Projekt “tronarodne zajednice” na teritoriji Bosne i Hercegovine pokušava instalirati politički model tri glavna grada – Sarajevo, Mostar i Banjaluka. Time se negira ustavno određenje Sarajeva kao glavnog grada Bosne i Hercegovine.

Piše: Senadin LAVIĆ

“Visoko talentovani pojedinac u SAD otkriva da je čak i teže da prokrči svoj put do samo-realizacije i kreativne pozicije u društvenom smislu. Univerziteti, politika i biznis sve češće demonstriraju ujedinjeni front relativno netalentovanih i čak nekompetentnih osoba. Riječ “preeduciran / preobrazovan” se sve više i češće čuje. Takvi “previše kvalificirani” pojedinci će se najzad sakriti u nekoj dotiranoj laboratoriji, gde će im biti dopušteno da steknu Nobelovu nagradu pod uslovom da ne učine ništa istinski korisno. U međuvremenu, zemlja pati zbog nedostatka inspirativne uloge visoko darovitih pojedinaca.” (A. Lobačevski)

Identitet, ličnost, društvo

Jedna stara tema iz generacije u generaciju opsjeda ljudske komunikativne forume i stvara neotklonjiv osjećaj kompleksne zamršenosti. Ukoliko se jedna ličnost ili grupa ljudi zaustavi u svome evolutivnom procesu u skladu s dostignućima konteksta u kojem žive, savremena znanstveno-tehnološka civilizacija primjerice, a njihova mišljenja ili pogledi na svijet postanu zaleđeni i dugo se drže u stanju hibernacije, zamrznutosti u nekoj povijesnoj prijašnjoj formi, kao u izvanpovijesnoj niši, onda je sasvim sigurno da će nastupiti stanje koje potpuno ulazi u područje psihopatologije.

Politički režimi koji pokušavaju držati zarobljenom ljudsku svijest na nekim prijašnjim stanicama evolutivnog sadržaja, planski pokušavaju zaustaviti transformaciju ličnosti ili pojedinačne ljudske svijesti, ali i kolektivne slike svijeta koja je pod kontrolom režimske propagande, sveštenika, političkih elita. Time se ubija kreativna priroda u čovjeku i vrši stigmatizacija onih “overeducated”! Na scenu stupaju ideologije i dogme, kojima se ispunjava ljudska svijest kao prazno skladište, buja “svešteničko” držanje, što vodi do pogubnog gušenja kreativnosti i potpunog poništavanja vrlo malog procenta nadarenih ljudi u jednoj zajednici. Ideologije i dogmatski režimi se onda usmjeravaju na progon i istrebljenje najodabranijih nadarenih ljudi koji nose napredak većine. To je radila Crkva i druge religijske institucije stoljećima, inkvizicija, poremećeni sveštenici, vladari bez pameti, bolesni pojedinci željni moći, politički režimi koji ne priznaju Drugog. Oni “previše obrazovani” i nadareni, dakle, u ćošak i tišina!

Tragično-neodgovorni su oni društveni znanstvenici koji “obznanjuju” da po njihovim “istraživanjima” nema više stvaranja “novih nacija” ili da je “prošlo vrijeme” stvaranja nacija. Oni bi društveno-povijesne procese zaledili u jedan povijesni trenutak i ne bi dozvolili da se pojava odvija izvan i povrh njega. Oni bi svojim “statičkim”, antipovijesnim teorijama zarobili dinamiku društvenog života i ograničili je na njihove predstave o nacionalizmu. Oni koji govore o “zakašnjelim nacijama” ili “sintetičkim nacijama” pokazuju da ne poštuju specifičnosti povijesnih procesa.

Zato se, naprimjer, podmeće stav da na Balkanu samo Srblje može imati naciju i niko više – svi su drugi potekli ili postali od Srblja! Otuda idu sve one kvazi-teorije o “vještačkim, sintetičkim nacijama” i “pravim nacijama” koje se mogu naći u historijskim interpretacijama kod Milorada Ekmečića i epigona velikosrpske historiografije. Pozadina tih teorija je jasna i suspektna, jer odriče mogućnost da država nacija bude uspostavljena na Kosovu, u Crnoj Gori i Bosni, na velikim dijelovima teritorije Balkana koju su srpski “stratezi” planirali inkorporirati u tzv. “srpske zemlje”. Danas je najbolji primjer toga velikosrpskog negiranja Drugih Vučićev ponerički režim u Srbiji koji je vlastiti naroda (studentsku populaciju) pretvorio u “unutarnjeg neprijatelja”. Taj dogmatizam na dijelovima balkanskog svijeta traje i ne uspijeva se zamijeniti dinamičkim pristupom koji naciju shvata kao državu koja se oblikuje u internacionalnom poretku. To znači da je društvo u rukama “a bunch of idiots”, opasnih zastupnika “pravoga čas” stvaranja nacije.

Potiskivanje bosanskog povijesnog naroda kao apsolutne činjenice sasvim vidljivo se odvija u 20. stoljeću u prividnom pokušaju da se riješi “nacionalno pitanje” u Bosni tako što će se Bosna definirati kao država Srba, Hrvata i jedne islamizirane slavenske skupine. Komunističko-marksističko rješenje bilo je in essence samo varijanata dogovora Cvetković – Maček, jer nije “primjetilo” i uzelo u obzir da postoje bosanski ljudi, narod koji stoljećima tu-postoji ili tu-bivstvuje ili tu-jest, živi u Bosni i ne poima se ni kao srpski ni kao hrvatski narod.

U periodu 1968 – 1974. odvija se proces koji postepeno vodi ka ekspliciranju bosanskog identiteta kao izraza povijesnog stremljenja i otkrivanja bosanske vlastitosti povrh reduciranja na muslimanstvo! Definiranje Muslimana kao “nacije” bila je, naravno, epohalna podvala i povijesno krivotvorenje forme i sadržaja koji stoljećima egzistira na prostoru Bosne. Djelatna beogradsko-zagrebačka vlast nad Bosnom je kamuflirana u imenovanje jedne religijske grupe i skrivanje povijesno-postojećeg identiteta jednog starog naroda. Od 1918. godine Bosna pada u ruke beogradsko-zagrebačkog projekta hegemonije koji striktno pazi da se ne bi pojavilo ime Bosanac, Bošnjak, Bošnjo ili Bošnjanin, naprimjer, i da bi se držalo u igri religijsko ime koje će biti demonizirano i služiće za etnofaulističko ponižavanje jednog cijelog naroda koji se odvaja od Bosne u orijentaliziranim izmaglicama.

Glavni cilj autoritarnog političkog režima je nastojanje da se inkodira određeni skup ideja, stavova, razmišljanja u “podaničku masu” ili populaciju koja je u povijesnom času prisutna i koja treba poslužiti za ostvarenje neke “ideologije” ili političke zamisli. Iz toga se razvija “mitski svijet” (Ernst Cassirer) u kojem se stapaju “stvar i značenje”, totalno se uklapaju jedan u drugi, srastaju i sjedinjavaju se u jedinstvo koje oblikuje “apsolutnu stvarnost”. Povijesna nemoć pokušava se često nadomjestiti i sakriti bijegom u mitski svijet kao sigurno utočište.

Nametanje “tronarodne zajednice” versus građanskog društva

Uz suspektno podmetanje teze o završenosti povijesti i nemogućnosti oblikovanja nacionalnih identiteta kao državljanskih, nameće se fabricirana podlost o “tronarodnoj zajednici” koja potpuno osporava jedinstvo Bosne koje je militarno napadnuto 1990-ih godina. Koncept “tronarodne zajednice” osigurava Srbiji i Hrvatskoj “pravo” da se miješaju u unutarnje stvari Bosne i potkopavaju je narativom o “etničkim teritorijama”. Na naraciju o “etnotrinitetu” se nastavlja potpuna etnička pornografija balkanskih “plemena” koja cijeli društveni poredak i povijesni proces želi pretvoriti u svoju mizernu scenu. Time nam se sakriva elementarna činjenica da još uvijek živimo u evropskoj epohi nacionalizma!

Osvajačke aspiracije retardiranih zlikovačkih politika iz susjedstava prema Bosni stvorile su povijesnu tminu u polaznim decenijama 21. stoljeća. Gotovo nevjerovatno, košmarno, izgleda aktualna politička ambicija i projekt Srbije i Hrvatske da raskomadaju Bosnu i pretvore je u svoju teritoriju. Od čuđenja bošnjačkog subjekta u ovome slučaju nema ništa. Samo čvrsta organizacija i spremnost da se odlučno odgovori na poteze budala drži vodu u cijeloj agoniji! Srbija i Hrvatska, nažalost, nemaju nikakve druge politike osim antibosanske politike kojom se mase drogiraju već decenijama. Može li se, uopće, opisati kakve su to monstruozne politike SH pakta?

Instaliranje ideje o “tronarodnoj podjeli države BiH” je proces kojim se u svijest ljudi upisuje “ideja” podjele kao nešto prihvatljivo, normalno i nužno. Inkodiranje ove “ideja” je kompleksno i podrazumijeva djelovanje od pravljenja nacrt do izvršenja genocida. Njezino najefikasnije sredstvo je etnopolitika kao dio monstruozne biopolitike i raspolaganja ljudskim životom kao s predmetom volje ili moći neke sile. Etnička politika ruši institucije države BiH. To joj je primarni cilj! Predsjednik etničko-religijske političke organizacije je apsolutni gospodar “prostora” koji narodna grupa zauzima. Iz toga slijedi zauzimanje institucija države koje se nakon izbornog rezultata doživljavaju kao plijen kojim upravlja “naš narod”. Onda se s institucijama raspolaže kao s etničkim i na njihovom čelu su ljudi odani “šefu”, “vođi”, “voždu” ili “predsjedniku svih X”. Zauzimanje institucija je strateška operacija etnopolitike jer na taj način ona ulazi direktno u sistem vlasti države i podređuje ga sebi. Time se osigurava totalna kontrola države jer službenici i funkcioneri počinju služiti izvandržavnim politikama i prestaje poštivanje zakona a nameće se njegovo falsificiranje i izbjegavanje. Tako vladavina prava nestaje u agoniji etnokratije koja urušava državu. Svako ljekovito mišljenje se prosto pretvara samo u puku vijest u mreži medijske metafizike začaranosti svijeta života.

Projekt “tronarodne zajednice” na teritoriji Bosne i Hercegovine pokušava instalirati politički model tri glavna grada – Sarajevo, Mostar i Banjaluka. Time se negira ustavno određenje Sarajeva kao glavnog grada Bosne i Hercegovine. Pokušaj da se naprave glavni gradovi Bošnjaka, Srba i Hrvata vođen je polaznom premisom o tri etničke teritorije na kojima su etničke grupe “suverene”, to jeste – država je potisnuta u drugi plan i bosanski identitet je potčinjen etničko-religijskom. U tom slučaju zaboravlja se da je državni suverenitet nedjeljiv, neprenosiv i neotuđiv! To samo odgovara Srbiji i Hrvatskoj, jer se u tom slučaju ove dvije države pojavljuju kao kontrolori i pljačkaši “etničkih teritorija” srpstva i hrvatstva. Agresija susjeda na Republiku Bosnu i Hercegovinu vođena je zbog teritorija i prirodnih resursa!

U nametnutom etnofašizmu nestaje razlika i onaj Drugi. Umjesto “uračunavanja Drugog”, odnosno uzimanja u obzir da Drugi postoji uz nas kao takav, nameće se morbidno “isključivanje Drugog”, odnosno relegiranje, poništavanje, nihilacija svega drugačijeg i nosilaca drugosti. Nameće se nipodaštavanje Drugoga u nametnutoj kulturi etnofaulizma. Drugi je neprijatelj, stranac, otklon od naše normalnosti, objekt mržnje, opasnost po naše istine. Pokazuje se koliko je teško u ambijentu zaostalosti osloboditi se predrasuda ili tradicionalnih koncepcija o identitetu i međuljudskim relacijama.

Bošnjačka etnopolitika ne razumije postojanje bosanske nacije jer je zarobljena u prevaziđeno, uvriježeno pojmovlje narodnjačke naracije etnpolitike koja očijuka s religijskom sviješću. Ona još ne shvata da je Bosna i Hercegovina internacionalno priznata nacija država! Srpstvo i hrvatstvo od početka 20. stoljeća rade sve da bi bosanstvo bilo ugušeno i definitivno potisnuto kako bi na njegovo mjesto stupili politički identiteti Srbije i Hrvatske.

Postojanje nezavisne i samostalne države Bosne i Hercegovine kazuje, međutim, da su članovi bosansko-hrvatske narodne grupe i bosansko-srpske narodne grupe u Bosni i Hercegovini po nacionalnosti Bosanci i to je pravno-politička činjenica. Manična i histerična upotreba pojma nacionalnost (nacija, nacionalitet) na iskrivljen način rezultat je neznanja i nerazumijevanja, dijelom planskog postupanja i decenijskih navika, odnosno inkodiranja značenja koje je dolazilo iz centara moći koji su kontrolirali narative o identitetu u Bosni.

Stoga hajdučki mentalitet velikosrpskih i velikohrvatskih političkih grupacija s oduševljenjem prihvata diletante s “muslimanskim pedigreom” u stvaranju neke “teritorije za muslimane”. Reduciranje na religijsku osnovu cjeline društveno-povijesnog identiteta jedne narodne grupe vodi u političku i kulturno-povijesnu shizofreniju.

(SB)

(110)

Related posts:

SENAD AVDIĆ O “GOLIM GODINAMA”: Sidran je jednom rekao da rata neće biti ako Milošević i Karadžić nađu drugi način da ostvare svoje planove – to danas važi za Dodika! IZ ŠUPLJEG U PRAZNIK: Čas istorije – “Po džumama i gorama naše zemlje ponosne”… SENAD ANTE PORTAL: Neko je proviđenje htjelo da se Bosnom i Hercegovinom bavi profesionalni lešinar Gordan Grlić Radman, on je metafora politike koju predstavlja Milorad Dodik izvršio državni udar pa poručio: Ovo je naše pravo; Želimo da vratimo Srpsku sebi… Dan kad je pao ‘balkanski krvnik’: Danas je 24 godine od hapšenja Slobodana Miloševića Besramno falsifikovanje historije: Viralna fotografija, nazvana ‘April u Beogradu’, zapravo je iz ratnog Sarajeva! NOVINAR ŽELJKO KOPANJA PRVI JE PROGOVORIO O KRIMINALU S “VIJADUKTOM”: “Ministar Kovačevića je radi ličnih interesa blokirao mogućnost dogovora!” Sumnje na kriminal u ZOI-ju, a od Konakovića ni slova: Od drame zbog “fiknutog teleta” do šutnje o 798 hiljada KM Da nije bilo Tita, njegovih komunista i partizana, danas ne bi bilo ni Bosne, a muslimani bi bili vjerska skupina UNIVERZITETSKI PROFESOR SEAD TURČALO POJAŠNJAVA: “Izlazak iz Dejtonskog sporazuma već se dogodio”

PROFESOR LAVIĆ O FALSIFICIRANJU I ZLOUPOTREBI BOSANSKOG IDENTITETA: “Instaliranje ideje o ‘tronarodnoj podjeli države BiH’ je proces kojim se u svijest ljudi upisuje “ideja” podjele kao nešto prihvatljivo…”