Komisija za odlučivanje o sukobu interesa BiH još 2022. godine dobila je prijavu protiv Milorada Dodika, predsjednika entiteta RS i nekadašnjeg člana Predsjedništva BiH, zbog sukoba interesa, ali se ta prijava “kiselila” u ladicama Komisije i do danas ona nije ni razmatrana.

 

 

 

Ova informacija “isplivala” je na posljednjoj sjednici Komisije kada je bez detaljnijeg pojašnjenja članovima tog tijela podijeljen papir na kojem su bili podaci iz prijave koju je prije dvije godine protiv Dodika podnio Transparency International u BiH jer firme u vlasništvu Dodikove porodice posluju sa državom i primaju značajne podsticaje iz budžeta.

 

 

 

Međutim, ta prijava još nije dobila epilog u vidu pokretanja postupka utvrđivanja činjenica navedenih u prijavi, a što je trebao provesti komisijin Ured za utvrđivanje sukoba interesa koji djeluje pri Agenciji za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije.

 

 

 

Na upit pojedinih članova Komisije zbog čega su tek sada dobili prijavu protiv Dodika i zašto, kao u ostalim slučajevima prvo nije utvrđeno postojanje sukoba interesa, pa da se onda Komisija upozna s tim predmetom, odgovor je bio da Milorad Dodik u vrijeme dok je bio član Predsjedništva BiH nije komisiji dostavio finansijski izvještaj, te se stoga postupak nije mogao ni provesti.

 

 

 

Odlučeno je da se ovaj predmet pripremi za narednu sjednicu Komisije, međutim, teško je očekivati da će iz njega proizaći bilo kakva sankcija za Dodika s obzirom na to da on više nije član kolektivnog šefa države, a nejasno je i kako će se prevazići problem nedostatka Dodikovog finansijskog izvještaja.

 

 

 

Podatak da Dodik nije dostavio finansijski izvještaj, a da zbog toga nije snosio nikakvu odgovornost, skrenuo je ponovo pažnju na ovaj problem koji političari ne žele ni riješiti.

 

 

 

Naime, zakonska obaveza svih funkcionera u BiH na državnom nivou je da Komisiji za odlučivanje o sukobu interesa do 31. marta tekuće godine dostavljaju finansijske izvještaje za prethodnu godinu kako bi se na osnovu njih moglo utvrditi eventualno postojanje sukoba interesa kod izabranih i imenovanih zvaničnika.

 

 

 

Osim evidentnog propusta Komisije u Dodikovom slučaju iz ranijeg perioda, kada nisu ništa učinili zbog nedostavljenog izvještaja, utvrđeno je da u prošloj godini izvještaje za prethodnu godinu nisu dostavili ni Željka Cvijanović (SNSD), članica Predsjedništva BiH, zatim četiri poslanika u Predstavničkom domu PSBiH, nekoliko članova Vijeća ministara BiH, te jedan delegat u Domu naroda PSBiH.

 

 

 

Apsurdno je da se ispostavilo da je jedini od 15 delegata u Domu naroda PSBiH koji nije dostavio finansijski izvještaj Radovan Kovačević (SNSD), koji je član Komisije za odlučivanje o sukobu interesa!

 

 

 

Ko još od zvaničnika krije finansijske izvještaje

 

 

Premda je Kovačević na sjednici Komisije za odlučivanje o sukobu tvrdio da u njegovom izvještaju nema ništa sporno i da će ga uskoro dostaviti, on nije pojasnio zbog čega Komisiji nije pravovremeno dostavio izvještaj za prošlu godinu.

 

 

 

Izabrani ili imenovani zvaničnici koji u prošloj godini nisu dostavili finansijske izvještaje su još poslanici Predstavničkog doma PSBiH Marinko Čavara (HDZBiH), Šemsudin Dedić (SDA), Darko Babalj (SDS) i Vlatko Glavaš (DF).

 

 

 

Finansijske izvještaje Komisiji nisu dostavili ni zamjenik ministra finansija i trezora BiH Muhamed Hasanović (SDP) i zamjenica ministra vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH Ljiljana Lovrić iz HSS-a koju je na tu poziciju predložio HDZBiH.

 

 

 

Iako je Komisija konstatirala da se zbog kršenja zakona u smislu nepodnošenja finansijskih izvještaja protiv zvaničnika može pokrenuti postupak, do toga, sudeći prema ponašanju članova Komisije neće doći, što je još jedan dokaz da o sukobu interesa političara mora odlučivati stručno i nezavisno tijelo, a ne da to rade sami političari.

 

 

 

Podsjećamo, na državnom nivou u BiH o tome je li neki od političara u sukobu interesa odlučuje Komisija koju čini šest parlamentaraca iz oba doma PSBiH, zatim direktor Agencije za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije i njegovih dvoje zamjenika.

 

 

 

Trenutno Komisija radi u sastavu: Mira Pekić (PDP), Slavko Matić (HDZ), Denis Zvizdić (NiP), Radovan Kovačević (SNSD), Safet Softić (SDA), Ilija Cvitanović (HDZ 1990), te Elvis Kondžić, direktor APIK-a i njegovi zamjenici Damirka Mioč i Rade Ristović.

 

 

 

Kao što je Raport ranije pisao, evidentno je da članovi Komisije iz reda parlamentaraca uglavnom štite ne samo svoje stranačke kolege nego i funkcionere drugih stranaka.

 

 

 

Zna se da stranke imenuju i direktora i njegove zamjenike Agencije za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije, pa su često saglasni u stavovima što je dobro za političare, ali ne i za državu BiH i njene građane.

 

 

 

Ristićevo advokatisanje za Račićku

 

 

Međutim, zabrinjavajuće je što su na posljednjoj sjednici Komisije za odlučivanje o sukobu interesa, dvoje članova iz APIK-a i to Damirka Mioč i Rade Ristović nastupili više u ulozi advokata onih koji su se našli ili su se trebali naći pod sankcijama za sukob interesa, nego što su se borili za dosljednju provedbu Zakona o sukobu interesa u institucijama BiH što im je i obaveza i posao.

 

 

 

U tome je posebno prednjačio Ristović koji je uspio izlobirati da se protiv Jelene Račić, članice ureda za žalbe obustavi postupak za utvrđivanje sukoba interesa.

 

 

 

Sama činjenica da je bio utvrđen nacrt o pokretanju postupka protiv Račić govori o postojanju sumnje da je ona prekršila zakon, međutim Ristović ju je toliko branio, a dobio je podršku i Radovana Kovačevića iz SNSD-a, da su na tajnom glasanju u dijelu sjednice kojoj nisu mogli prisustvovati novinari uspio izdejstvovati da Račić bude pošteđena odgovornosti.

 

 

 

U ovakvim okolnostima to se moglo i očekivati jer Jelena Račić je bila optužena da je kao članica Ureda za žalbe glasala u donošenju odluke u korist firme „Prointer“, povezane s Igorom Dodikom, sinom Milorada Dodika, a protiv žalbe grupacije „Planet soft“ koja se žalila na to što je „Prointeru“ ranije dodijeljen posao vrijedan 37 miliona maraka.

 

 

 

Jelena Račić, smatrali su podnosioci žalbe, nije mogla glasati u tom postupku jer je njena sestra Slobodana Račić Đukić u to vrijeme bila menadžer za razvoj poslovanja u Infinity International Group, firmi čiji je dio i “Prointer”!

 

 

 

U ovom predmetu se pokazalo da Jelena Račić ima jaku zaštitu onih koji su je postavili na tu poziciju, a zamjenik direktora Agencije za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije Rade Ristović pokazao je da je produžena ruka onih koji štite Račić.

 

 

 

Skandalozno je i poražavajuće to što je Ristić sa sadašnje pozicije to otvoreno i pokazao i jasno poručio da dok su kadrovi poput njega na pozicijama s kojih bi trebalo krenuti u obračun sa sukobom interesa i korupcijom u BiH, u stvari zaštitnici onih koji krše zakon i dok je ovakvih poput Ristića, oni ne treba da brinu.

 

 

 

Jedina nada da se ovakvoj praksi i pojavama stane ukraj jeste novi zakon o sprečavanju sukoba interesa u BiH koji bi morao s pozicija s kojih će se odlučivati o sukobu interesa koji je direktan uzrok korupcije eliminirati one koje politike uporno instaliraju na takve funkcije.

 

(Raport)

(91)

Zašto se prijava protiv Dodika za sukob interesa “kiselila” dvije godine i kako je od sankcija spašena Jovana Račić, “Prointerova” ruka u Uredu za žalbe