NJENA PRIČA ĆE VAS ODUŠEVITI: PROSILA SAM MOMKA KOJI ME ODBIO, A EVO I ZBOG ČEGA!

Najljepša srbijanska glumica i dalje svojim glasom i pojavom može da vas začara, ali za tu svoju osobinu ne haje. Ni to što joj sada koleginice otvoreno kažu da su joj oduvijek zavidjele na tim silnim glavnim ulogama i najljepšim kostimima šivenim samo za nju, kao i da su se grebale o aplauze i pažnju koje je ona dobijala – ne prima previše ozbiljno. Niti misli da je bilo posljedica njene vladavine ex-Yu scenom.

 

Ne, ne, nikada nisam osjećala da mi neko zavidi. Ali, da, priznajem da sam imala veliku sreću. Što se uloga tiče, zaista nema razloga da mi se zavidi, naprotiv. Istovremeno, ne znam da li je ostalo išta za šta bih sada rekla: baš želim to da igram. Ali jesam ja zavidjela Dari Džokić kad je dobila Mariju Stjuart. Ali bila je to bijela zavist, radovala sam se njenom uspjehu. Mojoj sreći kraja nije bilo. Zato sam ja odigrala nešto drugo. Ako je neko odigrao bajke, ja sam igrala basne. Od čaplje, pa konja, kravu, labuda, zmiju. Stvarno jednu nevjerovatnu menažeriju, čak i leš jedne gospođice. Igrala sam i muške uloge, i to dosta, pet-šest. Moglo mi se. Igrala sam i puno strankinja, čak i na jezicima koje nisam znala”, kaže Tanja za “Blic“, a na komentar njene srbijanske koleginice Vesne Pećanac kako joj je, ipak, stalno zavidjela na tim sjajnim kostimima koji su krojeni i šiveni baš za nju i baš po njenoj mjeri, kaže:

Divni kostimografi Božana Jovanović, Mira Čohadžić, Angelina Atlagić pravili su kostime za mene. To su specijalni doživljaji. Gledam danas kako ljupke mlade žene kupuju Dolče i Gabane i Armanije i užasno mi je smiješno pa mislim kako sam imala ogromnu sreću da veliki kostimografi prave za mene lično. I ja, poslije toga, apsolutno nemam želja što se toga tiče. Ne može da me impresionira ništa što je pravljeno serijski jer su za mene lično od najboljih materijala pravljene najfantastičnije kreacije. Sada mogu da nosim i najlon kesu, apsolutno mi to ne znači ništa”, kaže Tanja, koja je, povodom proslave 60 godina Ateljea 212, jedne večeri dočekala publiku i s njom razgovarala evocirajući uspomene na to divno pozorište.

Ja sam iz Pozorišta na Terazijama došla u Atelje 212. Mira Banjac me je dočekala kao rod rođeni, i Đuza Stojiljković, Pera Kralj, Gaga Nikolić… Ja sam svoju prvu dramu na televiziji odigrala s Gagom. Svi su me oni znali i svi su pokazali veliku ljubav. Ali najudobnije sam se osjećala sa Đuzom i Perom. A tu su već bile moje drugarice s klase Ljilja Dragutinović, Gorica Popović… Aljoša Vučković me je jako volio i to je pokazivao. S druge strane, Feđa Stojanović me nije volio, izrazito me nije volio, do dana današnjeg me ne voli. Ali otvoreno. I to je dio šarma Ateljea 212. To nije bilo skrivano. U stvari, nije bilo nikakvih skrivenih stvari i meni je to očaravajuće. U Jugoslovenskom dramskom vi nikada niste znali da li vas vole ili ne vole, nego su uvijek bili veoma ljubazni. Ovdje nije bilo te vrste ljubaznosti. Ovdje su me obožavali i jedan Milutin Butković i Taško Načić. S ljubavlju, pažnjom i nježnošću su me dočekivali i vodili”, kaže Tanja, kojoj se oduvijek u Atelju 212 sviđala jedna vrsta razbarušenosti koja u JDP-u nije postojala.

“Tamo su stvari uvek bile veoma formalne, a meni je to manje odgovaralo. Voljela sam Atelje zato što, na primjer, Seka Sablić dođe poslije neke premijere predstave koju ne igra i potpuno slobodno kaže šta o tome misli. Onda, isto tako fantastično, Renata Ulmanski dođe u bife poslije premijere, da ne kažem koje, potapše me po ramenu i kaže: “Pa, dobro, može i tako!”. To su sve te odlične stvari u Ateljeu, koji nam zato i ovako dugo živi”, kaže Tanja, koja je imuna i na priče o svojoj ljepoti i muškarcima koji su bili u njenoj blizini.

“U partnerskoj ljubavi imam slabo iskustva. Ja sam zaista zaljubljena u pozorište. Jednom kad sam prosila jednog od svojih momaka, odbio me je riječima da sam ja udata za pozorište i da i ne pokušavam da se udajem. Dobro sam ga shvatila i iz toga izvukla naravučenije. Nisam se mnogo ni petljala s tim. Cijelo svoje srce, svu svoju emocionalnost mogla sam da zaposlim u pozorištu i na filmu, i više mi ništa drugo nije bilo ni potrebno”, kaže Tanja.

(2526)

NJENA PRIČA ĆE VAS ODUŠEVITI: PROSILA SAM MOMKA KOJI ME ODBIO, A EVO I ZBOG ČEGA!

| Magazin, Slider |
About The Author
-