Rusi i SAD vode novu utrku u nuklearnom naoružanju. Gubitnik je Evropa…

Piše: Boris Vukotić

 

 

Jedino oko čega su se američki predsjednik Joe Biden i njegov ruski kolega Vladimir Putin mogli suglasiti u lipnju 2021. godine, kada se desio onaj njihov čuveni summit u Ženevi, bilo je pitanje uporabe nuklearnog oružja te uvjerenje obojice lidera da oružje za masovno uništenje nikada ne treba upotrijebiti, jer bi to značilo poraz za obje strane.

 

Drugim riječima, u nuklearnom ratu nema pobjednika. Također, spomenuta je mogućnost novog prebacivanja nuklearnog oružja u Europi, što bi mogla napraviti samo “neodgovorna i bezobzirna nuklearna sila, jer raspoređivanje takvog oružja, odnosno davanje te vrste signala bi samo pojačalo napetosti i povećalo rizik od nuklearne eskalacije”.

 

Kakva razložna razmišljanja i kakve umirujuće riječi. Bez zamjerke. Pa gdje je onda nastao problem? Nešto više od dvije godine od spomenutog sastanka, međusobno se optužujući za krivnju zbog razvoja događanja, dvije nuklearne velesile rade upravo suprotno od onoga za što su se založili njihovi lideri u Švicarskoj. Neodgovorno i bezobzirno. Ruska Federacija je već prebacila taktičko nuklearno oružje u Bjelorusiju, a Sjedinjene Države razmatraju sličan potez slanjem nuklearnog oružja u Ujedinjeno Kraljevstvo, prvi put od 2008. godine.

 

 

Što se desilo u međuvremenu

 

U međuvremenu je došlo do potpunog kolapsa političko-diplomatsko-sigurnosno-vojnih odnosa na relaciji Washingtona i Moskve. Predsjednik Putin je, nakon velikog pritiska Zapada da to ne učini, ipak odlučio napasti susjednu zemlju, suverenu i neovisnu članicu Ujedinjenih naroda, čime je brutalno prekršio imperativne norme međunarodnog javnog prava te samu Povelju UN-a.

 

Svi međunarodno-pravni akti, na kojima počiva političko-sigurnosna arhitektura svijeta nakon Drugog svjetskog rata, štite suverenitet i teritorijalni integritet država članica UN-a, glavnih subjekata međunarodnog javnog prava, imperativnim normama za čije kršenje počinitelj treba biti kažnjen.

 

Međutim postavlja se pitanje postojanja i primjene kazne u međunarodnom javnom pravu, ako je kao u predmetnom slučaju počinitelj kaznenog djela jedna od dvije najveće nuklearne sile na svijetu.

 

Drugo pitanje koje se nameće iz promišljanja odgovora na prvo je sljedeće: ako kazna ne postoji ili je nemoguće primijeniti, može li se onda uopće govoriti o postojanju međunarodnog prava ili je zapravo riječ o praznoj ljušturi, formi bez sadržaja?

 

 

Putin je prvi zaprijetio

 

Putin se nije ustručavao od uporabe brutalne sile da bi izvršio “denacifikaciju i demilitarizaciju” Ukrajine kako je opisao ciljeve ruske vojne invazije, a usput je stigao zaprijetiti drugim akterima međunarodne scene (prije svih Anglosaksoncima) da im ne padne na pamet umiješati se u spomenuti sukob, jer je Rusija spremna odgovoriti “svim sredstvima koja joj stoje na raspolaganju”.

 

Poslije ovako sročene reakcije prvog čovjeka države u odnosu na, prvenstveno, uporabu oružja za masovno uništenje, uslijedile su bjesomučne prijetnje živopisnih ruskih analitičara, hip-hop vojnih blogera, značajnih i manje važnih političara koji su se natjecali tko će više bombi baciti po omraženom Zapadu.

 

Dan za danom mogle su se čuti prijetnje o udarima taktičkim nuklearnim oružjem ili interkontinentalnim balističkim raketama po Londonu, New Yorku, Parizu, Berlinu, ali i bliže (van svake pameti), na primjer po Varšavi.

 

Međutim najgore od svega je da se “stvar” nije završila s neodgovornim, ponekad neozbiljnim, pa čak i bizarnim narativima ruskih ratnih huškača. Naprotiv. Predsjednik Putin je polovinom lipnja ove godine izjavio kako je Ruska Federacija poslala nuklearno oružje u Bjelorusiju kao dio plana za raspoređivanje taktičkih nuklearnih bombi. Sve to u zemlju koja graniči s Ukrajinom.

 

Govoreći u Sankt-Peterburgu, na međunarodnom gospodarskom forumu, Putin je istaknuo da će ostatak oružja biti isporučen do kraja ljeta. “Ovo je mjera odvraćanja protiv svih onih koji razmišljaju o Rusiji i njezinom strateškom porazu”.

 

Opasan potez ruskog predsjednika se tumači kao dio njegove strategije da zadrži prijetnju oružja za masovnu destrukciju u glavama zapadnih čelnika te ih na taj način još jednom upozori zbog njihove podrške Ukrajini.

 

 

Zapad je prosvjedovao

 

Odmah nakon raspoređivanja ruskog nuklearnog oružja u Bjelorusiji prosvjedovali su vojni i diplomatski dužnosnici Sjedinjenih Država te NATO saveznici. Američki State Department nazvao je ruske akcije najnovijim primjerom neodgovornog ponašanja, “koje Rusija nastavlja upražnjavati u kontinuitetu od njezine sveobuhvatne invazije na Ukrajinu”.

 

Visoki predstavnik EU za vanjsku politiku također je kritizirao potez Rusije opisujući ga kao “neodgovornu eskalaciju i prijetnju europskoj sigurnosti”. Međutim Putin je odbacujući kritike ukazao na postojanje američkog nuklearnog arsenala raspoređenog u zemljama NATO-a.

 

Izjavio je kako Rusija zapravo radi samo ono što Amerikanci rade desetljećima unazad “stacionirajući nuklearno oružje u određenim savezničkim zemljama, pripremajući lansirne platforme i obučavajući njihove posade”.

 

 

Ima li istine u Putinovom narativu

 

Sjedinjene Države su zaista stacionirale svoje nuklearno oružje u drugim zemljama od 1950-ih, iako je većina tog oružja povučena nazad nakon završetka Hladnog rata. Trenutačno Amerikanci skladište oko 100 nuklearnih gravitacijskih bombi u pet zemalja članica NATO-a: Belgiji, Njemačkoj, Italiji, Nizozemskoj i Turskoj.

 

Neposredno nakon ruske agresije na Ukrajinu postojali su planovi da SAD ubrza vremenski okvir za zamjenu svojih gravitacijskih bombi B-61 u Europi. Naime, u listopadu 2022. godine pojavile su se informacije kako Amerikanci žele postaviti nove, preciznije verzije svoje glavne nuklearne bombe u europskim NATO bazama.

 

Riječ je o nadograđenoj verziji gravitacijske bombe B61-12 predviđenoj za ispuštanje iz zraka, koja je trebala biti raspoređena i spremna za uporabu u prosincu 2022. godine, odnosno najkasnije u proljeće 2023. godine.

 

Nova verzija bombe je dizajnirana na taj način da američki i saveznički bombarderi i borbeni zrakoplovi, uključujući bombardere B-2 i B-21 i borbene zrakoplove F-15, F-16, F-35 i Tornado, mogu nositi oružje, za razliku od nekoliko starijih verzija B-61 koje su godinama bile u skladištu.

 

Spomenuti potez zamjene starijeg oružja novijom inačicom za potencijalnu uporabu od američkih i savezničkih bombardera i borbenih zrakoplova u Europi je zapravo bila prva reakcija na porast napetosti s Rusijom u vezi njene prijetnje o uporabi nuklearnog oružja u Ukrajini.

 

Porasla je i zabrinutost da će Zapad morati učiniti više kako bi odvratio Moskvu od njenih namjera. Međutim, važno je istaknuti da Sjedinjene Države od ruske invazije na Ukrajinu nisu raspoređivale dodatno nuklearno oružje u Europi. Ovu činjenicu je u nekoliko navrata potvrdio i glavni tajnik NATO-a Jans Stoltenberg.

 

 

Nuklearna kriza se ipak produbljuje

 

Situacija s američkim nuklearnim arsenalom u Europi će se, izgleda, ipak promijeniti. Naime, Federacija američkih znanstvenika (FAS) otkrila je da su američke zračne snage zatražile sredstva za izgradnju “jamstvenog ili garantnog doma” u RAF Lakenheathu, britanskoj vojnoj bazi koju dijele američke zračne snage.

 

Spomenuto saznanje FAS-a je u javnost dospjelo krajem kolovoza ove godine. Dakle, novi proračunski dokumenti Zračnih snaga SAD-a snažno impliciraju da su Zračne snage Sjedinjenih Država u procesu ponovne uspostave misije nuklearnog oružja na tlu Ujedinjenog Kraljevstva.

 

Paket obrazloženja proračuna Zračnih snaga za FY (Fiscal Year) 2024. godinu, datiran u ožujku 2023. godine, bilježi planiranu izgradnju “Jamstvenog doma” u RAF Lakenheathu, otprilike 100 kilometara sjeveroistočno od Londona. “Jamstveni dom” također je kratko spomenut u svjedočenju ministarstva obrane u Kongresu u ožujku 2023. godine, ali bez popratnog objašnjenja.

 

“Jamstveni dom” je inače izraz koji se obično koristi unutar ministarstva obrane i ministarstva energetike za označavanje sposobnosti da se nuklearno oružje drži sigurnim, osiguranim i pod pozitivnom kontrolom. Treba napomenuti da je baza RAF Lakenheath bio domaćin američkom nuklearnom oružju više od pet desetljeća prije nego što je uklonjeno 2008. godine i vraćeno nazad u SAD. Tijekom tog vremena američke snage izazvale su najmanje dva velika incidenta koja su zamalo rezultirala detonacijom spomenutog oružja.

 

Prosvjed ruskog ministarstva vanjskih poslova stigao je vrlo brzo. Priopćeno je da će povratak američkog nuklearnog oružja u Ujedinjeno Kraljevstvo Ruska Federacija smatrati “eskalacijom” odnosno “dijelom prijelaza SAD-a i NATO-a na otvoreni sukob”.

 

 

Nuklearna vrteška prijeti Europi

 

Iako je u jednom od svojih obraćanja Općoj skupštini UN-a predsjednik Biden obećao kako će američka administracija nastaviti s naporima da se smanji prijetnja uporabe oružja za masovno uništenje “bez obzira što drugi radili u svijetu”, čini se da razvoj događanja ide u potpuno drugom smjeru.

 

Naime, nakon invazije na Ukrajinu i dobro poznatog odgovora Zapada, Ruska Federacija nastoji iskoristiti svoj ogromni nuklearni arsenal (najveći na svijetu) kao prijetnju u pokušaju suzbijanja vojne pomoći i drugih mjera koje SAD i njegovi saveznici poduzimaju prema vlastima u Kijevu. To je zapravo temeljni razlog za snažne vanjske i unutarnje pritiske na Bidenovu administraciju da pojača “nuklearni odgovor”, kojima se ona izgleda ne može oduprijeti.

 

Rusija će, bez dvojbe, na svako američko jačanje sredstava za masovnu destrukciju odgovoriti protumjerama, a kriza će se nastaviti vrtjeti po principu akcije i reakcije uz hladnoratovsku retoriku, gdje su obje stane vlastito ponašanje opravdavale, a protivnikovo proglašavale neprihvatljivim. Umjesto detanta imat ćemo, odnosno već imamo, ponovno zveckanje nuklearnim oružjem nad glavama europskih građana.

 

 

Jutarnji list - Biden upozorio svijet na nuklearni Armagedon: 'Prilično dobro sam upoznao Putina, ne šali se'

 

(Index.hr)

(110)

Rusi i SAD vode novu utrku u nuklearnom naoružanju. Gubitnik je Evropa…

| Slider, Šokantno, Vijesti |
About The Author
-