Na Bliskom istoku, kaže, vlada nepisani zakon “oko za oko” što se neće promijeniti sve dok ne pronađena trajna rješenja, pogotovo ono po pitanju odnosa Izraela i Palestine.
U noći sa subote na nedjelju Iran je napao Izrael lansiravši više od 200 eksplozivom nakrcanih dronova te krstarećih i balističkih projektila izazvavši time novu eskalaciju napetosti na Bliskom istok.
Većinu dronova i projektila presreli su i zaustavili izraelski sistem protuzračne odbrane Željezna kupola (Irone Dome) te američke i britanske zračne snage stacionirane u toj regiji.
Iranski napad nije bio neočekivan, samo je bilo pitanje trenutka u kojemu će biti izveden. Isprovciran je napadom na iranski konzulat u Damasku, koji Izrael nije ni priznao ni opovrgnuo, a u kojemu su poginula sedmorica oficira iranske Revolucionarne garde.
Sada se sa strepnjom iščekuje izraelski odgovor. Je li neminovan i ima li međunarodna zajednica trenutno ikakvog utjecaja na izraelskog premijera Benjamina Netanyahua da ga odvrati od mogućeg protuudara na Iran, N1 je pitao vanjskopolitičpkog analitičara Denisa Avdagića. On smatra da jedino SAD može imati utjecaja na Netanyahua.
“Problem je u tome što sve ovo što se događa u Izraelu, Gazi i na Bliskom istoku Netanyahu gleda kao operaciju spašavanja samoga sebe. Pritom i Netanyahuovi koalicijski partneri iz konzervativnih židovskih opcija gledaju na to kao prijetnju jer, budu li izbačeni, dugo neće imati priliku sudjelovati u kreiranju vlasti u Izraelu. U ovom trenutku događaje diktira dinamika izraelske unutarnje politike. Vidjelo se to i po operaciji u Siriji koja je bila riskantna i znalo se da će izazvati odgovor Irana”, ističe Avdagić.
Na Bliskom istoku, kaže, vlada nepisani zakon “oko za oko” što se neće promijeniti sve dok ne pronađena trajna rješenja, pogotovo ono po pitanju odnosa Izraela i Palestine.
“Znamo koje je to rješenje – dvije države. Čuli smo da ga i Joe Biden spominje, ali to je upravo ono čemu se protive Netanyahu i njegova politička klika”, dodaje Avdagić.
U srcu svega su Abrahamski sporazumi, mirovna inicijativa koja treba rezultirati priznavanjem Izraela od strane arapskih država, u prvom redu Saudijske Arabije, a što ne odgovara Iranu.
“Nažalost, nema aktera dovoljno voljnih sudjelovati u postizanju mira. Sve dok se nekoga ne stisne, promjene neće biti. Sam Netanyahu neće popustiti na lijepe riječi jer scenarij njegovog povlačenja znači velike prosvjede u Izraelu na kojima će se tražiti njegova politička glava. On to sebi neće dopustiti. Znamo da oni koji predugo drže poluge vlasti u rukama, suočeni s mogućim porazom vuku očajničke poteze i idu do kraja”, smara Avdagić.
U noći sa subote na nedjelju u svijetu je prekoračena još jedna crvena linija za koju se smtralo da se preko nje neće preći. Govorilo se da Rusija neće izvesti invaziju na Ukrajinu, da Izrael neće ući u Gazu i da Iran neće napasti Izrael. A ipak se sve to dogodilo.
“Nema sumnje da se svijet nalazi u vrlo dramatičnom trenutku. Ne zaboravimo ni covid koji je svijet doveo u situaciju viđenu jedino u doba španjolske gripe, odnosno kuge. Gledamo nuklearnu silu koja je u srcu Europe napala državu s kojom je praktički imala prijateljske odnose. Gledamo kako ginu deseci tisuća ljudi. Definitivno stoji da je svijet u velikoj krizi”, kaže Avdagić.
No, napominje da u svemu tome ima i nečeg pozitivnog, čak i na Bliskom istoku.
“U ovom trenutku arapske zemlje, izuzev Jemena, nemaju apetita za ulazak u sukob i to je Iranu najveći problem. Iran i njegovi proxy elementi jedini su htjeli izazvati sukob, ali i oni u ovom trenutku nisu zainteresirani za otvoreni rat. Njima je teško voditi takav rat osim na način na koji je izveden napad na Izrael. Međutim, pitanje je koliko puta Iran to može ponoviti, a da ne dobije još veću retalijaciju (“milo za drago”) kada Izrael uzvrati napad”, kaže.
S druge strane, napominje Avdagić, izraelska protuzračna odbrana pokazala se vrlo učinkovitom, ali je i vrlo skupa.
“Kada se radi o kombiniranom napadu velikim brojem dronova i raketa, onda je to vrlo skupa operacija i za Izrael i za saveznike koji su sudjelovali u “skidanju” iranskih projektila. To na kraju krajeva košta i porezne obveznike u SAD-u, Velikoj Britaniji i Francuskoj i nije nešto što bi si oni željeli priuštiti na tjednoj bazi”, objašnjava.
Plan napada na Izrael Iran je odavno pripremio, iako je sama odluka vjerovatno donesena ad hoc.
“Iran je ovaj napad pripremao po uzoru na slične napade kakve Rusija izvodi na Ukrajinu, a u nekoj mjeri i Ukrajina na Rusiju. Vidjelo se da takva taktika može izazivati zapadne protuzračne sustave i zapadnu tehnologiju. I izraelski Iron Dome na neki način je vrsta američke tehnologije. U svemu tome sreća je za Izrael što su u blizini prisutne američko-europske zračne snage koje su mogle brzo reagirati i dati im potporu”, objasnio je Avdagić.
(SB)
(98)