Šta bi Srbiju i Hrvatsku učinilo sretnim, sa ovakvim velikodržavnim projektima, zapitao se Šemsudin Mehmedović, zastupnik u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine.
Njegovu objavu na Facebooku prenosimo u cijelosti:
Da Bošnjaka u BiH i nema korifeji hrvatskog i srpskog velikodržavnog nacionalizma bi imali materijala da se međusobno glođu i nagovaraju svoje sljedbenike da se međusobno istrebljuju.
‘Bošnjaci nisu problem, Bošnjaka nema’, glasilo bi rješenje trenutno živcirajućeg problema srpskog i hrvatskog nacionalizma. Ali, to ne bi bio kraj. Onda bi morao da nestane i jedan od dva preostala naroda u toj formuli kako bi se bar jedan velikodržavni apetit zadovoljio u potpunosti.
Jer ako je Dubrovnik srpski, kao što je po Radovanu Karadžiću i 70 posto Sarajeva srpsko, onda je tom logikom i Zemun hrvatski, kao sto je to već bilo za vrijeme NDH.
Svi oni izaslanici za Zapadni Balkan iz SAD i EU koji se uzdaju u Srbiju i Hrvatsku i daju im značaj najvažnijih centara regiona kako bi ih odvukli od ruskog uticaja uzdaju se i ulažu u rupu bez dna.
Ništa nije dovoljno veliko da tu mračnu i duboku jamu napuni osim svih Srba kad je hrvatski nacionalni program u pitanju odnosno Hrvata kad bi se pitalo brata blizanca.
Za te dvije opcije direktni kontinuirani sukob između njih dvije kao i na trećim teritorijama na koje su obje bacile oko je smisao i opravdanje njihovog postojanja, politička i društvena vatra kojom napaljuju nacionalističke mase i od cijeg dima njihovi sljedbenici ne vide dalje od nosa i ne mogu osjetiti svježi i čisti miris slobode niti zamisliti zivot u stvarnoj demokratiji.
Bit će da je taj dim zatvorio oči i onima na zapadu koji imaju moć da ga rastjeraju i omoguće svim ljudima koji žive u državama nastalim raspadom SFRJ da konačno uđu u život u demokratiji slobodni od straha.
Straha od te dvije agresivne i banalne ideologije koje pripadaju minhenskim pivnicama iz dvadesetih godina prošlog, a ne ovom vijeku. I čiji predvodnici po svjetski bitnim političkim destinacijama glume Europljane/Evropljane i pretvaraju se da vjeruju kad govore floskule o demokratiji koje su uz nagon za povraćanje morali da nauče napamet”, poručio je Mehmedović.
(Hayat)
(237)
