Ekonomski i politički pokazatelji pokazuju da je biračko tijelo željelo glasati za promjene. Ali, također, ovo je dobra vijest za tursku demokratiju, piše turski analitičar Ragip Soylu u analizi jučerašnjih izbora objavljenoj na portalu Middle East Eye.

 

 

 

Piše: Ragip Soylu

 

 

Turska opozicija postigla je zadivljujuću i historijsku pobjedu protiv stranke predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana na nedjeljnim lokalnim izborima, osvojivši pet najvećih gradova u zemlji i osvojivši najviše glasova širom zemlje.

 

 

 

Glavna opoziciona Republikanska narodna stranka (CHP) dobila je 37,7 posto glasova širom zemlje (17,3 miliona glasova), dok je vladajuća Stranka pravde i razvoja (AKP) osigurala 35,5 posto glasova (16,3 miliona glasova), prema preliminarnim podacima koje je objavila agencija Anadolu.

 

 

 

Što nam govore ovi rezultati?

 

 

 

1. Ekonomija je odlučujuća

 

Galopirajuća inflacija u Turskoj protekle godine jako je naštetila biračkom tijelu. Erdogan se, za razliku od svoje politike prije predsjedničkih izbora 2023. na kojima je pobijedio, odlučio za ortodoksnu monetarnu politiku s visokim kamatama i nametnuo niz mjera štednje.

 

 

 

Ankete su tokom prošlog mjeseca pokazale da su penzioneri, koji čine značajan glasački blok koji je prethodno podržavao Erdogana, razočarani visinom svojih primanja.

 

 

 

Minimalna državna penzija sada iznosi oko 10 000 turskih lira (oko 565 KM), dok je minimalna plata za građane 17 000 turskih lira (oko 960 KM).

 

 

 

Vlada je također značajno smanjila kreditno tržište, uskraćujući glasačima mogućnost da brzo zarade na tržištu nekretnina i polovnih automobila, kao što su učinili prije izbora 2023. godine kada je Erdogan spustio kamatne stope znatno ispod godišnje inflacije.

 

 

 

Hakan Kara, profesor ekonomije, rekao je da je indeks povjerenja potrošača pokazatelj osjećaja biračkog tijela o vladi.

 

 

 

“U posljednjih 12 godina indeks povjerenja potrošača popeo se iznad 90 posto prije izbora i pobjede vladajućih stranaka. Jedini izuzetak bili su lokalni izbori 2019. U to je vrijeme povjerenje potrošača palo na 80-ak posto zbog recesije i opozicija je preuzela Istanbul”, istakao je profesor Kara.

 

 

 

Ovaj puti, indeks povjerenja potrošača u martu je zabilježen na 79,4 posto.

 

 

 

2. Najniža izlaznost od 2004. godine

 

 

Turski glasači ostali su kod kuće u usporedbi s prošlim izborima, sa stopom izlaznosti od 76 posto. Prije samo devet mjeseci izlaznost je bila 87 posto.

 

 

 

Konsenzus u Ankari je da su birači AKP-a izbjegavali glasati kako bi kaznili vladu zbog njenih ekonomskih rezultata.

 

 

 

3. Islamistička ekstremna desnica sada je treća najveća stranka

 

 

Nova stranka blagostanja (YRP) postala je treća najveća stranka u zemlji sa šest posto glasova u cijeloj zemlji, dobivši 2,8 miliona glasova vođenjem programa koji je vladu optuživao za ekonomske probleme i neuspjeh da kazni Izrael ekonomskim sankcijama zbog njegove agresije na Gazu.

 

 

 

YRP također vodi platformu koja je protiv LGBTQ i protiv vakcina, kao i odbacivanje “imperijalističke” vanjske politike koja se oslanja na zapadne saveze kao što je NATO.

 

 

 

4. Vladajući AKP sada je “zapeo” u Anadoliji

 

 

AKP je uspio osigurati pobjedu samo u 12 gradova u središtu Anadolije i izgubio je sav pristup južnoj i zapadnoj obali, što ga je zapravo više “pretvorilo” u ruralnu stranku nego u urbani politički pokret.

 

 

 

Više od milion novih mladih birača glasalo je u nedjelju, a najviše njih koji dolaze iz urbanih sredina opredijelilo se za CHP.

 

 

 

AKP je izgubio u Adiyamanu, Agriju, Afyonkarahisaru, Balikesiru, Bursi, Denizliju, Kilisu, Kirikkaleu, Musu, Nevsehiru, Sanliurfi, Tokatu, Usaku, Yozgatu i Zonguldaku, koje je osvojio 2019. godine. AKP-ov turski nacionalistički saveznik MHP također je izgubio općine u kojima pobijedio 2019. godine: Amasyi, Bartinu, Karabuku, Kastamonuu, Kutahyi i Manisi.

 

 

 

5. Kurdi su odbacili svoju stranku zbog Imamoglua

 

 

Prokurdska Stranka narodne jednakosti i demokratije (DEM) dobila je jedva dva posto glasova u Istanbulu. To je veliki pad s obzirom na to da je stranka dobila više od osam posto glasova na parlamentarnim izborima u maju 2023. u gradu. Imamoglu je uspio uvjeriti prokurdske birače da bi njegov uspjeh u Istanbulu imao veću težinu protiv vlade nego da DEM samostalno nastupi.

 

 

 

6. Opozicija je dobila više resursa

 

 

Opozicija je osvojila desetine novih općina širom zemlje uključujući i pet najvećih gradova, što će opoziciji donijeti dodatna novčana i nenovčana sredstva za dugoročno bolju kampanju.

 

 

 

Turska je doživjela slično jačanje opozicione platforme s bujanjem opoziciji naklonjenih medija nakon izbora za gradonačelnika 2019. kada je Imamoglu osvojio Istanbul s budžetom od 16 milijardi dolara.

 

 

 

7. Turska nije Rusija ili Kina

 

 

Unatoč svim nagađanjima i kritikama, turska demokratija ostaje snažna s duboko ukorijenjenim demokratskim tradicijama.

 

 

 

U nedjelju navečer nije bilo nasilja dok su pristaše opozicije slavile svoju pobjedu širom zemlje, a Erdogan je ponizno priznao poraz, čestitajući opoziciji na pobjedi.

 

 

 

Bilo je kritika na račun vlade u nedjelju, posebno na jugoistoku gdje su policijski i žandarmerijski službenici koji su ondje premješteni radi zaštite gradova dali svoj glas iako neki od njih tamo ne žive stalno.

 

 

 

Ali sada je jasno da Turska nije u ligi autokratija kao što su Rusija i Kina, gdje se čak ni najniže rangirane političke funkcije ne mogu promijeniti putem izbora.

 

 

(Priredio: S. BEGOVIĆ)

 

(SB)

(344)

TURSKA NIJE RUSIJA NI KINA: Ovo je SEDAM ČINJENICA koje smo naučili iz jučerašnjeg Erdoganovog poraza