“Mama, ja ću se izliječiti samo ako me zaključate”: Strašna ispovijest roditelja maloljetne narkomanke

Bilo je trenutaka kada sam u očaju i ja htjela uzeti, da vidim što je to, osjetiti kakav je osjećaj koji ih primorava stalno ga uzimaju. Vjerujte mi, znala sam danima sjediti i gledati u špric i razmišljam da li uzeti ili ne. Na kraju bi uvijek sama sebi govorila: “Bože, da li si ti normalna, šta je s tobom?” – Objašnjava ova napaćena majka.

Nakon dvije godine pobjegla je iz kuće. Pronašli su je u jednom stanu predoziranu, u kritičnom stanju. Liječnici su se borili za njezin život … Jednostavno, nije htjela da se izvuče, padala je sve dublje.
– Tada sam, na kraju snage i živaca, sela i rekla mužu: “Hoćeš li priznaš da u kući imamo narkomana, ili ne? Ako ne želiš priznati, više me ni ti ni ona nećete interesovati. Sada spašavam samu sebe. Tri godine sam se osuđivala i uništavala, tri godine sam se pitala kakva sam ja to majka. I na kraju sam se razboljela, organizam je popustio, počela sam padam u nesvijest. Jednostavno, čovjek puca – zaključila je ona.

Navodi da su djevojčicu morali ispišu iz škole, zatvorili su je u kuću.

Nekoliko puta samo išli kod neuropsihijatra. Pokušavali su da je odviknu, ali neuspješno. Ponovno je pobjegla od kuće i vratila se nakon 20 dana. Ovoga puta ni liječnici joj nisu davali šanse. Imala je upalu pluća, gnojnu anginu, upalu bubrega i mokraćnih kanala. Tada sam joj rekla: “Imaš samo dvije mogućnosti. Prva je da ostaneš u kući, ali da ideš u centar za odvikavanje, i drugu, izaći kroz vrata i da se nikada više ne pojaviš u našim životima “- navela je ona dvije opcije koje je stavila pred svoje dijete.

Odgovorila je da ne želi ići na liječenje. Tada je otvorila vrata i bila je spremna da je nikada više ne vidim.

– Mama, ja ću se izliječiti samo ako me zaključati. I ti moraš samnom – rekla je, da bi potom uslijedilo sedam mjeseci borbe koje su majka i kći provele zajedno, zaključane.

Nakon neuspješnog pokušaja, morala je ipak potraži stručnu pomoć.

Sada se već 11 mjeseci nalazi u centru za liječenje od ovisnosti.
Nakon 9 mjeseci sam dobila njezino prvo pismo koje me je oduševilo jer iz nje više nije govorila droga. To je bilo to moje dijete iz sedmog razreda, koje je bilo odličan učenik s peticama iz svih predmeta. To pismo je i mene vratilo u život, dalo mi je volju da pomažem i drugima. Od tada se nismo ni čuli, ni vidjeli. Ona još uvijek nije spremna za mene, ali ja sam strpljiva. Kada sam mogla tri godine da se borim s tim, mogu pričekati još malo, da mi se javi. Kažu nam da još nije spremna da se vidi i suoči s nama jer je svjesna što je napravila. Do sada nije napustila centar za liječenje narko ovisnika, a kada bude spremna da se vrati kući, čekat ćemo je raširenih ruku -KROZ SUZE ZAKLJUČILA OVA ŽENA.

(398)