U fokusu medija, posebno onih u Federaciji BiH, danas se našla izjava Milana Blagojevića, bivšeg savjetnika Željke Cvijanović i profesora ustavnog prava, o tome da Tužilaštvo BiH ima osnov i zakonsku obavezu da pokrene istragu protiv ministra unutrašnjih poslova Rs, Siniše Karana.
Povod je njegovo postupanje prema službenicima SIPA-e u vezi s jednim konkretnim incidentom koji se desio ispred Administrativnog centra u Istočnom Sarajevu kada su inspektori SIPA-e pokušali doći do Dodika.
No, postavlja se logično pitanje zašto sada?
Karan se već mjesecima, ako ne i duže, nalazi u ozbiljnom kršenju zakona, ignorišući naloge Suda BiH koji se odnose na unutrašnje potjernice za Miloradom Dodikom, Nenadom Stevandićem i Radovanom Viškovićem. Ipak, taj očigledan pravni skandal do sada nije izazvao ni približno ovakav medijski i politički interes.
U ovoj priči, simptomatično je nešto drugo reakcije dolaze tek kada “drugi” – u ovom slučaju Srbin i bivši Dodikov saradnik progovori. Tek tada ta ista tema, koju su brojni probosanski analitičari i političari mjesecima potezali, postaje “vrijedna pažnje”.
To nas dovodi do dubljeg problema koji se godinama ponavlja u javnom prostoru Bosne i Hercegovine posebno unutar probosanske politike.
Kao da vlastita riječ, vlastita analiza ili upozorenje, vrijedi manje ako nije potvrđena od strane nekoga ko nije Bošnjak, ili još poželjnije – nekoga ko dolazi iz sistema koji se godinama osporava.
Ta potreba za vanjskom potvrdom nije samo politički infantilna, već i štetna. Ona šalje poruku da je istina upitna sve dok je ne potvrdi neko “neutralan”, po mogućnosti iz reda onih koji su nekada bili na suprotnoj strani.
U praksi, to znači da se reakcije na kršenje zakona odlažu, umanjuju ili relativizuju – sve dok neko “važan” ne kaže ono što je već jasno.
U međuvremenu, ministar Karan i dalje mirno sjedi u svojoj fotelji, ignoriše sudske odluke, ruši temeljne principe pravnog poretka a javnost tek sada počinje da postavlja pitanja.
Pitanja koja su trebala biti postavljena mnogo ranije, bez obzira na to ko ih je prvi postavio.
Vrijeme je da probosanski politički i medijski prostor prestane tražiti saglasnost sa strane da bi reagovao na vlastitu realnost.
Pravna država ne zavisi od etničke pripadnosti onih koji je brane, već od principijelnosti i dosljednosti onih koji vjeruju u nju.
(Nap)
(40)