S druge strane, iz Zagreba i OHR-a to se predstavlja kao nužan potez za stabilnost zemlje i zaštitu konstitutivnih naroda.
Djelovanja većine od ukupno osam visokih predstavnika koliko je BiH do sada imala obilježile su brojne intervencije i nametanja zakona i odluka koje domaći politički dužnosnici nisu usvojili, ali i njihove prisilne smjene. Novi američki pristup mogao bi smanjiti intervencionizam novog visokog predstavnika, ali i prisiliti domaće političke dužnosnike za veće preuzimanje odgovornosti te traženje konačnog rješenja.
Vrijeme alibi politika i očekivanja kako će visoki predstavnici donositi odluke umjesto nas je završeno, kao i vrijeme kada su međunarodni dužnosnici provodili želje i ideje bošnjačke politike, kazao je za RTVHB novinar Branimir Galić, blizak Čovićevom HDZ-u.
“Većina dosadašnjih, odnosno gotovo svi dosadašnji visoki predstavnici su latentno ili manje latentno radili na tome da država ide ka unitarizaciji, da se političke prilike kreiraju onako kako političko Sarajevo želi pod krinkom jačanja države i jačanja tog državnog aparata i sustava”, kazao je Galić za medijsko glasilo HDZ-a BiH.
No, međunarodni intervencionizam ne treba potpuno isključiti, pogotovo je u pitanju državna imovina, smatra pravnik Damir Sakić. Međutim, jasna je namjera američke administracije u mandatu Donalda Trumpa kako u BiH žele snažniju ulogu domaćih političkih dužnosnika.
“Kao što je poznato svi prethodni visoki predstavnici su svoja ovlaštenja isključivo dobivali izravno iz Washingtona i bila su usmjerena u ostvarivanju vanjskopolitičkih ciljeva koji su uključivali izgradnju nacija i država, međunarodni intervencionizam. Međutim, došlo je do promjene u vanjskopolitičkim ciljevima SAD-a pa oni više ne uključuju izgradnju nacija i država i traže od domaćih politički aktera veću odgovornost”, ističe Sakić.
“Mislim da je upravo američka politika u BiH konačno shvatila da je taj njihov koncept koji su oni proklamirali godinama propao i da se oni moraju okrenuti ka domaćim dužnosnicima. Vjerojatno će novi visoki predstavnik biti netko tko će modelirati stvari i tko se neće previše petljati u te operativne stvari, ali će prisiliti domaće dužnosnike da sjednu za stol”, mišljenja je Galić.
Prijedlog Ronalda Johnsona za novog američkog ambasadora u BiH, koji nije tipični karijerni diplomat, nego iskusno vojno lice, prvi je takav potez američke administracije.
“Amerika obično karijerne diplomate gura ondje gdje im nije pretjerano važno što će se dogoditi ili gdje u neku ruku je sve riješeno, gdje nema nekih velikih otvorenih pitanja. Međutim, nominiranje nekoga tko nije karijerni diplomat, odnosno to bi se moglo nazvati političkim imenovanjem je snažan poruka američke administracije da oni žele biti predvodnici tog procesa u BiH”, navodi Galić.
NA PRIJATELJA SCHMIDTA “ZABORAVIO”
No, ono što Galić nije spomenuo je činjenica kako je upravo odlazeći visoki predstavnik Christian Schmidt u Bosnu i Hercegovinu stigao kao veliki prijatelj premijera Hrvatske Andreja Plenkovića.
Naime, Schmidt je dobio Orden Ante Starčevića, visoko državno odlikovanje Republike Hrvatske koje se dodjeljuje za doprinos izgradnji, održanju i razvitku hrvatske državotvorne ideje te za postignuća u političkom i društvenom djelovanju. Orden mu je uručio hrvatski premijer Andrej Plenković.
Zagreb preko Plenkovića uspješno izlobirao Schmidta da nametne odluke koje idu u korist hrvatskog naroda u BiH (konkretno, osiguravanje pozicije u Domu naroda i deblokadu formiranja Vlade FBiH). S druge strane, iz Zagreba i OHR-a to se predstavlja kao nužan potez za stabilnost zemlje i zaštitu konstitutivnih naroda.
Narativ o “unitarizaciji” i “građanskoj državi” kao primarnim prijetnjama opstanku Hrvata ključna je politička i medijska platforma Čovićevih medija. Mediji bliski HDZ-u BiH i Draganu Čoviću ovaj koncept često koriste kao glavno oruđe za političku mobilizaciju i očuvanje vlasti.
Najefikasniji način za zadržavanje glasača jeste stvaranje osjećaja stalne vanjske opasnosti. Predstavljanjem svakog zahtjeva za građanskim uređenjem ili jačanjem državnih institucija kao “bošnjačkog unitarizma” i pokušaja brisanja hrvatskog identiteta, stvara se atmosfera ugroženosti. U takvom ambijentu, HDZ BiH se nameće kao jedini legitimni “zaštitnik” i bedem opstanka naroda, što marginalizira bilo kakvu unutarhrvatsku opoziciju ili kritiku, a rezultira apsolutističkom vlašću lidera HDZ-a BiH Dragana Čovića.
(SB)
(13)










