokušavao mijenjati političku platformu (prihvatanjem granica i dvodržavnog rješenja u povelji iz 2017.), pokušavao je predati civilnu upravu Gaze pod kontrolu PLO-a, te podržao mirne proteste u okviru “Velikog marša povratka” 2018. godine, na koje je Izrael odgovorio smrtonosnom silom, ubivši stotine civila. Suočeni sa potpunom blokadom, odbijanjem bilo kakvih ustupaka od strane Izraela i neuspjehom diplomatskih puteva, oružani otpor je ostao jedina opcija. Netanyahu je dozvolio ulazak katarskog novca u cilju privremenog smirivanja tenzija i izbjegavanja totalnog rata, a ne radi stvaranja ili jačanja Hamasa.
Teza da je Izrael stvorio Hamas nosi sa sobom duboko problematičnu poruku. Ona implicitno sugeriše da su Palestinci politički naivni, nesvjesni sopstvenih odluka i toliko lakovjerni da bez razmišljanja nasjedaju na spletke okupatora.
Hamas je najpopularnija palestinska politička stranka upravo zato što čvrsto stoji u otporu protiv okupacije. Ignorisanje te činjenice kroz mitove o izraelskom stvaranju pokreta ne samo da iskrivljuje historiju, već i u potpunosti poništava politički subjektivitet i autonomiju palestinskog naroda.
(SB)
(4)










