Stranke koje su pristale na jednodnevnu suspenziju Ustava FBiH na štetu Bošnjaka kako bi sa HDZ-om izabrali Vladu FBiH i koje su pristale biti Dodikov i Čovićev “izbor među muslimanima” da bi sa njima formirali državnu vlast sada, nekoliko mjeseci pred izbore, pokušavaju optužiti opozicionu SDA zato što, navodno, razgovara sa HDZ-om.
Osoba godinama živi u zajedničkom domaćinstvu sa partnerom, s njim dijeli kućni budžet, hranu, ključeve i sve važne odluke, a onda napravi ljubomornu scenu jer je neko drugi tu istu osobu pozdravio u prolazu.
Upravo tako danas izgledaju Narod i pravda i Naša stranka.
Stranke koje su pristale na jednodnevnu suspenziju Ustava FBiH na štetu Bošnjaka kako bi sa HDZ-om izabrali Vladu FBiH i koje su pristale biti Dodikov i Čovićev “izbor među muslimanima” da bi sa njima formirali državnu vlast sada, nekoliko mjeseci pred izbore, pokušavaju optužiti opozicionu SDA zato što, navodno, razgovara sa HDZ-om.
Narod i pravda pita šta je Izetbegović obećao Čoviću iza zatvorenih vrata. Naša stranka govori o relaksaciji odnosa kao o navodnoj opasnosti za državu. A pravo pitanje glasi šta su NiP, Naša stranka i ostatak Trojke već dali Čoviću i HDZ-u, ne iza zatvorenih vrata, nego kroz odluke vlasti, imenovanja i raspodjelu institucija?
Nisu li upravo stranke Trojke omogućile izbor Marina Vukoje za sudiju Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, uprkos brojnim upozorenjima da se time ispunjava jedan od ključnih političkih zahtjeva HDZ-a?
Nisu li upravo one omogućile imenovanje notornog Zorana Krešića u Upravni odbor Federalne televizije, otvarajući vrata političkom utjecaju onih struktura koje godinama pokušavaju ovladati javnim servisom Federacije BiH?
Nisu li upravo one HDZ-u cjelokupni sektor cestogradnje u FBiH?
Nisu li upravo one HDZ-u prepustile Agenciju za državnu službu BiH, instituciju preko koje se provode konkursne procedure i utječe na zapošljavanje u državnoj službi, iako su tom agencijom od njenog osnivanja rukovodili kadrovi koji su dolazili iz probosanskog političkog spektra?
Nisu li upravo one konačno ispunile želju Dragana Čovića da postavi svog direktora Federalne uprave policije?
Posebno mjesto u ovoj političkoj predstavi pripada Našoj stranci. To je stranka koja je ranije javno tvrdila da nikada neće u vlast sa HDZ-om i SNSD-om, istim onim strankama sa kojima su već četvrtu godinu u vlasti.
Naša stranka danas optužuje SDA za navodnu saradnju s HDZ-om, a upravo je ta politička opcija u Mostaru odigrala presudnu ulogu u izboru HDZ-ovog Marija Kordića za gradonačelnika. I tu nije kraj.
Ministar prometa i komunikacija BiH Edin Forto, kadar Naše stranke, već godinama insistira na izmjenama Zakona o BHANSA-i, koje su u javnosti s razlogom dočekane kao pokušaj da se aktuelnom rukovodstvu te agencije otvori prostor za novi, praktično neograničen mandat. Na čelu BHANSA-e nalazi se Davorin Primorac, zet Dragana Čovića. Ako je SDA kriva zbog razgovora, kako onda Naša stranka naziva zakonske izmjene koje idu u korist kadrovima iz najužeg političko-porodičnog kruga HDZ-a?
Ako SDA ima poseban odnos sa HDZ-om, kako je moguće da ta stranka godinama ne dozvoljava dodjelu višemilionskog ugovora o digitalizaciji firmama povezanim sa hrvatskom obavještajnom službom SOA-om i Miloradom Dodikom, a da njihovom državnom ministru Edinu Forti dodjela tog 30 miliona KM teškog ugovora bude prvi potez u mandatu.
Zato je sadašnja galama NiP-a i Naše stranke providna do mjere političke neprijatnosti. Oni SDA ne napadaju zato što brinu o državi, nego zato što pokušavaju sakriti vlastiti bilans ustupaka HDZ-u. Napadaju navodni razgovor, jer im je neugodno govoriti o vlastitim potpisima, glasanjima i imenovanjima.
NiP i Naša stranka pokušavaju javnosti prodati tezu da je problem ako SDA razgovara sa HDZ-om, ali nije problem što oni sa HDZ-om vladaju. Problem je, navodno, ako opozicija razgovara, ali nije problem kada vlast isporučuje institucije. Problem je rečenica, ali nije problem odluka. Problem je sastanak, i to navodni, ali nije problem imenovanje. Problem je mogućnost dogovora, ali nije problem već izvršena raspodjela plijena.
Trojka je HDZ-u dala ono što SDA nikada nije dala, novu institucionalnu dubinu u sektorima koji su od strateškog značaja za državu i FBiH. Od Ustavnog suda BiH, preko javnih preduzeća, državne službe, policijskih struktura, Mostara, pa sve do BHANSA-e i digitalizacije javnih RTV servisa, Trojka je pokazala da je spremna platiti visoku cijenu samo da ostane u vlasti.
Zbog toga posljednja saopćenja NiP-a i Naše stranke ne zvuče kao principijelna odbrana države. Ona zvuče kao nervozna odbrana vlastite političke trgovine. Jer oni dobro znaju da je javnost sve jasnije svjesna jedne činjenice, a to je da HDZ nije morao čekati SDA da bi dobio ono što želi. Dobio je to od Trojke.
Razgovor nije izdaja. Izdaja interesa države počinje onda kada se strateške institucije, funkcije i mehanizmi kontrole predaju političkom partneru u zamjenu za ostanak u vlasti. A upravo tu leži suština današnje nervoze Trojke.
Njihov problem nije SDA. Njihov problem je vlastiti trag. Gdje god se okrenu, iza sebe vide potpis, glas ili odluku kojom je HDZ dobio još jednu poziciju, još jedan sektor, još jedan mehanizam utjecaja.
Zato je današnja kampanja NiP-a i Naše stranke protiv SDA zapravo pokušaj da se javnost natjera da zaboravi ono što svi vide. A građani vide da oni koji su HDZ-u dali institucije sada glume čuvare države od razgovora s HDZ-om.
To nije princip. To je panika. I to ne zbog onoga što je SDA navodno obećala HDZ-u, nego zbog svega što je Trojka HDZ-u već isporučila.
(Stav)
(5)










