VELIKE GREŠKE BIJELE KUĆE I KREMLJA: Ovog protivnika su pogrešno procijenili

Washington i Moskva surađuju na razvoju vojne moći sirijskih Kurda za navodnu borbu protiv ISIS-a, ali u stvari za borbu protiv predsjednika Erdogana kojeg obje velike sile rado žele uklone, piše Thierry Meyssan.

 

Međutim, diktator Ankare se priprema preokrenuti situaciju i stvori Kurdistan u Siriji kako bi tamo mogao protjera turske Kurde.

SAD i Rusija su u prosincu 2015. godine postigli sporazum o obaranju predsjednika Erdogana.

Bijes prema Erdoganu na ruskoj strani su izazvali podrška nevladinih organizacija IHH i Imkander kavkaskim džihadistima od 1995. do 2000. godine, zatim osobna podrška predsjednika Erdogana za ISIS danas, ali i planirano uništenje ruskog zrakoplova iznad Sirije prošlog studenog.

Tursko-mongolska carstva su oduvijek bila povijesni neprijatelji Rusije te nije ni čudno što Moskva pokušava svrgnuti ratobornog predsjednika Turske po svaku cijenu.

S druge strane, Ujedinjeni narodi razlikuju Tursku kao savezničku članicu NATO-a i predsjednika Erdogana, autokratu koji ruši sve zapadne ideale. Njegovo zbacivanje je za Zapad neophodno kako bi NATO mogao i dalje da se predstavlja kao zaštitnik demokracije, ali i zato što nijedan lider ne smije bez posljedica da prkosi Washingtonu.

Stoga su se Barack Obama i Vladimir Putin složili poduprijeti sirijske Kurde u borbi protiv ISIS-a vjerujući da će na kraju stvoriti vojnu snagu koja može suprotstaviti diktatoru Ankare. Međutim, turski predsjednik je oštro osudio podršku za Kurde i kao rezultat toga poslao svoje tajne službe da pomognu ISIS-u da se odupre invaziji.

Izgleda da su Bijela kuća i Kremlj potcijenili svog neprijatelja. Predsjednik Erdogan je iskoristio podršku Kurdima za unapređivanje svoje strategije.

Amerikanci i Rusi pogrešno vjeruju da sirijski Kurdi predstavljaju ujedinjenu grupu. YPG je zapravo naoružani ogranak PYD (Demokratske unionističke stranke) koja ima dva ko-predsjednika, Asiju Abdulah i Saliha Muslima. Asija Abdulah je odana principima Abdulaha Okalana, osnivača PKK (Kurdistanske radničke stranke) i želi kreira Kurdistan na teritoriju Turske, dok je Salih Muslim izdajica koji je u dosluhu s predsjednikom Erdoganom i francuskim predsjednikom Hollandeom.

Koristeći sve ove činjenice, Recep Tayyip Erdogan namjerava preokrene zamku koju za njega pripremaju SAD i Rusija.

Po njegovim uputama, policija i turska vojska trenutno provode operacije protiv Kurda PKK. Ove snage su već uništile nekoliko sela i primorale stanovništvo pobjeći. U proteklih nekoliko tjedana, ova kampanja terorizma je izazvala raseljavanje kurdskog stanovništva iz brojnih turskih sela koja se nalaze na sirijskoj granici. Bijela palača je zatim ponudila te kuće sirijskim sunitskim izbjeglicama.

Kako bismo bolje shvatili što predsjednik Erdogan radi, moramo se podsjetiti što je Sultan Abdulhamid II radio krajem 19. stoljeća. On je također želio homogenizira tursko stanovništvo ohrabrujući Kurde da tjeraju, pa čak i ubijaju kršćane. To se nastavilo tako što su mladi Turci izmasakrirali 1,5 milijuna Grka i Armenaca. Jedina je razlika što su Kurdi ti koji danas bivaju izbacivani.

To je program oko kojeg su se 2011. složili Francuska i Turska kako bi stvorili novu državu u Siriji i tamo naselili Kurde.

Webtribune.rs

(259)

VELIKE GREŠKE BIJELE KUĆE I KREMLJA: Ovog protivnika su pogrešno procijenili

| Slider, Vijesti |
About The Author
-