ŠTO JE POKAZAO NAPAD IRANA NA IZRAEL? Dvije stvari imaju VELIKE POSLJEDICE za svijet - samo jedna država može zaštititi Europu — Sarajevograd.org

Napad Irana na Izrael tijekom noći 13. marta s više od 300 bespilotnih letjelica kamikaza te krstarećim i balističkim projektilima nije polučio rezultat kakvom su se nadale iranske političke vlasti, ali je svakako zakomplicirao ionako napetu situaciju na Bliskom istoku.

Dvije su stvari ostale kao ključni dojam

Izrael i njegovi saveznici pokazali su obrambenu nadmoć, a sigurnosne napetosti i maksimalno militarizirana obala Irana stvorile su uvjete za otežan pomorski protok transportnih brodova i izvora energije. Posljedica može biti skok cijena prirodnog plina u Europi!

Većina transporta alternativnog prirodnog plina u Europu mora proći kroz Hormuški tjesnac i završiti u Omanskom zaljevu. Stvari sada komplicira nesigurna obala Irana. Potpuno je militariziran, a Iran ima dionicu široku 200 kilometara gdje može blokirati Hormuški tjesnac i spriječiti petro-monarhije u izvozu nafte i plina u Europu. Europa nema mogućnost suvereno kontrolirati ovu ključnu geografsku točku, pa će vjerojatno doći do povećanja troškova osiguranja jer je potrebno spriječiti rizik da Iran zaplijeni, blokira ili ošteti brod.

#BREAKING: This video shows impact of ballistic missiles launched by the #IRGC Aerospace Force from #Iran at #Israel. pic.twitter.com/d3PZZYtmoq

— Babak Taghvaee – The Crisis Watch (@BabakTaghvaee1) April 13, 2024

U ovom specifičnom trenutku samo Sjedinjene Američke Države mogu zaštititi strateške trgovinske koridore prema Europi. Europa to nije sposobna učiniti sama. Najveći izazov od svih je Hormuški tjesnac u Perzijskom zaljevu, koji je u “iranskom dvorištu”.

Čak i ako brod prođe kroz Hormuški tjesnac, stiže do sljedećeg tjesnaca do Crvenog mora, koji je na najužem mjestu širok do 20 kilometara i ugrožen je operacijama Hutua. Hutiji su već prilično jasno geopolitički angažirani kako bi uzdrmali stratešku opskrbu Europe, ne samo iz Perzijskog zaljeva, već i iz cijele Azije. Glavni koridor za to je Indijski ocean, Arapsko more i Crveno more i može se reći da je ovaj pravac žila kucavica trgovine s Europom. Primjer za to je događaj od prije 30 godina kada je bivši libijski vođa Moamer Gadafi “posao” podvodne mine u Crveno more i doveo do praktičkog bankrota Egipta koji je tada zaradio više od milijarde na Sueskom kanalu.

Ranjiva sloboda plovidbe

Kako bi se u ovom slučaju izbjeglo Crveno more? Postoji rješenje preko Rta dobre nade do atlantske obale Južne Afrike, ali tu dolazimo i do kritične točke – delte Nigera, na zapadnoj obali Afrike, gdje je vrlo izvjesno da će zbog svih navedenih okolnosti , piratstvo, koje već postoji, rodit će se u bliskoj budućnosti. A to može ugroziti opskrbu, a sve navedeno utječe na vrijeme putovanja i poskupljuje plovidbu. Stoga će strateška opskrba Europe prirodnim plinom biti prilično ranjiva sa svih aspekata, što neminovno dovodi do povećanja državnih troškova za pojedine multinacionalne operacije koje bi trebale jamčiti slobodu plovidbe. Važno je naglasiti da u ovom specifičnom trenutku samo Sjedinjene Američke Države mogu zaštititi strateške trgovinske koridore prema Europi. Europa to nije sposobna učiniti sama, koliko god je bitno osigurati ove prometnice. Najveći izazov od svih spomenutih je Hormuški tjesnac u Perzijskom zaljevu. Njegova zaštita još uvijek je pod velikim upitnikom jer je već u iranskom dvorištu, a Iran s obale može ugroziti slobodu plovidbe.

Crazy Footage from tonight showing what appears to be an Exo-Atmospheric Interception, an Interception which occurs Outside the Earth’s Atmosphere, of an Iranian Ballistic Missile over Israel; the Intercept was likely conducted by the Israeli “Arrow 3” Hypersonic Surface-to-Air… pic.twitter.com/yzjW7rtThK

— OSINTdefender (@sentdefender) April 14, 2024

Izrael, zahvaljujući svojoj obrambenoj snazi, Amerika, Francuska i Velika Britanija uspjeli su se obraniti od napada koji niti jedna država nije mogla preživjeti.

Fijasko iranske bombe

Kada je riječ o napadu Irana na Izrael, sa sigurnošću se može reći da je Izrael, zajedno sa svojim saveznicima, pokazao obrambenu nadmoć nad Iranom. Izrael, zahvaljujući svojoj obrambenoj snazi, Amerika, Francuska i Velika Britanija uspjeli su se obraniti od napada koji niti jedna država nije mogla preživjeti. Na primjer, Ukrajina se suočava s dvostruko više projektila u maksimalnom ruskom napadu nego što se Izrael suočio u noći iranskog bombardiranja. Nema pogodaka, strateški objekti su zaštićeni, a Izrael je pokazao snagu, pokazao je da se može braniti i dokazao da je svrsishodno trošiti milijarde na proturaketnu obranu.

John Kirby, glasnogovornik Bijele kuće za nacionalnu sigurnost, stoga je, analizirajući napad, s pravom rekao da je “sposobnost da se spriječi velika šteta demonstracija izraelske vojne nadmoći i dokaz da Iran nije vojna sila za kakvu se predstavlja.

(Kurir)

(74)