Bosna i Hercegovina je raspadom Jugoslavije postala nezavisna država, ali i dalje duboko podijeljena. Tu su prije svega Bošnjaci (pod njima se danas podrazumijevaju Muslimani), te bosanski Srbi i bosanski Hrvati.
Da li naziv Bošnjak treba biti zvaničan za sve narode koji žive u jedinoj nam domovini? Ilija Garašanin nema dileme, on u svom „Načertaniju“ 1844. sve stanovnike Bosne naziva Bošnjacima. On u Bosni ne vidi Srbe, ni Hrvate!
Bošnjacima stalno nameću da nemaju identiteta, da ne znaju ko su, a znaju da nije tako, jer u Bosni nije bilo ni Srba, ni Hrvata.
U strategiji velikosrpske politike veoma značajna je 1862. godina. U Bosni je do 1862 godine živio samo jedan narod koji se zvao Bošnjaci.
U Bosni je u Srednjem vijeku kroz preko šezdeset povelja bosanskih vladara, koje imaju sačuvane, sagledano da se radi o narodu koji se zovu Bošnjani. Bile su tri religije: bosanska crkva, pravoslavna i katolička.
Kasnije dolaze Osmanlije i oni su taj naziv Bošnjani malo promijenili u Bošniaci. Najzad o Bošnjacima i ko je živio u Bosni, o tome su pisali Dositej Obradović, Vuk Karadžić, Ilija Garašanin…
Da u Bosni žive Bošnjaci različitih vjera, što priznaju i neki (bivši) srpski nacionalisti poput Novaka Kilibarde. 1862. godine šalje se u Sarajevo Bogoljub Petranović, njegovo je svešteničko ime bilo Teofilo, sa zadatkom da izvrši srbizaciju Bosne.
On je bio sedam godina i nikada nijedan emisar nije imao toliko sredstava da to uradi. U tih sedam godina, oni koji su bili pravoslavci jednostavno su počeli da prihvataju srpski identitet.
Više o ovome poslušajte u kratkom izlaganju prof. dr Suada Kurtćehajića i akademika Fuada Muhića.
(6245)