Njemu je bitno, kako je federalni premijer kazao nakon prošlonedjeljnog ritualnog sastanka sa Draganom Čovićem u Konjicu, „da stvari u Federaciji BiH funkcioniraju“. Šta ga briga, ako već nije briga Čovića, za tamo neki Teslić i anamo nekog gradonačelnika i odbornike
Piše: SENAD AVDIĆ
Totalitarni režimi i njihovi autokratski lideri, poznato je to, imaju stalnu potrebu da vladaju svim segmentima i polugama državnog aparata, da suvereno i ni od koga ometano gospodare na svakom pedlju teritorija u njihovoj nadležnosti. Sve mora biti pod njihovom kontrolom, ništa se ne smije prepustiti „neprijateljima“, opoziciji, neistomišljenicima. Ne treba bolji, niti svježiji dokaz za to od onoga čemu smo svjedočili posljednjih dana u našem susjedstvu, u Srbiji: režim Aleksandra Vučića izbore u jednoj maloj lokalnoj zajednici, Kosjeriću, shvatio je kao borbu na život i smrt. Sav državni i paradržavni aparat, silne novce, ljudske i materijalne resurse Vučić je stavio u službu očuvanja vlasti u tom gradiću od nekoliko hiljada stanovnika.
SVE I ODMAH
Značajnu ulogu u takvom ponašanju igra ego vlastodršca, koji nefunkcioniranje apsolutne, nedjeljive vlasti doživljava kao znak vlastite slabosti, ili još češće kao lični poraz.
Milorad Dodik, koji uprkos tome što na posljednjim izborima za predsjednika Republike Srpske nije dobio ni polovicu glasova građana, oponašajući svoje političke uzore i pokrovitelje, Aleksandra Vučića, kao i ruskog despota Vladimira Putina, ispoljava istu takvu totalitarnu ambiciju: kontrolisati i pod svoju šapu staviti sve, ali apsolutno sve što mu je na dohvat ruke. Za razliku od Vučića koji je barem formalno prestao biti predsjednik svoje stranke, predsjednik RS ni tu funkciju ne želi prepustiti čak ni najlojalnijim svojim koleg(inic)ama. Poraz njegovog SNSD-a na prošlogodišnjim lokalnim izborima za gradonačelnika Teslića (kao i u Bijeljini, Banja Luci) za Dodika je predstavljao dvostruki udarac: gubitak potpune kontrole nad važnim i velikim gradom, ali i poraz od najozbiljnijeg političkog rivala, entitetskog i državnog formata – Milana Miličevića, predsjednika Srpske demokratske stranke. Koliku-toliku zadovoljštinu Dodiku je donio omjer snaga u Gradskom vijeću Teslića gdje je njegova stranka čudnom, a zapravo prepoznatljivom „tehnikom“, kombiniranjem odbornika i ucjena osigurala tijesnu većinu zahvaljujući rukama dvojice bošnjačkih poslanika.
Neočekivan udarac, bolan po svoj džinovski ego, Dodik je primio prije nekoliko nedjelja kada je većina u gradskoj Skupštini odbacila prijedlog njegovih poslanika da ga se proglasi počasnim građaninom Teslića. Izmakla mu se podrška poslanika Stranke demokratske akcije Meše Jašarevića, koji se priključio bloku koji podržava gradonačelnika Miličevića. Od toga momenta Jašarević i njegovi novi politički partneri upadaju u surovu policijsko-pravosudnu mašinu SNSD-a i bivaju žrtve sveobuhvatne hajke i državne represije. On je optužen da je za prelijetanje nagrađen sa 250 hiljada KM (kasnije je ta cifra znatno narasla, ali ne i validni dokazi), tužiteljstvo i policija su pozivani da se obračunaju sa Jašarevićem i njegovim „sponzorima“.
BITKA ZA ODBORNIKE
Uoči prošlomječne sjednice Skupštine Teslića, Jašarevićevu kuću su nadzirali lokalni policajci, a istovremeno su u njegovom dvorištu cjelodnevno stražarili aktivisti Srpske demokratske stranke, štiteći ga od najavljenog hapšenja, ili kidnapiranja. Navodno je nekoliko dana pred zasjedanje Skupštine bio sklonjen u jednu stranu zemlju.
Na dan zasjedanja gradske Skupštine, 22. maja, u Teslić su iz Banja Luke upućeni policajci koji su trebali uhapsiti Mešu Jašarevića i one koji su ga navodno „korumpirali“. U tom ih je spriječilo odbijanje Miodraga Bajića, specijalnog tužioca Republike Srpske za organizirani kriminal, da izda nalog za policijsku akciju. Prethodno je taj prljavi posao odbilo obaviti nadležno tužiteljstvo iz Doboja.
Predsjednik Gradskog vijeća Teslića Dragutin Škrebić, SNSD-ovac, suočen sa svojom izvjesnom smjenom prekinuo je sjednicu zbog navodne dojave o postavljenoj bombi u skupštinskoj sali, a istovremeno je nastavio pritiskati policiju da istraži kako je poslanik Stranke demokratske akcije promijenio političku stranu. Već narednog dana Jašarevića u prodavnici gdje je zaposlen posjećuju inspektori koji provjeravaju poslovanje te firme, češljaju „knjige“.
Paralelno sa događajima na lokalnom planu u Tesliću, odvijala se po Dodikov režim nepovoljna politička dinamika na državnoj razini. Opozicija Republike Srpske i Srpska demokratska stranka kao najsnažnija karika u njoj, već nedjeljama u partnerstvu sa vladajućom strukturom u Sarajevu i uz podršku bitnih dijelova međunarodne zajednice nastoje zamijeniti kadrove SNSD-a u Vijeću ministara Bosne i Hercegovine, kao i na čelnim funkcijama u zakonodavnoj vlasti. Na prošlonedjeljnoj sjednici Vijeća za implementaciju mira (PIK-a) kojoj su prisustvovali lideri opozicionih stranaka iz RS-a preovlađujuće raspoloženje je bilo da je Milorad Dodik odmetnik od zakona Bosne i Hercegovine, da se sa njim ubuduće neće razgovarati, te da njegovi protivnici imaju legitimitet da zamijene kompromitirane kadrove SNSD-a na državnim pozicijama.
PROTIV DODIKA I „NJEGOV“ SUD
Iako je u komentarima nakon ovog sastanka Dodik bagatelizirao, pa i ismijavao ulogu PIK-a, nije ipak izdržao da se pomalo prijeteći osvrne na svoje političke protivnike. „Šta reći poslije govora Miličevića, Stanivukovića, i Vukanovića na sjednici PIK-a? Dobro je da ih je Schmidt okupio da narod u Republici Srpskoj vidi i čuje ko su, šta su i šta stvarno misle. Nesrećnici su pomislili da niko neće saznati šta su pričali“, napisao je predsjednik RS na društvenim mrežama.
Predsjednik SDS-a Milan Miličević, kao ni ostali sudionici sastanka, nije krio šta je govorio stranim diplomatama. On je tražio od ambasadorice Njemačke i drugih zemalja Evropske unije da ne sankcioniraju Republiku Srpsku i njene građane, privredu, socijalni sektor… zbog neodgovornog i destruktivnog ponašanja rukovodstva predvođenog Dodikom. (Uzgred, političari iz Republike Srpske tvrdili su da je tokom trajanja sastanka o njegovom toku toku Dodika informirao njegov strateški partner iz HDZ-a i ambasador jedne zemlje, članice EU).
Milorad Dodik je u posljednjih nekoliko dana napokon uspio ubijediti specijalnog tužitelja RS Miodraga Bajića da odobri policijsku akciju protiv gradonačelnika Teslića Milana Miličevića i dvojice zastupnika, Meše Jašarevića (SDA) i Mehmeda Dubravca (SDP) zbog navodne trgovine utjecajem. Najprije su uhapšeni Jašarević i Dubravac, a potom, prije dvije noći, nakon višesatnog pretresanja njegove porodične kuće i predsjednik SDS-a. Sinoć je Okružni sud u Banja Luci odbio prijedlog Tužiteljstva da odredi pritvor Miličeviću, Jašareviću i Dubravcu i izrekao im samo prilično blage mjere zabrane. Navodni dokazi koje je prikupila policija u ambiciozno izvedenoj akciji „Blok“ bili su nedovoljni i proizvoljni. Famoznih 400 hiljada maraka koji su pronađeni u kući gradonačelnika Teslića nisu mogli posvjedočiti ni o čemu drugom osim o njegovom porodičnom bogatstvu (zakonito stečenom) koje u Tesliću nikome nije bilo nepoznato. Navodni novac koji je primio Meša Jašarević (uz posredovanje Mehmeda Dubravca) također nije dokumentiran. Cjelokupan policijsko-tužiteljski konstrukt koji se temeljio na „dojavi“ anonimnog izvora (koji je čuo „da se priča po gradu“) se urušio i ostao ono što je bio od samog početka: politička instrumentalizacija, siledžijsko uzurpiranje pravosudnog i policijskog aparata od strane vladajućeg autokrate.
MUK IZ „POLITIČKOG SARAJEVA“
Jedan dio iz karikaturalnog o(p)tužnog prijedloga koje je ponudilo Specijalno tužiteljstvo RS, zahtijeva da se nakratko zadržimo na tvrdnjama iznesenim u njemu. Tužiteljstvo tvrdi da je „Meša Jašarević kao odbornik (u Gradskoj skupštini Teslića, op. S.A.) glasao suprotno političkim uvjerenjima stranke kojoj pripada“. Jašarević, kako je već rečeno, u Gradsko vijeće ušao na listi Stranke demokratske akcije. Nije nikome poznato, osim izgleda Tužiteljstvu, kakva su uopće „politička uvjerenja stranke“ koja je on, eto, iznevjerio. Odbornik Jašarević je u razgovorima za medije tvrdio da je odbio dati podršku SNSD-u nakon najnovijih nasrtaja njihovog lidera Milorada Dodika na ustavni poredak Bosne i Hercegovine, suspendiranja sudskih presuda, negiranja njenog suvereniteta… Ko je djelovao „suprotno političkim uvjerenjima“ Stranke demokratske akcije, Milorad Dodik, ili njen član Meša Jašarević? O tome se „temeljna“ bošnjačka stranka nijednom nije oglasila tokom posljednjih nedjelja koliko ključa politička scena u Tesliću. Adil Osmanović, nekadašnji dugogodišnji visoki funkcioner SDA, nedavno je kazao da je ta stranka morala podržati sporazum postignut sa opozicijom u Republici Srpskoj o rekonstrukciji državne vlasti. Osmanović već nekoliko mjeseci nije član SDA. I, da, Osmanović je rođen i dugo živio u Tesliću.
Ni druge političke stranke iz Sarajeva nisu pokazale elementarno zanimanje za političko-pravosudno nasilje koje vlast Milorada Dodika upražnjava nad političkim protivnicima, nominalnim partnerima vladajuće Trojke. Lider SDP-a Nermin Nikšić nalazio se u Banja Luci u vrijeme kada su lideri opozicije i građani tražili puštanje na slobodu predsjednika SDS-a i dvojice odbornika iz Teslića, od kojih je jedan (Dubravac) član njegove stranke. Niti on, a ni njegov performativni zamjenik Vojin Mijatović nisu se čak ni simbolički solidarizirali sa političkim žrtvama režimske samovolje. Njemu je bitno, kako je federalni premijer kazao nakon prošlonedjeljnog ritualnog sastanka sa Draganom Čovićem u Konjicu, „da stvari u Federaciji BiH funkcioniraju“. Šta ga briga, ako već nije briga Čovića, za tamo neki Teslić i anamo nekog gradonačelnika i odbornike. (A možda nije bilo telefonskog signala da se Nikšić konsultira sa svojim omiljenim patriotom opće prakse, prof. Enverom Kazazom!)
Zaključimo ono što je manje-više evidentno svakome osim političkih slijepaca: Dodikov pravosudni obračun sa liderom najjače političke stranke u Republici Srpskoj, samo je dio šireg i većeg njegovog „paketa“ suspendiranja vladavine prava i zavođenja lične, totalne diktature i samovlašća. Simbolički kazano, bitka za legalitet vlasti u Tesliću je ovdašnja replika „bitke za Kosjerić“ u Srbiji. Ko to ne vidi, nije mu jasno ni to da je predsjednik RS ovaj pravosudni skandal i pokušaj puča uz podršku policije i tužiteljstva tempirao neposredno uoči zasjedanja Apelacijskog vijeća Suda BiH u vezi sa drugostepenom presudom koja mu treba biti izrečena. Milan Miličević, kao kriminalac, bogataš i „trgovac utjecajem“ trebao je biti glavna tema, a ne Milorad Dodik i njegovo ispisivanje iz ustavno-pravnog okvira Bosne i Hercegovine!
(SB)
(277)