Otvoreno, agresivno i bezuvjetno Dodikovo podržavanje Vučića u svakoj izbornoj kampanji konačno je stiglo na naplatu.
Snimci sa masovnog studentskog skupa na beogradskoj Slaviji, na kojem se jasno čulo negodovanje i zvižduci na spomen bh. entiteta Republika Srpska, bolno su otrežnjenje za Dodikov režim u Banjoj Luci.
Za svakoga ko situaciju posmatra samo površno, ovo je bio šok. Međutim, za to što su mase studenata i građana koji ih podržavaju u Beogradu razvili otpor prema spomenu RS-a, krivca ne treba tražiti u Srbiji.
Direktnu krivicu snosi politički vrh iz Banje Luke – predvođen Miloradom Dodikom, ali i njegovim polugama Nenadom Nešićem, Nenadom Stevandićem, Nedeljkom Elekom, pa i kalkulantskom opozicijom poput Jelene Trivić. Oni su svojim djelovanjem uspjeli u onome što je nekada djelovalo nemoguće: okrenuli su srpski narod u Srbiji protiv Republike Srpske.
Došli smo dotle da se na skupu u Beogradu zviždi na pomen Republike Srpske. Nek nam je Bog u pomoći, navode se u komentaru iznad snimka.
Politički vrh iz Banje Luke godinama je sistematski zloupotrebljavao i instrumentalizirao bh. entitet Republika Srpska, svodeći je na nivo obične glasačke mašinerije za unutrašnje potrebe režima u Srbiji.
Glavni izvor revolta koji se sinoć prelijevao na beogradske ulice jeste brutalni i beskrupulozni mehanizam uvoza fiktivnih glasača. Kada političke figure poput Nenada Nešića ili Nedeljka Eleka organiziraju masovne prelaske preko Drine, kada se hiljade fiktivnih adresa otvaraju po Beogradu kako bi ljudi koji ne žive u Srbiji krojili sudbinu onih koji tamo studiraju, rade i plaćaju porez, to prestaje biti visoka politika. To postaje direktan udar na život i budućnost mladih ljudi u Srbiji.
Mase studenata koji jučer marširale na ulicama Beograda u RS-u više ne vide bratsku regiju punu solidarnosti, već bazu iz koje vladajući vrh u Banjoj Luci, po nalogu i u dogovoru s Aleksandrom Vučićem, crpi fiktivne glasove kako bi ugušio njihovu demokratsku volju. Besramno slavljenje tog izbornog inženjeringa i bahatost banjalučkih funkcionera stvorili su dubok osjećaj nepravde kod beogradske omladine.
Otvoreno, agresivno i bezuvjetno Dodikovo podržavanje Vučića u svakoj izbornoj kampanji konačno je stiglo na naplatu. Vezujući sudbinu i ime jednog entiteta za opstanak jedne političke opcije u Srbiji, banjalučki vrh je polarizirao srpski narod.
U prljavoj igri, takozvana “opozicija” u RS-u, predvođena Jelenom Trivić, pokazala je potpuno odsustvo političke hrabrosti i moralne odgovornosti. Umjesto da stanu u zaštitu dostojanstva sopstvenih građana i osude njihovo pretvaranje u “izborne statiste”, oni su se utrkivali u poltronstvu prema zvaničnom Beogradu. Zbog takve kukavičke politike, građani i studenti u Srbiji opravdano su stekli utisak da kompletna politička scena u RS-u učestvuje u podrivanju njihove slobode.
Zvižduci na Slaviji nisu zvižduci upućeni prekodrinskim Srbima kao pojedincima, već revolta protiv političke elite iz Banje Luke koja je Republiku Srpsku pretvorila u sinonim za političko nasilje i krađu glasova.
U nedjelju vanredni parlamentarni izbori u Srbiji, a iz bh. entiteta Republika Srpska ponovno stiže na stotine autobusa kako bi fiktivnim glasovima pomogli autokrati Aleksandru Vučiću da se spasi i ostane na vlasti. No, čini se da u Srbiji danas pušu neki drugi vjetrovi.
(SB)
(349)










